Naime, studija koja je analizirala navike njihovog dnevnog spavanja, pokazala je da bi svakodnevno dugotrajno drijemanje, moglo da bude predznak Alchajmerove bolesti. Ovo se odnosi na starije osobe.
Povećan rizik
Ova saznanja bi mogla da pomognu da se napravi red u ponekad zbunjujućim rezultatima o učincima popodnevnog spavanja na kognitivne procese kod starijih osoba. Naime, neke ranije studije su pokazale da popodnevno drijemanje ima blagotvoran učinak na raspoloženje, budnost i obavljanje mentalnih zadataka.
Posljednja studija sugeriše da je povećanje vremena koje tokom dana provedemo spavajući, povezano sa povećanim rizikom od blagog kognitivnog oštećenja ili razvoja Alchajmerove bolesti. Naučnici smatraju da je dugotrajno drijemanje rani znak bolesti, a ne uzrok mentalnog propadanja.
“To može biti znak ubrzanog starenja. Ako ranije, tokom dana, niste drijemali, ali sada teško ostajete budni i morate malo da prilegnete, to bi mogao da bude znak pogoršanog kognitivnog zdravlja”, kaže doktor Jue Leng, profesor psihijatrije na Univerzitetu San Francisco.
Naučnici su pratili više od 1.000 ljudi prosječne starosti od 81 godine, kroz period od nekoliko godina. Svake godine, ispitanici su određeno vrijeme nosili uređaje nalik satovima kako bi se motrila njihova mobilnost kroz 14 dana. Svaki produženi period neaktivnosti između 9 ujutro i 19 sati uveče, protumačen je kao drijemanje.
Ispitanici su, takođe, svake godine podvrgavani testovima kako bi se utvrdilo njihovo kognitivno stanje. Na početku ispitivanja, 76 posto ispitanika nije imalo nikakva kognitivna oštećenja, 20 posto ih je imalo blaga oštećenja, a četiri posto ih je imalo Alchajmerovu bolest.
Kod učesnika koji nisu razvili nikakav kognitivni poremećaj, uobičajeno vrijeme popodnevnog drijemanja povećavalo se za 11 minuta godišnje. Kod onih kod kojih su primijećena značajnija oštećenja, dnevno drijemanje se produžilo za 24 minuta, a kod onih kojima je dijagnostifikovana Alchajmerova bolest, vrijeme popodnevnog dremanja se utrostručilo na čak 68 minuta, kažu naučnici u studiji objavljenoj u časopisu “Alchajmerova bolest i demencija”.
Sve u svemu, učesnici koji su dremali više od sat vremena dnevno, imali su 40 posto viši rizik od razvoja Alchajmerove bolesti, od onih koji su drijemali manje od toga. Takođe, oni koji su drijemali najmanje jednom dnevno, imali su takođe 40 posto viši rizik od razvoja Alchajmerove bolesti od onih koji nisu drijemali svaki dan.
Imaju manje posebnih neurona
Prethodna istraživanja, koja su upoređivala mozgove preminulih osoba, pokazala su da oni sa Alchajmerovom bolešću imaju manje posebnih neurona koji podstiču budnost.
Neuobičajeni obrasci spavanja, nesanica i loš kvalitet noćnog sna uobičajeni su za osobe sa demencijom, međutim, najnoviji rad je pokazao da je veza sa drijemanjem ostala i kada se u obzir uzme noćni san.
“To sugeriše da je uloga dnevnog drijemanja sama po sebi važna”, rekao je Leng.
Autori studije su rekli da bi osećaj sve veće pospanosti tokom dana mogao da bude rani znak da su u mozgu u toku promjene koje prethode demenciji.
Leng je rekao da nije moguće u potpunosti isključiti mogućnost da samo drijemanje uzrokuje kognitivne probleme, ali ne postoji nekakav očigledan biološki mehanizam pomoću kojeg bi drijemanje moglo da prouzrokuje Alchajmerovu bolest.
(b92)
