– Institucije Republike Srpske ne smiju zaboraviti jednu ovako tešku tragediju koja je porodična, ali ovo je i tragedija Republike Srpske – rekla je Cvijanović obraćajući se kod spomen-obilježja “Život” u Banjaluci posvećen banjalučkim bebama.
Ona je rekla da je smrt banjalučkih beba namjerno izazvana od svjetskih moćnika, te da se o tome nikada ne smije prestati govoriti.
– Ovo nije rezultat nekih teških bitaka, već odluke koja je trebalo da bude donesena, a nije, kako bi bilo humano očekivati u teškim ratnim vremenima – kaže Cvijanović.
Cvijanović je podsjetila da je među stradalim bebama bilo djece koja pripadaju porodicama različitih nacionalnosti, što dovoljno govori.
Cvijanović je istakla da Republika Srpska treba da pamti, da jača sebe i svoje institucije, da sa svima radi i sarađuje, ali da najviše vjeruje u sebe i u svoj kapacitet.
Ona je ukazala na obavezu svih da pamte ovako teške datume, da se iz toga izvuku ozbiljne pouke.
– Da razumijemo da nas je neko nekad stavio u jedan međunarodni nametnuti izmišljeni koncept i da su zbog toga uslijedila sva ona stradanja i sve one nepravde koje smo morali da preživimo. I danas doživljavamo različite nepravde, ali je naša obaveza da jačamo Republiku Srpsku – istakla je Cvijanović.
Cvijanović je zaključila da ne smiju biti zaboravljeni ni sve one ljudi koji su nesebično davali podršku, trudili se i nastojali da dopreme kiseonik i da budu na usluzi građanima i porodicama.
Kod spomen-obilježja “Život” posvećen banjalučkim bebama vijence su položili predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, kao i majke 12 beba.
Po jednu ružu položili su izaslanik srpskog člana i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nina Sajić, predstavnik Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić, direktor Univerzitetskog kliničkiog centra Republike srpske Vlado Đajić.
Po jednu ružu položili su i predstavnici grada Banjaluka, predstavnici Republičke i banjalučke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna iste godine u Banjaluci je umrlo 12 beba koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Republike Srpske i Srbije.
Trinaesta beba Slađana Kobaš bitku za život izgubila je sa 14 godina, a 14. bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
/SRNA/RTRS/
