Nedeljko Bjelonić – Baja u Ameriku je otišao 2000.godine. Porijeklom iz Ilove, radio je u Srbiji, više evropskih zemalja i na kraju se obreo u Nju Džersiju (New Jersey) Sjedinjenim Američkim Državama, gdje već deceniju i po zarađuje za život. Ne zaboljava na rodni kraj u koji se stalno vraća…
Baja, kako ga svi zovu, poseban je po tome, što bez obzira na veliku udaljenost u Prnjavor dolazi četiri do pet puta godišnje. “Ma ja volim da dođem u Prnjavor, bez obzira na to što je putovanje veoma dugo, samo preko bare letite šest do sedam sati, a onda iz Brisela, Frankfurta, Milana ili neke druge evropske metropole tražite način da dođete do Prnjavora”, kaže Baja, prepun energije i vidno srećan, što je u svom kraju i među svojim ljudima.
Priznaje da engleski jezik baš i ne govori najbolje, kako kaže, uglavnom je sa našim ljudima pa i nema potrebe, te da ga zna, taman onoliko koliko njemu treba. “Živim u gradu Patersonu, država Nju Džersi, samo sam 12 milja od Njujorka, gdje ponekad radim, uglavnom građevinske poslove, ali veoma dobro plaćene”, kaže Bjelonić. Priča, kako se od Džersija do Njujorka, put od 12 milja ponekad zbog ogromnih gužvi, prelazi i po dva ili tri sata, te da ne pomažu ni autoputevi sa šest ili osam traka, objašnjavajući kako je Njujork jedna velika ludnica u kojoj dnevno i 20 mliona ljudi,živi dolazi, radi i odlazi iz tog megapolisa. “U Džersiju sam napravio kuću,tamo je mirno, supruga Javorka vodi naš restoran koji se zove “Evropa”, tu se mogu pojesti naša tradicionalna jela i posao dobro ide, mnogo je naših ljudi u Patersonu”, objašnjava Baja.
Posljednji put je u Prnjavoru bio za Vašar, bio je i na Danu Ilovčana, vratio se u Ameriku i sada je ponovo došao u Prnjavor, jer je morao da završi neke poslove. “Ogromna je razlika između Evrope, posebno naše zemlje i Amerike, tamo je recimo mnogo jeftinije nego ovdje, gorivo je nešto iznad pola marke po litru, garderoba gotovo džaba, a ni hrana nije skupa”, kaže Baja i dodaje, kako je najveća razlika u tome što je Amerika zemlja u kojoj imate mogućnost da radite, te da posla zaista ima. Pričao nam je svoje doživljaje u Americi, ali uvijek sa respektom prema sistemu i tamošnjim zakonima, jer kako kaže, tamo je zakon baš zakon. “Možete da vrdate plaćanje kredita, dugove po karticama, sve će se to nekako riješiti, ali porez se mora platiti, nema šanse da ga izbjegnete i to svi poštuju, sa porezom se niko ne igra”, govori Baja.
Bez obzira na sve, on kaže da se u njegovom dvorištu pored američke vijori i srpska zastava, a u Patersonu ima i pravoslavna crkva gdje se naši ljudi okupljaju. “Sve je to lijepo, slavimo mi tamo i Božić i Vaskrs, ali nije to kao ovdje, pečem ja i pečenicu kod sebe, ali sve je to nekako drugačije”, kaže Baja, sa vidnom nostalgijom prema krajevima iz kojih je potekao. Nakon ove kratke priče, vidno nestrpljiv kaže kako žuri, mora još poslova završiti u Prnjavoru i ne trošeći dragocjeno vrijeme u zavičaju, odlazi uz obećanje da će ponovo doći za nekoliko mjeseci. Pa srećno Baja!
prnjavorski.net
