U NOJ JE KRUNISAN POSLJEDNJI BOSANSKI KRALJ: Zaboravljena crkva-džamija posvađala Bošnjake i Hrvate

0
156

Kraljevski grad Jajce. Jedini na svijetu sa vodopadom u centru grada. Istorijski značajan grad, sa čak 30 spomenika kulture. Omiljeno mjesto turistima, a opet tako tužno mjesto.

Tužno, jer i dalje dopušta sebi da u fokus dolazi zbog podjela, diskriminacije i nacionalizama. Jajački srednjoškolci su se uspjeli izborili protiv sistema „dvije škole pod jednim krovom“, ali ne mogu oni izboriti sve borbe ovog grada. Ovih dana aktuelna je tema koja svoje korijene vuče iz 13. vijeka. Tada je, naime, izgrađena Crkva sv. Marije, koja je odlukom osmanskih vlasti 1528. godine pretvorena u Sultan Sulejmanovu džamiju. Džamija je korištena do 1832. godine, kada je izgorjela u požaru.

Objekat nikada nije obnovljen, niti je korišten za potrebe neke vjerske zajednice. U 2003. godini postao je nacionalni spomenik grada, a danas…. danas se ponovo postavlja pitanje kome on pripada?

Nakon gotovo 200 godina, aktualan je interes za vlasništvo. Islamska zajednica je 2018. godine zatražila ključeve nacionalnog spomenika, a nakon što ih nisu dobili, Medžlis Islamske zajednice Jajce podnio je tužbu protiv Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca.

Tokom priprema za kandidaturu Jajca za UNESCO 2006. godine, napravljen je i projekat uređenja Crkve sv. Marije kao multimedijalnog centra, koji je potpisao poznati talijanski arhitekta Andrea Bruno. Projekat ipak nikad nije realizovan, a obje strane prebacuju odgovornost na one druge, za koje se tvrdi da nisu podržali ideju.

Kakva je dalja sudbina ovog nacionalnog spomenika u Jajcu i na temelju čega su zatraženi ključevi nacionalnog spomenika, pitali smo direktora Agencije, Antu Brtana, koji za BUKU odgovara:

„Na zahtjev Islamske zajednice, 2007. godine u službeni naziv spomenika dodano je, u zagradi, „pretvorena u Fethija odnosno sultan Sulejmanovu džamiju 1528. godine“. Prvi put je proglašena nacionalnim spomenikom za vrijeme Austro-ugarske, te je predana na upravljanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Kako su austro-ugarske okupacijske vlasti bile pragmatične, napravili su kompromis s tadašnjom Islamskom zajednicom te su s upostavom prve gruntovnice ovaj objekat upisali kao vlasništvo „Sjedinjenog vakufa u Jajcu“. Nije mi poznato do kada je postojala pravna osoba s tim nazivom i kakvo je pravno sljedništvo, no temeljem toga prvog upisa u gruntovnicu Islamska zajednica u Jajcu je tražila da im se predaju ključevi, odnosno da im se crkva/džamija preda na upravljanje“.

Brtan dodaje da, obzirom da se radi o ruševini koja gotovo 200 godina nije izazivala interes vjerskih zajednica, sam interes Islamske zajednice i njihovi zahtjevi nisu naišli na odobravanje velike većine građana Jajca, bez obzira na vjersku pripadnost. Njegov utisak je da se ovaj problem želi ispolitizirati, što bi, smatra, moglo biti jako opasno i štetno za međunacionalne i međuvjerske odnose u Jajcu, ali i za cijelu državu. Naglašava da je trenutno najvažnije kakve će posljedice proizvesti cijeli ovaj slučaj, a uplašen je da bi to moglo narušiti čak i opštu sigurnost građana Jajca, ali i samog nacionalnog spomenika.

„Riječ je o jednom od najznačajnijih nacionalnih spomenika u BiH, krunidbenoj crkvi u kojoj je okrunjen naš posljednji kralj Stjepan Tomašević. Smatram da je to kulturno-povijesna baština svih građana BiH. Neosporna je činjenica da je na tom mjestu sagrađena katolička crkva i da su u njoj obavljani vjerski obredi sve do njenog nasilnog pretvaranja u džamiju od strane okupatorske osmanske imperije. Također je neosporna činjenica da je taj objekat oko 300 godina korišten kao džamija. Bila su to vremena kada nije bilo neobično da se tuđi vjerski objekti oduzimaju i prenamjenjuju. Međutim, ta vremena su iza nas i nije mudro pozivati se na njih, kao što nije mudro zahtijevati da se negiraju i neka tuđa prava. Za katolike u BiH ovo je identitetska crkva, kao najstarija u BiH, i svaki pokušaj da se to negira je negiranje i njihovog ideniteta.“

Sa druge strane, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice iz Jajca, Zehrudin ef. Hadžić za BUKU kaže:

„Akcenat na nacionalni spomenik Sultan Sulejmanovu džamiju je stavljen od političkog establišmenta lokalnog HDZ-a, jer kao što su sve institucije, ustanove i projekte stavili u bubanj za trgovinu, to su uradili i sa objektom ‘crkva-džamija’. Da bi zaštitili objekat od dnevno-političke trgovine, mi smo pokrenuli inicijativu ulaska u ono što je po zakonu naše. “

Saopštenjem za javnost se oglasio i Franjevački samostan sv. Luke u Jajcu u kojem ističu:

“Nije prihvatljivo niti bi bilo razborito da spomenik koji je kulturno naslijeđe svih, postane isključivo vlasništvo samo jedne strane. Smatramo da bi takva odluka bila nepravedna i da bi imala nesagledive posljedice za vjerske i etničke odnose u gradu Jajcu i našoj domovini Bosni i Hercegovini”.

Ipak, ovo nije zvanični stav Katoličke crkve u cjelini, već samo svećenika fratara u Jajcu. U nadi da će se i banjalučka biskupija oglasiti po ovom pitanju, kao i da će Islamska zajednica pokazati razboritost i konstruktivnost, Anto Brtan iz Agencije poručuje:

„Vjerske zajednice su kroz povijest imale velikog utjecaja na unaprijeđenje vjerskih i etničkih odnosa, ali isto tako su znali biti i najveći razarači tih odnosa. Nadam se da su izvukli pouke iz tih povijesnih lekcija i da ćemo svi zajedno biti okrenuti prema budućnosti.“

Na pitanje o mogućnosti da se dvije strane usaglase i da se Crkva sv. Marije očuva kao nacionalni spomenik, kao što je bila dosad, Brtan odgovara: „Mislim da postoji i da će se to na kraju i dogoditi. Obje vjerske zajednice imaju više vjerskih objekata nego što su njihove objektivne potrebe. Svjedoci smo da sve više naših građana napušta Bosnu i Hercegovinu, pa se postavlja pitanje kome će služiti te puste džamije i crkve.“

O ovom pitanju ni sudovi nisu više sigurni ko je nadležan, upućuje na to fra Drago Bojić iz Franjevačkog samostana sv. Luka, koji za BUKU kaže:

“Općinski sud u Jajcu se izjasnio ‘stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari’ i tužbu proslijedio kantonalnom sudu u Novom Travniku, a ovaj ju opet vratio natrag s obrazloženjem ‘da je prvostupanjski sud donio nepravilnu odluku’, pa se zbog toga ukida prvostupanjsko rješenje i predmet vraća općinskom sudu u Jajcu kao stvarno nadležnom na dalje postupanje. Činjenica, dakle, da se ni sudovi ne mogu usuglasiti oko nadležnosti, ili da eventualno žele izbjeći ovaj ‘užareni’ predmet, govori o tome koliko je pravno problematična i osjetljiva tužba glavnog jajačkog imama”.

I dok budućnost ovog spomenika ostaje neizvjesna, Jajce sasvim izvjesno ostaje “podijeljen grad” u očima građana. O nacionalnim spomenicima, ali i potencijalima grada, žustro se raspravlja tek onda kada je u pitanju vlasništvo nad njima. A niti se koriste adekvatno, niti se čuvaju. Čije je nešto što pripada svima, ostaje pitanje za Jajce, za BiH, ali i za sve nas. Dok kofere pakuje neka nova porodica, sita ovakvog društvenog diskursa.

(Buka Magazin)

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here