oliko ljudi a sablasna tišina. Kada bi mogla da se čuje, bila bi strašna, priča Rajko. Takva su mu i sjećanja na jasenovački logor smrti. Bio je dijete ali kaže da će teško da zaboravi stražare, žicu, jauke i glad.
“U logoru sam u Jasenovcu u žici bio mjesec, mjesec i po dana, u onim barakama. Sjećam se u onom redu kad se tražila hrana, po parče hljeba dobijalo je nas pet, šest po parče hljeba” priča Rajko Jovanić.
Rajko je i zaplakao kad je vidio koliko je đaka došlo na pomen u Gradinu. Kaže da je na njima da izgrade bolju budućnost u kojoj se ne smije ponoviti jasenovački genocid. I neće, poručio je, nakon komemoracije žrtvama, predsjednik Republike Srpske. Za vrijeme komunizma nije se govorilo o zločinu a sada Srpska, sa Srbijom, kaže Milorad Dodik, to čini, i činiće.
“I ovo je mjesto koje, u suštini, traži u sebi da kad dođete tu jednostavno ćutite od bola koji je ovdje koncentrisan. Traži da se o ovome prič,a, govori, da obim stradanja i način na koji su stradali i ubijali ovdje je nepojmljiv. Ovo je mjesto gdje je jedino postojao za srpsku djecu gdje je 35 hiljada djece stradalo u tom logoru” kaže predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Osim rukovodstva Republike Srpske, sjenima stradalih poklonila se i delegacija Republike Srbije. Poslata je poruka da srpski narod želi mir ali da nikad više neće dozvoliti da mu se ponovi istorija i stradanje skovano u NDH.
“Oni koji su projektovali NDH željeli su time da nam ukradu budućnost. Samo jedan ubijeni čovjek, pomnožite sa godinama do danas, koliko je to nestvorenih porodica, koliko je to nerođenih ljudi i pripadnika našeg naroda” kaže predsjednica Skupštine Srbije Maja Gojković.
“Ne može se razumjeti suština građanskih ratova u Hrvatskoj i BiH ako se ne poznaje jasnovački užas i ako se ne znaju i ne shvataju razmjere jasenovačkog genocida. Tako je i RS morala da nastane kao otpor jasenovačkog genocida, kao otpor ponavljanju istrebljenja srpskog naroda i zatiranja” smatra ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin.
Vijence su, u Donjoj Gradini, položile brojne delegacije. Tokom molitve na srpskom, jevrejskom i romskom jeziku zapaljene su i svijeće uz poruku da za zločine u Gradini još niko nije odgovarao na način koji zaslužuje takvo stradanje i traži istorija. Jedan njen dio ispisan je na tablama u spomen području koje je, ustvari, jedna velika masovna grobnica. Ali kako se čulo, nema spuštanja zastava na pola koplja. Dižu se mirnodopske i zastave života da se pokaže da Srba, tamo gdje je neko zamislio da ih više ne bude, ima najviše. I da tu ostaju.
atv
