Ljeti prašina, zimi blato, noću MRKLI MRAK: Prnjavorčani dvije decenije čekaju na asfalt i rasvjetu

0
187

Mještani opštine Prnjavor, nastanjeni u ulici nazvanoj po našem nobelovcu, već 20 godina žive bez asfalta i rasvjete. Dugogodišnji apeli upućeni nadležnima nisu urodili plodom, a svako predizborno obećanje je vremenom blijedilo.

Put prošaran rupama, zapušteni placevi, prašina, a noću mrkli mrak… slika je Ulice Ive Andrića, smještene u širem centru grada.

Dvadeset godina mještani ulažu svoja sredstva, uređuju, rade, koliko su u mogućnosti, kako bi njihova ulica bila dostojna svog imena. Zabrinuti za svoju sigurnost, jer su nerijetko bili i na meti pljačkaša, mahom uvode alarmni sistem.

Njihovo strpljenje i volja, poručuju, imaju granice, a obećanja im više ne znače, jer nadležni, tvrde oni, nikada nisu ni „gram šljunka“ dovezli.

Na njene riječi se nadovezuje Milovan Rudonjić, koji kaže da godinama bitke vodi s nadležnima. Nažalost, bezuspješno. Održavanje ulice, kaže, plaćaju oko 60 KM godišnje, a održavaju je samo složne ruke mještana. Kanalizaciju su, kaže, takođe iz svog džepa platili.

– Mi smo kupili opštinsku zemlju. U dozvoli je pisalo da na placu sve priključke imamo, osim rente. Ipak, to se ispostavilo kao netačno, pa nije bilo ni struje, ni vode, ni puta. Sve što je kasnije urađeno, sami smo uradili. Godišnje održavanje plaćamo, a nemamo rasvjetu, zelene površine se toliko rijetko održavaju da su placevi redovno bivali zarasli u trnje i korov – ogorčeno će Rudonjić.

Prnjavorčanka Brankica Lukić, koja se sa svojom porodicom među prvima naselila u ovoj ulici, kaže da se od samog početka suočavaju s nemarom nadležnih.

– Dvadeset godina živimo ovdje, i u tom periodu smo sve samoinicijativno uradili. Asfalta nema, nema ni rasvjete. Ljeti prašina, zimi blato, a strah je prisutan u svako godišnje doba. Kada se spusti noć, prst pred okom se ne vidi, pa strahuju odrasli i djeca – priča Lukićeva.

Ističe da je načelnik opštine, Darko Tomaš, pred izbore okupio mještane, zapisao probleme s kojima se suočavaju, obećao i otišao.

Rekao je Tomaš da ćemo napokon dobiti asfalt i rasvjetu, ali još jedna godina prolazi. Sve je ostalo na njegovom “biće”, što naše probleme ne rješava – poručio je Rudonjić.

Sa svojim komšijama saglasan je i Milenko Knežević, koji kaže da je vrijeme da se više računa povede o problemima građana.

– Ova ulica je slika i prilika naše opštine, pokazatelj koliko brinu o svojim građanima. Apelujem da neko obrati pažnju na nas, za početak, asfaltiranjem ulice i uvođenjem rasvjete – zaključio je Knežević.

Neko od njih, onako kroz razgovor, pomenu da je naziv jedino što se u ovoj ulici za dvije decenije mijenjalo.

– Djela, ne riječi – jednoglasno su poručili.

srpskainfo

PODIJELI