Među građanima u BiH sve je više, kako kažu stručnjaci, onih koji upadaju u mrežu modernih zavisnosti, odnosno zavisnika od interneta, društvenih mreža, mobilnih telefona, igrica i sličnih sadržaja koje je donijela i sve modernija tehnologija.
Saša Risojević, psiholog, istakao je, kada su u pitanju moderne zavisnosti, da je to kod djece zavisnost od igrica, a kod odraslih zavisnost od interneta i društvenih mreža.
“Postoji i zavisnost od kupovine i igranja igara na sreću. To je onako najaktuelnije. Postoji i zavisnost o kojoj se malo govori, a koja je važna, a to je zavisnost od odnosa”, kazao je Risojević.
Prema njegovim riječima, zavisnosti od odnosa su sklone osobe koje ne prihvataju same sebe ili imaju o sebi negativno mišljenje, pa ostaju u određenim vrstama odnosa kako bi dobile prihvatanje, ma kakvi god ti odnosi bili.
“Uzrok svih zavisničkih obrazaca jeste da ljudi sebe ne doživljavaju adekvatnim, da imaju manjak ljubavi i poštovanja prema sebi, a da bi se to iskorijenilo, najbolje rješenje je psihoterapija”, savjetuje Risojević.
Ismet Dizdarević, psiholog, kaže da su moderna tehnologija i informatika donijele novu vrstu zavisnosti, jer se po ponašanju ljudi može zaključiti da je ta zavisnost od interneta na neki način droga, koja blokira pojedinca, tako da gubi realan kontakt sa stvarnošću.
“Iako su, kada se priča o zavisnosti, i dalje prisutni alkohol, duvan i droge, mobilni telefoni postaju opsesija i spadaju u vrh zavisnosti. Prosto su postali neodvojivi od pojedinca svih uzrasta i polova. Svakodnevno i u svakoj situaciji se vidi korištenje mobilnih, te je pitanje da li ih je sada moguće odvojiti od čovjeka”, kaže Dizdarević za “Nezavisne”.
On kaže da je novo vrijeme dovelo do toga da ljudi koriste mobilne telefone, te da je on i korisna stvar, ali da prekomjerna upotreba izaziva zavisnost.
Jedna Banjalučanka je priznala da je sve više zavisna od telefona, da joj je stalno u rukama i da provjerava često mjelove i šta se dešava na društvenim mrežama.
“Čak spavam sa telefonom pored jastuka. Jedno veče sam pokušala da telefon ostavim u dnevnom boravku, ali nisam mogla da zaspim i morala sam da ga donesem pored sebe”, rekla je ona.
Psiholog Dizdarević kaže da postoji i zavisnost od rijaliti programa, ali da je ona ipak manje izražena.
“Jedan jedini oblik koji je zatajio je proces zdravog odgoja”, dodaje Dizdarević.
Izet Pajević, načelnik Klinike za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, kaže da stalno imaju pacijenata koji pate od neke vrste zavisnosti, te da je to ranije bio uglavnom alkoholizam, a da su kasnije došle psihoaktivne supstance.
“Zadnjih godina je sve više zavisnika od igara na automatima, od kocke, što se širi progresivnom brzinom, te uskoro očekujemo i zavisnike od interneta, a i od pornografije”, kaže Pajević.
Aleksandar Milić, psiholog, kaže da je primijećeno da djeca nisu toliko zavisna od računara, telefona, igrica ako su zaokupljena drugim kreativnim aktivnostima, te da su odrasli primjer i izvor učenja kod mladih.
“I odrasli stalno tipkaju i pretražuju po telefonima bezvrijedne sadržaje i izlažu se društvenoj mreži, jednostavno gube vrijeme, te nisu funkcionalni u drugim stvarima. Imamo osiromašenje komunikacija među ljudima. Prelazi se u noćno korištenje interneta i zanemaruju se sve druge obaveze, jer su noću na internetu, a danju spavaju”, kaže Milić.
Jedan Prijedorčanin, ali i mnogi drugi građani, priznao nam je da mnogo vremena provodi na društvenim mrežama, a da kad se nađe sa nekim na kafi, sve vrijeme gleda u mobilni telefon.
“Ja sam satima na Instagramu i Facebooku, pregledam slike i sadržaje. Jednostavno, postalo je navika”, rekao je ovaj mladić.
U banjalučkom Domu zdravlja kažu da čovjek često zbog ubrzanog i stresnog načina života kao vid opuštanja sve češće poseže za raznim vrstama zavisnosti – za društvenim mrežama, kupovanjem, boljim izgledom, video-igricama, pa tako pojedici i grupe postaju zarobljenici stvari, gube empatičnost i postaju otuđeni.
Zavisnost od suplemenata
Ivan Šijaković, sociolog, kazao je da bi ono što bi se moglo podvesti pod jednu kategoriju zavisnosti je medikalizacija savremenog života.
“Nametnuto je ljudima da stalno zavise od nekih pomagala, nekih medicinskih pomoćnih sredstava, nekih dodataka, nekih suplemenata. Nameće im se kako da unaprijede svoje tijelo raznim implantima, kako da produže život i slične stvari i smatram da je to jedna vrsta zavisnosti koja će se konstantno produžavati”, rekao je Šijaković.
Istakao je da, iako često čujemo frazu “zavisnost od interneta”, on smatra da to nije zavisnost, nego da je internet ono što su prije 40 godina bili olovka ili pisaća mašina, radio i slično.
“Sve to služi za rad i za saznanje i ljudi od toga ne mogu biti zavisni”, smatra on.
