U Gornjim Galjipovcima kod Prnjavora ovih dana se ne priča o vremenu, ni o prinosima, ni o tome ko će prvi kositi – sve je stalo pred pitanjem gdje je nestala krava.
Ali, iza tog pitanja krije se mnogo više od izgubljene stoke.
Krije se osjećaj ljudi da su prepušteni sami sebi. Da, pravda dolazi sporo, ako ikako, a institucije na selo gledaju kao na nešto što postoji samo na papiru.
Za jednu porodicu – krava je bila izvor hrane, rada i opstanka. Za one koji su je možda odveli – laka meta. A za one koji bi trebalo da reaguju – još jedan “slučaj bez prioriteta”.
I tako, između kanapa koji šuti i institucija koje ne dolaze, ostaju ljudi. U zemlji gdje krave nestaju, a odgovornost još brže.
– U moje vrijeme, kad se krava izgubi, cijelo selo se digne. Nije bilo telefona, nije bilo auta, ali ljudi su imali obzira. Sad – zoveš policiju, oni kažu ‘dođi ti kod nas’. Da idem ja, star čovjek, dok se krava možda vozi nekome u prikolici? Ma hajde. Ovo nije prva što je nestala, ali svaki put te isto zaboli. Ne boli samo krava, već što znaš da si prepušten sam sebi. A to je najgore- kaže stariji mještanin Gornjih Galjipovaca, dok pogled ide prema praznom mjestu gdje je krava do juče bila vezana.
Mještani u nevjerici pokušavaju odgonetnuti kuda se otela nestala krava.
– To nije neka lutalica da je sama otišla, krava je bila pripeta. Neko je sigurno došao, odvezao i odveo. Nema tu filozofije. Mi smo sve obišli, kukuruze, šumu, livade – nema je. Kad smo zvali policiju, rekli su da dođemo mi kod njih. Pa kako da ostavimo sve i idemo, a još smo u šoku? Ne tražimo mi čudo, samo da neko izađe, da pogleda, da pita, da zna da je nama ovo velika stvar. Od te krave djecu hranimo. Sad ni nje, ni pravde- kaže jedan od mještana Gornjih Galjipovaca, koji je želio ostati anoniman.
Sumnje mještana podgrijavaju i informacije iz susjednih opština koje su ranije bile na meti serijskih kradljivaca stoke.
Srpskainfo.com
