Jedno od njih vezano je za period prije nego što je zakoračio na NBA parkete, i to kada su ga košarkaški agenti odveli u neki svjetski poznati kineski restoran u Americi.
– Prvi put kada sam došao u Ameriku imao sam, da kažemo, tu čast kada su menadžeri htjeli da me fasciniraju i da me odvedu na večeru. Šta to meni znači? Meni bilo samo da se “nakrkam” dobro, klinac sam bio, sad ćeš ti da me vodiš u neki kineski restoran gdje se šest mjeseci čeka sto, moraš da rezervišeš šest mjeseci ranije. I sad, to je kao neki odvojeni sto, ali svi sjedite za istim, zapravo. Bratstvo i jedinstvo – uz osmijeh je počeo Miličić priču gostujući u emisiji “Goli život”.
Gotovo u dahu ispričao je šta se potom desilo.
– I, sad, ja sam tu došao, gladan, jelte. I donesu nešto ovolicno, oni to hvale, kao da je to nešto ne znam šta. Reko’, daj bre, kad će glavno jelo?! Pa, kao ‘nemoj, smiri se, to je to, vidjećeš, idu male porcije…’. Kakve male porcije? Uglavnom, krene to da stiže, nije me to ni taklo ništa. Međutim, krenu neki mesići, mali, da stižu. Reko’, okej, a gdje je hljeb? Pa, kao ‘Darko, ne služi se hljeb, ovo je kineski…’. Ma, kako se hljeb ne služio, jeste li vi normalni, gdje ste me ovo doveli, čovječe? I oni tu, žena od menadžera, u plač…
Branko Opačić@brankic95
Ona žena se uzbudila, a ja onako, znaš, srpski malo, sirovina još uvijek bio. Nisam znao da to saopštim lijepo, mislim se ‘gdje ste me doveli na ove splačine?!’, a ljudi platili 10.000 dolara večeru. Bolje da sam otišao na burgere. I, oni da me smire, kažu ‘Darko, imaš pored sebe svjetsku mega-zvijezdu’. Kakvu mega-zvezdu… ‘Maraja Keri”, kažu. Ja se okrenem, stvarno žena sjedi tu. Ma, kakva Maraja Keri, daj hljeba ako ima, ja gladan kao pas! – zaključio je Miličić.
