Đurđevdan, omiljena srpska slava

0
94
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Đurđevdan, koji iako nije najveća, jeste omiljena srpska slava.

Kako su početkom maja mnogi nehrišćanski narodi obilježavali svoje praznike, dan kada tražimo od Svetog velikomučenika Georgija da moli Boga za nas, prožet je brojnim običajima koji nisu hrišćanski, ali jesu dio naše tradicije i narodu su dragi.

Većina običaja odnosi se na zdravlje, plodnost i sklapanje brakova.

Uoči Đurđevdana pletu se vjenčići od đurđevskog cvijeća, đurđevka i mlječike, i njime se kite kapije i ulazna vrata u kući. Vijenci iznad vrata ostaju tokom čitave godine, tačnije do sljedećeg Đurđevdana. Kada se pletenje vijenaca završi, običaj je da se zaigra kolo po mjesečini.

U nekim krajevima Srbije bi u noći uoči Đurđevdana sa ograde kuće u kojoj ima djevojka za udaju nestajala kapija. Njen mladić bi po mraku sa prijateljima skinuo kapiju sa ograde i odnio je, da najavi njenoj porodici da će im ćerka uskoro biti isprošena. Djevojke su, sa druge strane, bajanjem i cvijećem pokušavale da privuku poglede i srce svoje simpatije.

U drugim dijelovima zemlje odlazi se na đurđevdanski uranak. Za ovu priliku posebno se priprema jelo i piće. Veselje često traje i do podne. Mladi se na urancima opasuju vrbovim prućem da budu napredni kao vrbe,  zdravcem da budu zdravi, koprivom da “opeku” bolest i selenom da bi im duša mirisala. Ovaj običaj je nakon Drugog svjetskog rata prebačen za Prvi maj, kako bi se vjerski praznik bacio u drugi plan.

Kupanje i umivanje đurđevdanskom vodom garantovalo je zdravlje tokom čitave godine. Kupalo se na sam dan praznika, prije izlaska sunca.

Kukurjek, vijenci i čuvarkuća

Od paganskih predaka ostalo nam je vjerovanje u magična svojstva kukurjeka. Ranije se on u petak pred Đurđevdan brao, pleli su se od njega vijenci, pa se stavljali ovcama oko vrata. Neko danas primjenjuje moderniju verziju toga, pa studenti presuju cvoijet kukureka u svoje knjige, a zaposleni ga stavljaju ispod tastature, u kola ili šta god da porodici donosi materijalnu korist.

Vjeruje se i da uoči Đurđevdana, domaćica u posudu punu vode treba da stavi razno proljećno bilje  i čuvarkuću koja je ostala od Vaskrsa. To se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći, a ujutru se svi redom umivaju vodom: djeca – “da budu zdrava kao dren”, djevojke – “da se momci grabe oko njih”, stariji – “da budu zdravi”, domaćin – “da mu kuća bude dobro čuvana”… Svaki prema svojim potrebama i željama.

Na Đurđevdan ne valja spavati, jer se vjeruje da će to donijeti glavobolju, a ako je neko ipak utonuo u san, onda na Markovdan treba da spava na istom mjestu.

Kako najpravilnije proslaviti Đurđevdan

Naravno, sve ovo su narodna vjerovanja, koja nemaju prave veze sa vjerom sveca kog pravoslavni hrišćani 6. maja po novom kalendaru slave.

Upravo je tu vjeru sveti Georgije branio u vrijeme rimskog cara Dioklecijana, početkom četvrtog vijeka naše ere, kada su hrišćani proganjani i mučeni. I sam visokorangirani rimski oficir, sveti Georgije je naročito hrabro posvjedočio svoju vjeru, uprkos tome što je samom caru bilo naročito stalo da ga sačuva u svom okruženju.

Kao takav, postao je uzor hrabrosti u teškim vremenima mnogim hrišćanima, pa se raširenost njegovog kulta u našem narodu može objasniti baš tom istrajnošću, s obzirom da su i naši preci često proganjani zbog svoje vjere.

Uz mnoštvo običaja, uvijek se postavlja pitanje kako najispravnije proslaviti ovaj praznik. Odgovor je samo jedan – dolaskom na liturgiju i iskrenum ispunjavanjem hrišćanskih vrijednosti – Ljubavi, Vjere i Nade. Sve ostalo prada u drugi plan, jer po hrišćansko predanju Bog od vjernika ne traži običaj, već jaku vjeru i čisto srce.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here