Još kao dijete imao sam izražen osjećaj za imitaciju, kao i želju da glumim superjunake, sa osmijehom na licu počinje svoju priču za “Nezavisne” Siniša Tešanović, diplomirani dramaturg koji se već dvije decenije bavi glumom, režijom i pisanjem, a trenutno je rukovodilac Dramskog studija Narodne biblioteke “Branko Radičević” iz Dervente. Uz to, Tešanović vodi i sekciju za odrasle Dramske scene Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta” iz Prnjavora.
Inspiraciju u radu i djelu često crpi iz Kočićevih djela, aktuelnih i u današnje vrijeme.
“Prvu inscenaciju Kočićevog djela sam uradio 2012. godine u Kostajnici i već tad je predstava imala ogroman utisak na sve koji su je gledali. Prije par godina sam režirao ‘Jazavca pred sudom’ u Prnjavoru i utisak je bio još veći, naročito što se predstava uklopila sa aktuelnim dešavanjima unazad pet godina. Profesor Luka Kecman, veliki zaljubljenik i poznavalac Kočićevog djela, rekao je, između ostalog, da niko nije adaptirao i režirao to djelo kao ja. Već to je za mene veliko priznanje i čast. Predstava, a i uloga David Štrpca kog tumačim, donijela mi je brojne nagrade za najboljeg glumca”, naveo je Tešanović.
Kao rukovodilac sekcija za odrasle u SPKD “Prosvjeta” u Prnjavoru i Dramskog studija u Derventi ujedinio je i zbližio kulturnu scenu Prnjavora i Dervente.
“Neobično je to da jedan čovjek iz Kostajnice ujedini Prnjavor i Derventu, ali i to se dešava. Naročito ako svim srcem volite ono što radite. U vremenu kada je korona harala svijetom, mi smo htjeli da opstanemo mentalno i kreativno. Tada smo uradili prvu zajedničku predstavu ‘Ženski razgovori’. Nakon toga, uslijedila je saradnja na predstavi ‘Jazavac pred sudom’ i posljednji muzičko-scenski recital ‘Stihom ću ti reći’. Prnjavor i Derventa nisu mnogo udaljeni i uz malo dobre volje, odricanja i dobre organizacije, sve se može postići”, objašnjava Tešanović.
Ovaj ljubitelj pozorišta i glume rođen je u Novom Gradu, osnovnu i srednju školu završio je u Kostajnici, nakon čega ga put vodi u Pozorište Prijedor, gdje je bio aktivan kao glumac u predstavama za djecu. Nakon tog perioda upisuje Akademiju umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, a životni put ga je odveo i do Malte.
“Prije upisivanja dramaturgije pokušao sam dva puta da upišem glumu, ali tad nisam bio dovoljno spreman, a pri tome sam više pisao i spremao sam se za grafički smjer na Akademiji. Međutim, ljubav prema teatru, filmu i pisanju je prevladala i upisao sam dramaturgiju 2007. godine, koju sam u roku završio”, kazao je Tešanović.
Ističe da je bio aktivan u Pozorištu Prijedor, DIS pozorištu mladih Banjaluka, Studentskom pozorištu Banjaluka, “Vidiusu” Banjaluka, Dramskom studiju Kostajnica, “Popeye villageu” Malta, “Improv theater” Malta, a od 2019. godine aktivan je u Prnjavoru i Derventi.
Ljubav prema pozorištu, ali i ljubav prema ženi, vratili su našeg sagovornika sa sunčanih obala Malte u Republiku Srpsku, u Malu Evropu – Prnjavor.
“Do preseljenja u Prnjavor je došlo sasvim slučajno i neočekivano 2019. godine.
U pitanju je neobična ljubavna priča i to je najveći razlog zbog koga sam došao ovdje. Ne mogu reći da ću pustiti korijene ovdje, jer sam i dalje u potrazi za stalnim poslom. Možda će me put odvesti u druge gradove ili države. Već sam navikao na selidbu, ali nikad se ne zna. Prnjavor ima vrlo dobru bazu za razvijanje kulture, kao i Derventa. Za sada sam tu, ali, uz dobre i bolje ponude, svakako bih razmislio o ostanku ili preseljenju”, tvrdi Tešanović i dodaje da se nikada nije plašio posla, a jedan period života radio je i u medijima.
“Tri puta sam radio kao spiker i muzički urednik i to mi je pomoglo u radu na predstavama i filmovima. Svako radno iskustvo mi je pomoglo da se razvijam kao pisac, glumac i reditelj. Ti poslovi su mi donijeli i rad na reklamama, jer je glas najmoćnije sredstvo glumca, a rad u medijima bez toga ne može”, smatra Tešanović.
Iako je ljubav prema pozorištu na prvom mjestu, Tešanović se nedavno pojavio i u epizodnoj ulozi u seriji “Dobro jutro, komšija”.
“Do saradnje je došlo tako što me kolega Mihailo Maksimović preporučio Peri Špadiću, kreativnom tvorcu serije, i on me pozvao da igram prosvjetnog inspektora. Za mene je to bilo podsjećanje na divne uspomene dok sam bio u Pozorištu Prijedor, kao i stvaranje novih prijateljstava i sticanje iskustva. Bio sam počastvovan i srećan što sam dijelio scenu (kadar) sa glumcima Narodnog pozorišta Republike Srpske, Aleksandrom Stojkovićem Piksijem i Zoranom Stanišićem. Planiram da u drugom dijelu godine radim na još nekim serijama i filmovima. Za sada ne smijem otkrivati o čemu se radi. Osim toga, otvoren sam za nove projekte na malim i velikim ekranima i vjerujem da će toga biti u narednom periodu mnogo više nego do sada”, objašnjava Tešanović.
Naš sagovornik ističe da je ljubiteljima pozorišta 27. mart poseban jer se obilježava kao Svjetski dan pozorišta, ali i Dramskoj sceni “Prosvjeta” zbog velikog jubileja, dvije decenije postojanja, koji obilježavaju na taj dan.
“Za mene, kao čovjeka koji je došao u Dramsku scenu SPKD ‘Prosvjeta’ Prnjavor, sa tradicijom koja traje već 20 godina, ovaj jubilej predstavlja jednu ogromnu odgovornost, požrtvovanost i predanost. Brankica Radonjić, rukovodilac Dramske scene, uspjela je da dvije decenije održi pozorišnu čaroliju živom u Prnjavoru i to je za svako poštovanje i divljenje. Tu sam samo da pomognem, da tu tradiciju prenesemo na mlađe od nas i dokažemo koliko jedna ljubav može da opstane, ako je svi čuvamo i njegujemo svim srcem”, kazao je Tešanović.
Tvrdi da je zahtjevno i izazovno raditi sa različitim uzrastima, jer svaki uzrast donosi nešto svoje.
“U Prnjavoru imam devet polaznika u grupi za odrasle, što je vrlo mali broj, dok u Derventi imam 50 polaznika u svim grupama. Od najmlađih uzrasta do penzionera. Najviše interesovanja pokazuju djeca uzrasta od sedam do 12 godina. Taj uzrast u Prnjavoru i Derventi je rasadnik raznih talenata za scensku umjetnost. Ima djece koja me ostave bez teksta koliko su maštoviti, talentovani i koliko dobro igraju na sceni, ali i odraslih talenata, sa kojima je mnogo teže raditi”, objašnjava Tešanović.
Naš sagovornik osvojio je mnoge nagrade u svojoj glumačkoj karijeri, kako kaže, sve podjednako drage i bitne.
“Ako moram baš imenovati najdraže, to bi bile nagrada ‘Vladimir Kezić – Keza’ za cjelokupni doprinos razvoju omladinskog pozorišta u Republici Srpskoj, nagrada za doprinos razvoju Dramskog odgoja u BiH, koju dodjeljuje Centar za dramski odgoj BiH, nagrada za najboljeg glumca za ulogu Davida Štrpca na ‘3. Vitinim danima’ u Velikoj Plani, Srbija”, ističe Tešanović.
Mladima i svima koji su zaljubljenici u glumu poručuje da za glumu nikada nije kasno.
“Upisom u bilo koji dramski studio upoznaćete sebe, ali i druge koji dijele slične interese. Steći ćete nove životne vještine, putovati, stvarati najljepše uspomene i svakako oplemeniti srca i dušu. Nikad nije kasno da vi budete vi na hiljadu drugih načina. Volite pozorište, svoj jezik i kulturu. Samo tako ćemo opstati i postati bolji ljudi”, zaključio je Tešanović.
