Bio je radoznali, veseli dječak, kojeg niko nije mogao odvojiti od položaja na kojem je na kraju nastradao, tako su se saborci četvrt vijeka nakon pogibije sjetili petnaestogodišnjeg Spomenka Gostića, čiji grob su posjetili u selu Gornji Ulišnjak, u opštini Maglaj.
“Više je, onako, iz radoznalosti pristupio vojsci, ali ga je vojska prihvatila, i pokazao se kao pravi vojnik, čak je kasnije išao zaprežnim kolima i konjima, razvozio municiju, bio komandantov kurir, bio je dobar momak”, priča Miladin Jović te dodaje da je Spomenkova majka umrla u proljeće 1992. godine, otac ih je ranije napustio, pa je dječak ostao da živi sa ujacima i bakom, koja je poginula na početku rata.
“Bio je uvijek vedar, nasmijan, bio je dijete koje nisi mogao otjerati od sebe, bio je takav. Ni tog jutra kada je poginuo nismo ga mogli vratiti s položaja”, kaže Brano Milivojević, Spomenkov saborac.
Gostić, najmlađi odlikovani borac VRS, kojem je u porti hrama rođenja presvete Bogorodice u Doboju podignut spomenik, poginuo je 20. marta 1993. godine, kada je na položaj u zaseoku Jovići pala granata.
“Sjećam se, ujutru kada smo došli na položaje, trebalo je smo još da se utvrdimo. Sunčan dan je bio. Spomenko je došao malo kasnije. Pala je granata i na licu mjesta je bio mrtav, kaže Milivojević.
Iako je bio dječak, nismo ga mogli spriječiti da se priključi vojsci, navodi Spomenkov stariji brat Dragan Tripić, te se prisjeća da mu je on tada ipak dao obećanje koje nije stigao da ispuni.
“On je bio dva dana prije pogibije kod mene i rekao je da više neće učestvovati u ratu, da će ići u školu”, kazao je Tripić.
Povodom 25 godina od Gostićeve smrti na groblju u Gornjem Ulišnjaku održan je parastos ovom dječaku, s kojim je tada stradalo još šest saboraca.
“Ovo budi posebnu emociju, zato što se radi o mladom životu, o životu koji je tek započeo, koji je u svom stasavanju osjetio ono najgore što ljudi mogu da proizvedu, a to je rat, ubijanje i mržnja”, izjavio je Milenko Savanović, ministar rada i boračko-invaliske zaštite RS.
NEZAVISNE
