Učenica Bojana Milivojac: Ne slikam ono što vidim, nego ono što osjećam (FOTO)

0
616

Bojana Milivojac, talentovana učenica devetog razreda Osnovne škole ’’Branko Ćopić’’ područnog odjeljenja u Štrpcima crta svijet onako kako ga osjeća, doživi, pročita. Spontano, iskreno, bez lažnog uljepšavanja, bez “cenzure”.

Ima nešto posebno u čitanju. Čitanje nas vodi na mjesta gdje nikada nogom nismo kročili, a ipak upoznajemo različite narode, kulture, običaje, države, koje nikada nismo posjetili, a čini nam se kao da smo tamo. Svi kada čitamo imamo neku sliku i viziju u našoj mašti, ali rijetki imaju i talenat da to što čitaju, zamišljaju i osjećaju prenesu na slikarsko platno i stvore umjetnička djela.

Dijete u umjetniku ili umjetnik u djetetu

Sa takvim talentom rodila se riđokosa djevojčica Bojana Milivojac iz prnjavorskog sela Štrpci. Bojana je odlična učenica devetog razreda Osnovne škole ’’Branko Ćopić’’ u Štrpcima. Skromna i stidljiva djevojčica koja u svojoj mašti i rukama nosi neviđeni potencijal. Razgovarali smo sa Bojanom koja je sa nervoznim osmijehom na licu rekla da i ne voli previše da priča, najviše voli da svoje misli i osjećanja prenese slikanjem, pa je ekipu ”Našeg zavičaja” povela u obilazak škole, čije zidove krase njeni umjetnički radovi.

Bojana je uvijek voljela da se osami i crta, a prošle godine je shvatila da ima dar da pjesme i prozu koje pročita ilustruje na papiru. Književnim djelima daje svoj umjetnički pečat, a sve je počelo na časovima Likovne kulture kod nastavnice Ranke Peulić, kao i na časovima Srpskog jezika i književnosti koje predaje nastavnica Branka Šćepović.

– Za mene je slikanje odmor, još kad sam bila mlađa nosila sam bilježnicu u kojoj sam crtala tragove svojih misli i osjećanja. Nisu to bile ilustracije nekih književnih djela, u početku su to bili ljudi koje znam, priroda, životinje. Prvi put sam na papir stavila svoj doživljaj neke pjesme, ili priče prošle godine, na nagovor nastavnice Branke. Ona mi je kupila hamer papir, tempere i kistove i dala mi ideju da svoje viđenje književnog djela prenesem u formu slike, kaže Bojana dok nam pokazuje svoje radove.

Njene slike kao da nas dočekuju sa zagonetnim osmijehom, stavljaju pred nas izazov da pogodimo koja pjesma ili priča se krije u njima. Iako ima samo četrnaest godina Bojana može da stane rame uz rame sa studentima Likovne akademije. NJene slike kriju spektar ideja i genijalnost mnogih naših čuvenih pjesnika i pisaca, sažete u djelo koje sa lakim potezima olovkom ili bojama otkrivaju mali univerzum smješten u podsvijest čovjeka, u Bojaninu podsvijest.

– Najdraži umjetnički pravac mi je apstrakcija, mada inspiraciju pronalazim kod mnogih umjetnika. Kao najdraže bih izdvojila Vinsenta Van Goga i Kacušika Hokusaja. Volim japansku kulturu, kao i japanske animacije, pa sam tako i otkrila Hokusaja i njegovu planetarno poznatu seriju drvoreza ’’Trideset i šest pogleda na planinu Fudži’’, iz čijeg me ciklusa najviše oduševljava ’’Veliki talas nad Kanagavom’’. Na internetu pronalazim razne reprodukcije i tutorijale koji me inspirišu i uče novim tehnikama u slikarstvu, objašnjava nam Bojana.
Njeni radovi su objavljivani u šolskim časopisima, a nedavno je osvojila prvo mjesto na nagradnom konkursu JU Narodne biblioteke Prnjavor na temu ’’Knjiga moj najbolji drug’’. Bojana je za takmičenje izabrala da ilustruje pjesmu ’’Dažd’’ Tina Ujevića.

Bojana sa najdražim nastavnicama, Rankom Peulić i Brankom Šćepović.

PODRŠKA PORODICE I NASTAVNIKA

Razgovarali smo sa nastavnicama, Brankom Šćepović i Rankom Peulić, koje su pored Bojanine porodice, najveća podrška ovoj talentovanoj učenici u ostvarivanju njenih umjetničkih težnji.

U vrijeme kada njeni vršnjaci jedva čitaju obaveznu literaturu, Bojana u svakom slobodnom trenutku čita knjigu po vlastitom izboru. Uglavnom avanturističke romane i misterije, kaže nam nastavnica Branka Šćepović.

– Iako su riječi, posebno u školskim pismenim zadacima, uvijek besprijekorno odabrane, i ne nedostaje joj mašte, niti umijeća, svoje intenzivne doživljaje radije slika kistom i bojama. Malo koji iskusniji čitalac vidi djela i emocije na koje Bojana stavlja fokus slikajući. Ona ne slika ono što vidi, već ono što osjeća. Svojim slikama daje mogućnost drugarima da bolje razumiju poruku djela, ali i ideju da i sami čitaju ’’između redova’’, objašnjava nam Šćepovićeva.

Da se Bojana izdvaja od ostalih đaka nastavnica Ranka Peulić je primjetila već u prvom susretu, kada je ova telentovana učenica bila sedmi razred.

– Primijetila sam kako ona razmišlja o nastavnim jedinicama koje su redovne, ali i koliko ona ide dalje, mimo tih nastavnih jedinica. Bojani je dovoljno da kad čuje temu za rad koristi znanje i iz nekih drugih izvora. Znanje sa interneta, iz drugih nastavnih predmeta, što doprinosi konstrukturističkom načinu rada, koji je kod nje izražen. Aktivni je član likovne sekcije, voli da čita, interesuju je druge kulture, pored umjetnosti, što se primijeti i u njenom radu. Iskreno se nadam da će istrajati putem umjetnosti, jer zaista ima izuzetan talenat, koji mnogi ne primjete kod djece u seoskim sredinama, gdje su talentovani ponekad na marginama. Kod Bojane nema nevažnih stvari, kada je umjetnost u pitanju, sve je važno. Ona likovno razmišlja, pročitano, viđeno, ona to vidi u slikama, ima likovni pristup nečemu što je verbalno, to nisu samo ilustracije, kaže nam nastavnica Ranka.

Bojana je spremna da eksperimentiše, njen pristup radu je na visokom nivou i jako je disciplinovana. Prihvata rad bez pravila, i svemu pristupa sa lakoćom.

– Volim da otkrivam nove tehnike i slikarske pravce. Srećom, danas je sve lakše, i možemo informacije naći brže i jednostavnije. Jako sam zahvalna školskim drugarima, mojim nastavnicima, posebno nastavnici Branki i Ranki. One me najviše savjetuju, preporučuju mi zanimljive knjige, poklone mi alate za slikanje, koji su često i skupi, i ja to nikada neću zaboraviti. Imam sreću da moji roditelji, kao i brat i sestra, koji su mi najveća podrška, razumiju da je umjetnost za mene način života i komunikacije, sa osmijehom nam kaže Bojana.

Bojana se nada da će upoznati vršnjake koji su kao i ona zaljubljenici u umjetnost. Iako su još samo djeca, vjeruje ako se udruže mogu napraviti promjene u društvu i dati doprinos umjetnosti i zajednici u kojoj žive.

PORTRET

Slađana Milivojac, majka Bojanina, kaže da niko prije u njihovoj porodici nije pokazivao slikarski talenat, tako da je svima bilo iznenađenje kada je Bojana nacrtala portret svoje prabake. Suprug i ja smo bili u šoku, bilo je tu i par suza, nismo bili tužni, jednostavno nas je šokirala svojim umijećem. Biće da smo za nju izabrali pravo ime, jer boje našu Bojanu prate šta god da radi, i gdje god da se nalazi.

BUDUĆNOST

Bojana nam je rekla da nakon završetka osnovnog obrazovanja planira upisati Tehnološku školu u Banjoj Luci, smjer grafički dizajn.
-Ne znam šta budućnost ima u planu za mene, ali znam da su moji planovi isključivo vezani za umjetnost.

/Naš zavičaj – Jovana Tošić/

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here