Vida Kuzmanović i u penziji prebogata radnom dinamikom – RUČNI RAD odmor za dušu

0
321

Prnjavorčanima je dobro poznato ime Vide Kuzmanović. Nikada se nije predavala pred životnim nedaćama i kako sama kaže, jedino u životu nema dovoljno vremena, ali i protiv toga se bori. Stalno je u žurbi, pokretu, obavezama, ali ona takav život voli i ne bi ga mijenjala ni za šta. Sa osmijehom na licu otvorila nam je vrata svoga doma, gdje smo u razgovoru sa njom saznali nešto više o njenom životu.

Vida se 1973. godine, odmah nakon završene srednje škole, udala za Milorada Kuzmanovića Kuzmu. Imali su skladan bračan život, dvoje djece, sve u životu postigli su dogovorom i vrijednim radom. Nažalost, ratna dešavanja su prekinula njihovu porodičnu idilu. U rat je Milorad otišao kao zdrav muškarac, ali se vratio bolestan.

-Iako bolestan, Kuzmo nije izgubio duhovitost po kojoj ga mnogi i danas pamte. Imali smo izuzetno dobar brak, moj muž je bio obrazovan i pametan čovjek, pažljiv otac i divan muž. Nažalost 2003.godine izgubili smo bitku sa opasnom bolešću i ja sam ostala bez životnog saputnika. Neću lagati, bilo je teško, ženi nije lako kada ostane sama. Jedan period nakon njegove smrti sam tapkala u mjestu, nisam znala šta da radim, kako da počnem, kuda da krenem. Taj period je trajao dok nisam sama sebi rekla, nema dalje, ja moram ići naprijed. Posvetila sam se porodičnom biznisu koji je moj muž započeo, i poštenjem i predanim radom, ja danas za sebe mogu reći da sam ostvarila sve što sam zamislila. Imam dom koji je topao i prijatan, odličan odnos sa svojom djecom, sa zetom, snahom. Imam četvoro unučadi, i nije što su moji, divna su djeca. Čitav život sam vrijedno radila, ali nikada nisam izgubila osjećaj za lijepo, za umjetnost. Odmor za dušu sam pronalazila u svojim hobijima. Ja sam veliki hobista, imam različite hobije, i mogu reći da čovjek koji nema hobi je siromašan duhom, koliko god materijalno da se ostvario – objašnjava Vida dok sjedi u svom divnom dnevnom boravku, koji je prepun njenih rukotvorina.

Među prvima u Prnjavoru upravo je Vida otkrila čari i ljepote dekupaž tehnike. Za naše čitaoce koji se prvi put susreću sa ovim terminom ukratko nam je objasnila značenje.

– Dekupaž tehnika potiče još od srednjeg vijeka, a najviše se razvila u Firenci, gdje su umjetnici pronašli način da jeftino kopiraju umjetnine iz Kine. To je tehnika ukrašavanja svakodnevnih predmeta ljepljenjem papira (novina, časopisa, salveta) na predmete od drveta, stakla, metala ili keramike farbanjem namještaja, a boje i motivi koji se mogu koristiti su bezbrojni i uopšteno rad ovom tehnikom je jako zabavan i daje široku mogućnost da u rad unesete svoja interesovanja i samog sebe. Najljepše i najlakše je raditi sa drvenim predmetima, kao što sam ja uradila sa svojim namještajem. Dekupaž je tehnika koja na lak i jeftin način namještaju vrlo brzo i lako može dati originalan izgled i umjesto korišćenja gotovih motiva sa slika, salveta, nameštaj je moguće i ručno oslikati temperama čime još više dobija na vrijednosti – objašnjava Vida.

Ova vrijedna žena već čitavu deceniju ukrašava predmete ovom tehnikom, a i čitav svoj dom. Namještaj u kuhinji, dnevnom boravaku, spavaćoj sobi, sve je Vida ukrasila i starim predmetima vratila zaboravljeni sjaj.

– Volim da je ambijent u kome boravim meni fin i prijatan, nešto ne mora biti novo da bi bilo lijepo. Sav namještaj u kući imam od kako sam se udala. Nekima se sviđa, neki mi kažu:  ”Šta je ovo Vido, šareno je, staro, kupi nešto novo”. Neko se opet oduševi, sviđa im se, ali meni nije bitno tuđe mišljenje, bitno mi je da se meni sviđa. Ja sam više svojih hobija ujedinila, u glavi sam imala ideju kako želim da nešto oslikam i nisam odustala dok ne dobijem ono što želim. Ideja mi samo dođe, a oduvijek sam imala smisla za dekoraciju, tako da je dekupaž samo jedan ručni rad na mojoj listi hobija. Ja sam prije svega praktična žena koja ima i umjetničkog dara – kaže Vida.

Nesebično pomaže svima koji pokažu interesovanje za ovakvu zanimaciju. Organizuje i radionice u prostorijama knjižare ”Kuzmo-Prom”, a tamo i svi zainteresovani mogu pronaći i kupiti materijal potreban za takvu vrstu hobija, kao i kupiti Vidine ručne radove. Nedavno je organizovala radionicu dekupaža gdje su se okupile žene različite starosne dobi i zanimanja. Gost predavač bila je Jadranka Grahovac iz Hobi Art centra “Bubamara” Banjaluka. Vida je baš tamo naučila i savladala svoje prve tehnike.

– Nema toga što jedna žena može da nauči, a da druga ne može. Ne samo žena, i muškarci, djeca, svi mogu da nauče ovu tehniku. Nismo svi nadareni za crtanje ili pisanje, ali dekupažom se svi mogu baviti. Ja od srednje škole imam problema sa kičmom, ali me to nikada nije spriječilo da radim ručne radove. Veći predmeti su zahtjevniji, ali popularne kutijice, ogledala, stakleni predmeti, to odgovorno tvrdim da svi mogu da rade, a i odlična je radna terapija – objašnjava Vida.

Prve poteze kistom po predmetima i principe tehnike dekupaža od Vide su naučili mnogi stanovnici naše lokalne zajednice. Vida nesebično izlazi u susret Udruženju ”Romska djevojka-Romani ćej”, kao i Udruženju roditelja djece sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju “Neven”, tako i Prnjavorskom Centru za mentalno zdravlje (CMZ).

– Meni je zadovoljstvo da svoje znanje mogu da prenesem drugima, ja svima detaljno objasnim na koji način će najbolje iskoristiti materijal potreban za dekupaž. Nisam sebična, svima ću pomoći, a i drago mi je, pošto znam da mnogima bavljenje dekupažom može biti i posao, ne samo hobi. U sve što uložite rad i ljubav, vratiće vam se. Uvijek je bolje pokloniti dragoj osobi ručni rad, za koji je potrebno vrijeme i trud, poklon koji je smislen, nego kupiti nešto što je kič – kaže Vida.

Njena životna filozofija i najbolji put do uspješnog i ispunjenog života je da nikome ne treba želiti zlo i bit ljubomoran.

-Ako si nekome zavidan, praviš nekakve spletke, ne možeš ni uspjeti u životu. Meni je lijepo na radnom mjestu, u mom domu, imam dobre odnose sa svojom porodicom, prijateljima, ljudima, ali samo zato što nikome ne želim zlo. Sa ponosom gledam na godine iza sebe i sve što sam svojim rukama stvorila i napravila. Posebno sam ponosna na činjenjicu da sam prva počela da radim suvenire sa motivima Prnjavora, nema tog grada u svijetu u koji nije otišao poklon iz moje radnje, koji sam ja lično ukrasila i zapakovala. Političari, sportisti, razna Kulturno-umjetnička društva, svi dođu kod mene – kaže Vida.

Narodne nošnje, suveniri, tapiserije, dekupaž, sve svojim rukama zna napraviti Vida Kuzmanović. Za to je zaslužana njena jaka volja, upornost, kao i umjetnički duh koji gori u njenoj duši. Sve je u životu postigla uz trud i puno rada. Vidini planovi za budućnost su organizovanje novih druženja i dekupaž radionica. Želja joj je da što više ljudi u Prnjavor zna šta je to dekupaž, jer je mnogo kreativnih ljudi koji, kao i ona, imaju šta da pokažu. Dekupaž je sjajna tehnika koja će vam za malo uloženog truda donijeti puno koristi. Možete ukrasiti predmete u svom domu, praviti originalne poklone i iznenaditi prijatelje ili pretvoriti u lični biznis. Opcija je puno, a najbitnije je da uživate u procesu.

Tehnika dekupaža nalazi svoju široki primjenu u opštini Prnjavor

Jedna od polaznica Vidinih radionica je i Katarina Suvajac, radnookupacioni terapeut u Centru za mentalno zdravlje Prnjavor. Katarina kaže da se dekupaž tehnika rado primjenjuje kao radna terapija sa korisnicima. Korisnici usluga Centra rado prihvataju ovu tehniku jer je inventivna, zanimljiva i dopušta svakom pojedincu da se izrazi na njemu svojstven, kreativan način.

ANTISTRES TERAPIJA

Dekupaž je odlična antistres terapija i za korisnike Dnevnog centra ’’Neven’’, kao i za roditelje. Jasminka Suvajac, majka korisnice Dnevnog centra ’’Neven’’, kaže da za roditelje djece sa smetnjama u razvoju, radionice dekupaža znače mnogo. I djeci i roditeljima bitna je socijalizacija, druženje, topla ljudska riječ, smijeh, saznanje da su napravili nešto novo, izašli iz rutine teške svakodnevnice.

(Naš zavičaj – Jovana Tošić)

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here