Priča počinje 2000. godine na japanskom ostrvu Mijakejima gdje je “katastrofa” vrlo poznata riječ. Mijakejima je dio Izu vulkanskih ostrva koja se nalaze u Đavoljem moru, a u stalnoj su opasnosti od zemljotresa i vulkanskih erupcija.
Samo u prošlom vijeku, ovdje se desilo šest erupcija vulkana, a najgora je bila 2000. godine. Između 26. juna i 21. jula, ovo područje je pogodilo 17.500 potresa! Ojama vulkan je eruptirao 14. jula čak dva puta. Druga erupcija je izbacila dim u visinu od jednog kilometra i bila je popraćena bučnim eksplozijama. Istog trenutka, započela je evakuacija stanovništva.
Pepeo koji je padao s neba nije bila jedina briga. Katastrofa je takođe dovela do visokih nivoa toksičnog sumpornog dioksida, čineći 20 posto zemljišta neobradivim. Nakon tri mjeseca, Vlada Japana je organizovala i prisilnu masovnu evakuaciju.
Ojama vulkan je dvije godine kasnije nastavio da ispušta 10.000 do 20.000 tona sumpornog dioksida dnevno, pretvarajući ostrvo u post-apokaliptični svijet sa mrtvim stabalima, zarđalim automobilima i napuštenim građevinama.
Godine 2005. ljudima je bilo dozvoljeno da se vrate u svoje domove. Većina je odlučila da ostane u svojim novim kućama u Tokiju, ali oko 2.800 stanovnika se vratilo, naoružani gas maskama kako bi mogli da prežive štetne gasove koji i dalje izlaze iz zemlje.
Ubrzo je rođena i nova vrsta turizma – boravak na ostrvu gdje svi nose gas maske. Jednokratne gas maske se prodaju na trajektnim stanicama i lokalnim prodavnicama za sve turiste koji su dovoljno hrabri da posjete Mijakejimu.
(CDM)
