Već dugo godina književnik i advokat Pero Sandić živio je sa idejom da svoja osjećanja, razmišljanja o životu i ljubavi, potragu za pravdom, smislom postojanja, sve većom otuđenošću čovjeka od čovjeka, prenese i približi široj publici pisanom riječju. Sve je to bilo u njemu i našlo je svoj put u svijet kroz stihove, koji su se godinama nizali, da bi na kraju postali cjelina u njegovom književnom prvencu pod nazivom ”Nedoba”.
Sandić je od rane mladosti volio poeziju i otkrio da ima dar za pisanje. Od nastavnika istorije u osnovnoj školi dobija nadimak, po kineskom filozofu, Konfučije, što se kasnije pokazalo opravdanim. Filozofska nit i misao se prožimaju kroz Sandićeve pjesame i lako su uočljive oku čitaoca. Sasvim je bilo očekivano da osoba sa darom za lijepu pisanu riječ upiše književnost, ali autor zbirke pjesama ”Nedoba” odlazi na studije prava koje uspješno završava u Novom Sadu.
Neko bi posmislio da advokat i književnik ne mogu pronaći zajednički jezik, ali Sandić advokat i Sandić književnik su jedno biće u savršenoj koegzistenciji. Bore se za pravdu i pred sudijom i pred čitaocem.
Sandić je ugled u rodnom Prnjavoru stekao kao akademski obrazovan čovjek, cijenjeni advokat, dobar domaćin, suprug i otac. Red je došao da Prnjavorčani upoznaju i književnika Sandića. U zrelim godinama skupio je hrabrosti da sve svoje pjesme poveže u jednu cjelinu i 2018.godine objavljuje zbirku pjesama ”Nedoba”. Podrška su mu bili porodica, prijatelji, kolege književnici, članovi Srpskog književnog kluba ”Talasi” Prnjavor .
Sandić ističe da ga je godinama uvaženi književnik Nedeljko Sančanin nagovarao da pjesme skupi u zbirku i podari ih široj publici.
Šezdeset pjesama, različite tematike krase ovo umjetničko djelo. Poezija je bila i ostala kraljica književnosti, a Sandić svojim čitaocima daje sebe i dio svoje duše. Posvećuje knjigu svojoj supruzi Radici Sandić i zahvaljuje se za četrdeset godina zajedničkog života. Sandić u posveti kaže: ”Ti si mi u srcu, a poezija u duši”.
Motivi koji prevladavaju u Sandićevim pjesmama su zavičaj, selo, majka, djetinjstvo, supruga, kćerka, prijatelji, rodoljublje, čovjek, otuđenost čovjeka od čovjeka. U pjesmi ”Kako da ti se odužim” pisac se obraća majci, a svi mi smo imali i imamo majku kojoj dugujemo sve. Ljubav majke je jedinstvena na ovom svijetu. Nažalost, majka Perina, Jovanka Sandić, preminula je u toku pripreme zbirke za štampu, što će sigurno izazvati suzu čitoaca, suzu za svim majkama koje su nekada bile tu, a sada više nisu.
Pjesme vam postaju bliske i srcu mile, i zapitate se, da li to pjesnik piše o sebi ili o nama. Tako je lako čitaocu pronaći samog sebe. Sve je jasno, blisko i razumljivo.
Stihovi iz pjesme ‘Nedoba’
– – – – – – –
Samuje čovjek kraj čovjeka
Samoća od bola jeca
Gdje su oni dobri ljudi
Ona dobra djeca
– – – – – – – –
Suza guši
Noć u duši
Dan crnji od noći
U nedobu i samoći
Daj nam fenjer
Diogene
Ne za svjetla
Ne za dana
Bar za jednog ljudskog vijeka
Da dopremo do Čovjeka.
Sa Sandićem zajedno tragamo za ljudskošću i moralnim vrijednostima koje polako nestaju u ova ”nedoba”. Navodi nas da razmišljamo o životu, moli nam da zastanemo i razmislimo o životnim odlukama.
Pjesnik kaže: ”Ako bi čitanje poetskog sadržaja iz ove knjige navelo na pleminita razmišljanja i djela, makar i jednog čitaoca, svaki bi se trud mnogostruko isplatio. Želim svakoj izdatoj knjizi, pa tako i svojoj, da upotpunosti ostvari svoju pozitivnu humanističku ulogu. Knjiga mi je svjedok.”
Možda je upravo ova zbirka pjesama taj čuveni Diogenov fenjer, koja nam osvjetljava put i vodi nas na trag Čovjeku. Takva su vremena došla da nam je svjetlost i više nego potrebna.
KRATKA BIOGRAFIJA
Pero Sandić rođen je 1.januara 1954.godine u Crkveni kod Prnjavora, kao prvo djete u seljačkoj porodici Zdravka i Jovanke Sandić. Ima dvije sestre, Vinku i Nadu. Osnovnu školu završava u Potočanima, a Gimnaziju u Prnjavoru. Pravni fakultet završava u Novom Sadu. U braku je četrdeset godina sa Radicom Sandić sa kojom ima kćerku Tamaru Sandić. Ponosni je djed Aleksandra, Adrijane i Milje. Radi advokatske poslove u Prnjavoru i piše poeziju. Član je Srpskog književnog kluba ”Talasi” Prnjavor i do sada je objavljivao poeziju u nekoliko zbornika u Prnjavoru i okolnim mjestima.
Izvor: Naš zavičaj-Jovana Tošić
