Dramska scena Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta” iz Prnjavora prošlu godinu završila je sa ukupno 17 javnih nastupa, 31 audio-pričom, pet kratkih filmova, osam gostovanja, osvojenih sedam nagrada na tri festivala, dvije premijere, te organizacijom četiri gostujuće i jednom humanitarnom predstavom.
Iako je Dramska scena u 2020. godini imala velike planove za sticanje novih iskustava i znanja – za premijere, gostovanja i nastupe na festivalima, pojavom virusa korona, već od marta sve je stalo kao nikada do tada u njihovom sedamnaestogodišnjem radu.
“Svjetla su se isključila i mi smo ostali u mraku, ali ne onom lijepom pozorišnom mraku koji u kratkom iščekivanju donosi svjetlo prve scene, niti onom mraku nakon odigrane predstave kada se svi sa osmijehom pogledamo i napustimo salu, a neko za nama isključi svjetlo i naša čarolija potone u mrak. Ovaj mrak je bio drugačiji, strašan, gust mrak koji je mladim glumcima krao tremu pred nastup i kontakt sa publikom”, rekla je Srni umjetnički rukovodilac Dramske scene Brankica Radonjić.
Ali, ni mrak ne može trajati vječno! U aprilu, nakon mjesec dana pauze, Dramska scena odlučila je da se vrati publici na novi način – svako veče mališanima su poklonili po jednu audio-priču.
“Željeli smo da se uspavljuju uz kvalitetan književni tekst i zvuk naših glasova. Pomogao nam je u tome Ranko Pavlović i njegova zbirka priča `Jedna priča i druge priče`, kao i prijatelji iz Radio Prnjavora. Sa `Fejsbuk` stranice i `Jutjub` kanala našeg pozorišta 31 noć podsjećali smo publiku da smo tu, da dišemo i da je volimo”, prisjeća se Radonjićeva.
LJeto je donijelo nove izazove. Odvažili su se da snime nekoliko kratkih filmova sa temom društvenog aktivizma, za šta su u novembru na adresu članova Dramske scene stigle i nagrade iako su, kako kažu, svoju satisfakciju dobili već i zbog uspješno odrađenog posla.
Pod i dalje prisutnom strepnjom od nepoznatog, ali i upornom željom da traju dočekali su jesen, kada Prnjavor tokom dva mjeseca postaje grad pozorišta kroz reviju “Prnjavor i prijatelji”.
“Prijatelji su bili tu, raspoloženi i odlučni da igraju, publika nas je poželjela, a mi smo tražili lokacije dovoljno sigurne i dovoljno atraktivne da ne oduzmu ništa od umjetničke vrijednosti komada. Igrali smo na otvorenoj sceni – gradskom trgu, u parku i dvorištu Centra za kulturu. Igrali smo i u sali sa pedesetak najupornijih u publici”, priča Radonjićeva.
Sa predstavom “To nisam ja” uslijedila je pobjeda na Internacionalnom festivalu amaterskog teatra /IFAT/ u Laktašima, kao i virtuelno učešće na Festivalu scenskih minijatura u Leskovcu, na kojem su za dramoletu dobili nagradu stručnog žirija za kolektivnu igru.
Kraj godine, pod vođstvom Siniše Tešanovića i u saradnji sa Dramskim studiom Narodne biblioteke “Branko Radičević” iz Dervente, iznjedrio je dramsku grupu za odrasle i njihovu prvu predstavu “Ženski razgovori”.
“Osam žena i jedan muškarac napravili su takav otklon od sumorne sadašnjosti, od mraka i bezvazdušnog stanja današnjeg doba da smo tih večeri kada smo ih gledali svi disali punim plućima i još više od toga, smijali se iz sveg glasa. Vratili smo se na svoju scenu, uključili reflektore i zaigrali za neke divne ljude i to nam je bilo dovoljno”, kaže Radonjićeva.
Prošlu godinu završili su sa ukupno 17 javnih nastupa, 31 audio-pričom, pet kratkih filmova, osam gostovanja, osvojenih sedam nagrada na tri festivala, dvije premijere, organizacijom četiri gostujuće i jednom humanitarnom predstavom.
U “Prosvjetinoj” Dramskoj sceni kažu da planova u narednom periodu zbog trenutne situacije nemaju, ali imaju šest pripremljenih predstava, volju i želju da punim srcem igraju pred svojom publikom.
/SRNA/
