Jadna ti sam, šta se ovo dešava?! Bože mili, rafale sam čula, ali nisam ni pomislila da će nas ovakva nesreća zadesiti, plačući je juče u dahu izgovorila mještanka zaseoka Pilipovina, u selu Kruševo Brdo, kod Kotor Varoša, gdje je Ilija Milić (71), kako ga terete, hicima iz automatske puške ubio komšiju Vasilja Kneževića (35), a potom pokušao ubiti i Vasiljevog oca Nedeljka (87).
Starac se uspio spasiti tako što je pobjegao u kuću, ali je ostao bez sina jedinca, kojeg je, po riječima mještana, Ilija izrešetao ni manje ni više nego – zbog vode!
Pokojnog muškarca, koji nije oženjen, svi u selu opisuju sa dvije riječi – kao heroja i junaka.
“On je naš heroj! Za njega znaju svi koji su gledali TV ili čitali novine. To je jedan veliki borac, koji je živio od stočarstva, desetine goveda je držao i oca starog hranio”, kazuju za “Nezavisne” mještani Pilipovine.
Planinsko selo, do kojeg se stiže lošim makadamskim putem, zavijeno je u crno. U tek četiri kuće poneko živi, a nekad se iznad svakog krova izvijao dim. Sada ih je malo, ali…
“Problema nam ne fali. Ilija je sebi dao za pravo da odvrće i zavrće vodu sa seoskog vodovoda. To je Vasilja pogađalo, jer blago (goveda) žeđ ne može trpjeti. Voda mu je glave došla. Nema šta drugo biti”, pričaju mještani novinaru “Nezavisnih”.
Dodaju da je, osim toga, Ilija ranije tužio Vasilja za neku šumu, te ističu da je netrpeljivost između njih godinama tinjala, a buknula je prije nekoliko dana.
Vasilj je, kako nam je potvrđeno, osumnjičen da je 5. aprila kamenom razbio staklo na Ilijinom micubiši pajeru, a zatim mu zapalio sijeno.
Vasilj je tada hapšen. Mještani taj njegov postupak ne pravdaju, ali i ističu da niko nema pravo da nekog ubije, ma koji razlog bio.
Pogrebno vozilo, policija naoružana dugim cijevima, ali i tužilac, juče su bili na mjestu zločina. Satima su prikupljali dokaze, a izjava nije bilo.
Seljani kažu da malo o ubistvu znaju, izuzev što su čuli da je tokom krvavog pira Ilija, blizu svoje kuće, izrešetao Vasilja, te ga jednim metkom i “ovjerio”, a pritom je ubio i njegove dvije krave.
Zatim je, pretpostavlja se, otišao do Vasiljeve kuće, te mu zapucao u oca, ali se vremešni Nedeljko uspio sakriti i spasiti se najezde pomahnitalog starca.
Milić se, kako se spekuliše, zatim sam prijavio policiji. U selu saznajemo da Ilija živi sa suprugom, ali da ima i kćerku i sinove.
“Vasilj je bio mučenik. Jednu šaku nema, izgubio ju je u nekoj eksploziji. Uprkos tome nikad se predao nije. Konja i više od 30 goveda je imao. Jesenas je 16 goveda prodao. Ajoj, jadna ti sam”, kroz suze nam priča jedna mještanka.
Njen suprug kaže da je juče ujutru, nakon rafalne pucnjave koja se čula oko 9.20, pa onda i pola sata kasnije, dva puta pokušao na telefon nazvati Vasilja, ali odgovora nije bilo. Nazvao je zatim policiju, ali je policija za zločin već bila čula.
Prije svega pet mjeseci Vasilj je svoju dušu otvorio novinarima, te rekao da mu samoća najteže pada. Rekao je da nema te ljubavi zbog koje bi djevojka iz grada došla da živi tamo gdje je on odrastao.
“Ustajem u pet sati, popijem čaj, pa čim se malo razdani izlazim da nahranim stoku. Naveče ponekad sjedim dok mi plamen svijeće osvjetljava sobu i slušam muziku na tranzistoru, sve dok se baterije ne istroše. Da mi nije mobilnog telefona i interneta, ne bih ni znao šta se dešava u svijetu”, ispričao je tada Vasilj.
Dok policija i Tužilaštvo sprovode istragu, što podrazumijeva i obdukciju tijela Vasilja Kneževića te ispitivanje uhapšenog Ilije Milića, mještani imaju svoje tumečenje tragedije, koju obrazlažu u šest riječi: “Đavo nas je uzeo pod svoje”.
Prisjećaju se da je nekada njihovo selo, baš kao i brojna druga, bilo poput mravinjaka i niko se s komšijama, kažu, poprijeko nije ni pogledao. Danas su, dodaju, seoske brvnare puste, a ono nešto preostalih mještana ima zemlje napretek, ali bez nevolje ne mogu.
