Ukrina- Jedina rijeka u BiH sa fenomenom vodenog cvijeta

0
480

Kada govore o rijeci Ukrini, Prnjavorčani je posebnim riječima opisuju. Naročito je to izraženo u ove ljetne dane, kada kupači sa svih strana veoma rado posjećuju korito naše ljepotice.

Dobar poznavalac Ukrine i njenih čari je Ljubinko Nježić iz Prnjavora, koji zna sva kupališta i njihove karakteristike, kao i floru i faunu rijeke koja jedina u Republici Srpskoj izvire i uvire.

“Ukrina nastaje od dvije rječice, Velike i Male Ukrine. Ove rječice su planinske, sa čistom i hladnom vodom, u kojoj žive potočna pastrmka, plemeniti rakovi i drugi živi svijet tipičan za planinske rječice”.

Na potezu od Manastira Liplje, u Teslićkoj opštini, rijeka Ukrina počinje svoj put, od nekih 85 kilometara, do ušća u rijeku Savu, kod Broda.

O ovoj ljepotici i njenom koritu na području opštine Prnjavor, najviše brinu članovi ribolovačkog društva “Ukrinski cvijet”, ali i ekološka udruženja, koja se bore protiv zagađenja Ukrine.

Međutim, kako ističe Nježić, protiv hemijskih zagađenja teško je se izboriti.

“Svi poštovaoci Ukrine se trude da zajedničkim radom utiču na očuvanje njene čistoće i protiv fizičkih zagađenja se možemo nekako i izboriti, ali veliki problem predstavljaju hemijska zagađenja” napominje naš sagovornik.

Vodenice

Ono po čemu je Ukrina nadaleko bila poznata su vodenice. Na njenom vodotoku ranije je bilo blizu pedeset vodenica koje su radile i mljele žito, pa su naši preci sa područja opštine Prnjavor koristili rijeku da bi preživjeli i sebi hljeb obezbijedili.

Foto: Marijan Popadić
Kainović mlin

Postoje dokazi i iz neolita, mlađeg kamenog doba, u reonu Brestova, da su pored rijeke bila naselja. Danas se na prste jedne ruke mogu prebrojati aktivne vodenice koje se obnavljaju. Nježić kaže da u njima rade zaljubljenici u prirodu i treba im pružiti veliku zahvalnost kao čuvarima vodenica.

Stevića mlin-Ukrina

Sliv rijeke Ukrine ima i ogromnu arheološku vrijednost, što potvrđuju i srtučnjaci iz ove oblasti, a kada se steknu uslovi, naučno istraživanje će nam sigurno otkriti još mnogo zanimljivih detalja o njenom bogatom arheološkom nasljeđu.

Jedna od najpoznatijih vodenica svakako je ona Neđe Gajića, jednog od najvećih zaljubljenika Ukrine. Borio se Gajić za života za čistoću rijeke, a entuzijazam starog mlinara na Devetom kilometru kod Kulaša, bio je na daleko poznat.

Fenomen Ukrinskog vodenog cvijeta

Sredinom avgusta na Ukrini se dešava prirodni fenomen i nije karakterističan ni za jednu drugu rijeku. Radi se o Ukrinskom vodenom cvijetu, koji zapravo nije biljka već bijeli insekt i predstavlja zaista jedinstven fenomen koji je priroda podarila našoj rijeci. Ovo je toliko rijetka pojava, pa se u BiH nijedna rijeka nemože pohvaliti sa njim, a u Srbiji slična pojava postoji na dijelu rijeke Tise u Srbiji, Kupe u Hrvatskoj i Žute rijeke u Kini. Kažemo slična pojava, jer se na Ukrini radi o cvjetanju bijelih leptira, dok se na navedenim rijekama radi o leptirima žute boje.Nježić o ovom cvijetu priča kao o atrakciji koja nema premca.

“Ovdje nije riječ o vodenoj biljci, nego o insektu koji u vrijeme rojenja koje traje tri do sedam dana naprosto prekrije površinu vode. Ovaj fenomen nije najbolje iskorišten u turističke i druge svrhe, ali je najvažnije da on opstaje i javlja se u doba godine kada je temperatzura vode između 19 i 21 stepen, a za očekivati je da će “vodeni cvijet” i ovog ljeta privući veliki broj posjetilaca, koji žele da dožive momenat kada rijeka procvjeta”.

Cvjetanje se očekuje u avgustu, oko Preobraženja, ali zbog globalnog zagrijavanja i promjene klime, zna se desiti da cvjetanje bude i dvadesetak dana ranije, tako da će samo najuporniji imati priliku da vide djelić ovog rijetkog fenomena, kada se nad vodom kovitlaju oblaci  insekata, koji se u letu roje i iznad rijeke i produžavaju vrstu. Zanimljivo je da svaka ženka Ukrinskog cvijeta položi oko 7.000 jajašaca, koja padaju na dno rijeke i naredne četiri godine čekaju svoju šansu da produže vrstu. Sa prelaska dana u noć, prvo izlaze mužijaci kao larve u bjeličastoj čauri na površinu vode, jedan pa drugi, a potom više desitina hiljada postaju divni bijeli leptiri u roku od nekoliko minuta. Oni žive ukupno dva tri sata dok ne završe rojenje. Ljubavna igra bijelog insekta traje svega nekoliko minuta, nakon čega postaju hrana za ribe, koje nakon cvjetanja Ukrine ni nekoliko dana ne pomišljaju na hranu.

Put rijeke

Ukrina teče kroz Teslićku, Čelinačku, Prnjavorsku opštinu, kao i kroz Stanare, zatim se proteže preko Dervente, gdje prolazi kroz centar grada, a završava u Brodu ulivajući se u rijeku Savu. /Marijan Popadić/

 

 

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here