U Republici Srpskoj na nepuno radno vrijeme, odnosno na manje od osam sati dnevno, prijavljeno je ukupno 17.515 radnika.
Kako tvrde u pojedinim sindikatima, u ovoj oblasti veliki je broj zloupotreba, te radnici rade punih osam ili čak i više časova dnevno, a prijavljeni su na svega dva, četiri ili šest.
Prema podacima Fonda za penzijsko-invalidsko osiguranje RS, na dva sata prijavljena su ukupno 1.563 osiguranika, na četiri sata – 8.030, a na šest sati njih 814.
“U ovoj strukturi osiguranika najčešće je riječ o prosvjetnim radnicima koji nemaju puni fond časova”, kažu u Fondu PIO.
Postoje s druge strane i oni osiguranici koji su prijavljeni na više od osam časova dnevno, a takvih je prema evidencijama ovog fonda 5.608. Istovremeno, na puno radno vrijeme prijavljeno je 295.518 radnika.
U Fondu PIO dodaju da je dužina staža osiguranja u direktnoj vezi sa vremenom provedenim na radu.
“Na primjer, radnik koji je prijavljen na četiri radna sata dnevno, za 12 mjeseci rada imaće šest mjeseci staža osiguranja”, pojašnjavaju u Fondu PIO.
Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti RS, kaže da je od 17.515 radnika koji su prijavljeni na nepuno radno vrijeme sigurno dobar dio onih koji u stvari rade punih osam sati, ili čak i više. Ističe da je bilo takvih pritužbi radnika u skoro svim privrednim sindikatima.
“Pojedini privatni preduzetnici štede na platama radnika, plaćanjima poreza, obavezama prema državi i tu razliku u novcu prisvajaju sebi. Oštećeni su i radnici jer imaju daleko manje staža nego što rade, jer je tako prikazano”, kaže Savanović te pojašnjava da je ovakvih pritužbi konkretno bilo i u trgovini, ugostiteljstvu, turizmu i uslužnim djelatnostima.
“Radi se o solidnom broju pritužbi. Međutim, nemam tačan podatak koliko ih je. Mi jedino možemo da reagujemo kad se radnik požali i pokaže svoj ugovor te da izjavu da radi duže. Tako možemo da se obratimo inspekciji. Ali, i inspektorima je tome teško ući u trag, jer u šihtericama stoji da isti ti radnici rade četiri sata”, ističe Savanović.
Smatra da bi jedino rješenje bilo kad bi inspekcijski organi pratili rad tako da dođu na početak radnog vremena, na primjer u sedam časova, i ako je radnik prijavljen na dva sata, njegovo radno vrijeme je do devet, pa bi inspekcija na taj način mogla doći u 11 časova i vidjeti da li radnik radi duže. Međutim, tvrdi on, inspekcija to u dobroj mjeri izbjegava.
Među radnicima prijavljenim na više od osam sati definitivno, kako kaže, nema radnika iz trgovine, te pretpostavlja da se tu radi o sezonskim građevinskim radnicima koji u jeku sezone rade po 10 sati.
Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata radnika građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS, kaže da se u građevinskom sektoru ljudi uglavnom prijavljuju na osam radnih sati, te da se radi o radnicima koji imaju sezonske poslove, koji u sezoni rade i duže, te imaju preraspodjelu radnog vremena.
Saša Aćić, direktor Unije udruženja poslodavaca RS, kaže da zloupotreba ima, što kako oni ne štite. Ističe da svaki poslodavac kojem radnik radi osam sati, a prijavljuje ga na dva ili tri sata, za njih predstavlja nelojalnu konkurenciju.
“Potrebni su nam uporedni podaci u periodu od pet-šest godina kako bismo pratili kretanje ove pojave i uz saradnju sa kontrolnim organima radili na njenom eliminisanju”, kaže Aćić.
