Lijek za liječenje tuberkuloze kojom je zaražena jedna trećina svjetske populacije, a koja godišnje uzme 1.6 miliona života, moglo bi da bude naučno otkriće Dženana Kovačića iz Jablanice, 20-godišnjeg studenta sarajevskog Univerziteta, mladog naučnika, inovatora.
Potencijalni način liječenja tuberkuloze inovacija je ovog studenta druge godine Odsjeka za genetiku i bioinženjering na sarajevskom Univerzitetu, naučnika i pobjednika prvog takmičenja za bh. inovatore.
Riječ je o takmičenju bh. mladih inovatora “Falling Walls Lab Sarajevo 2019”. Njegova inovacija se našla na međunarodnom takmičenju u Berlinu koja je, kako govori na početku razgovora za portal “Radiosarajevo.ba”, ove godine bila najkvalitetnija do sada.
“Organizatori čak govore da je ovo do sada najveća i najbolja konferencija koju su održali. S obzirom na to da smo saznali da je više od 3.000 ljudi širom svijeta svoje ideje predstavljalo u preko 70 zemalja, od kojih je samo 100 dobilo prestižnu priliku da svoje ideje i inovacije predstavljaju pred žirijem u kojem je čak bio predsjednik Nobelove komisije, mogu reći da sam više nego zadovoljan”, ističe Kovačić.
Ta dva dana, Berlin je bio centar budućnosti, inovacija i naučnog napretka, te, kako kaže, nije bio svjestan koliki je opseg ove konferencije bio dok nije došao u berlinski Futurium, u čijim su prostorijama njih stotinu finalista uspjeli svoje ideje i inovacije predstaviti.
“Zadovoljstvo mi je bilo prvi put predstavljati svoju državu na ovoj konferenciji i takmičenju, gdje zaista niko u biti nije ostao gubitnik. Kao što sam i ranije rekao svojim kolegama, jedina loša stvar je što Falling Walls finalista možete biti samo jednom u životu. Samo ostvareni kontakti i otvorene prilike koje su proizašle iz ove konferencije bile su vrijedne čitavog putovanja u Berlin. Mogu se samo nadati da sam osvjetlao obraz svoje države u očima akademika i poduzetnika koji su bili na toj konferenciji i takmičenju”, s ponosom priča ovaj mladi naučnik i inovator.
U čemu se sastoji Kovačićeva ideja?
Kako ističe, rad se sastoji u jednom novom pristupu liječenja plućne simptomatske i asimptomatske tuberkuloze, s tim da se ne koriste antibiotici bilo koje vrste.
“Bioinformatički softveri zajedno sa literaturom dostupnom su doveli do dizajna terapeutske metode na osnovu jedne veoma mlade vrste nanotehnologije na kojoj mali broj ustanova u svijetu radi, kako bismo efektivno ubili bacil tuberkuloze. Prednost ovoga, a studija će, nadamo se, to i pokazati, jeste to što ovaj metod liječenja je mnogo manje toksičan, te šanse burne alergijske reakcije se predviđaju kao jako male. Uz to, s ovim želimo i da skratimo vrijeme potrebno za terapiju, koja je trenutnim metodama liječenja nekada trajanja i po 2 godine, a može koštati i do pola miliona dolara po pacijentu u određenim slučajevima”, objašnjava Kovačić za portal “Radiosarajevo.ba”.
Problem u tuberkulozi, napominje, jeste to što efekti imunizacije se gube nakon nekoliko godina, a trenutne metode liječenja ne unište bacil koji se nalaze u tijelu.
“U suštini, ono što terapija uradi jeste to da uspava bakteriju, koja može da izazove bolest bilo kada, čak i decenijama nakon inicijalne infekcije”, govori za ovaj mladi naučnik.
Lijek za liječenje TBC – naučno otkriće
Lijek za liječenje tuberkuloze moglo bi da bude Dženanovo naučno otkriće.
“Trenutna faza u kojoj se nalazimo jeste patentiranje, ujedno i metode i fizičkog dizajna terapeutika. Potrebno je, naravno, izvršiti seriju ispitivanja kako bi se koncept utvrdio, te kasnije učinio dostupnim – što i jeste poenta. Tražimo druge naučnike i institucije koje su voljne za saradnju, te do sada smo uspjeli ostvariti određene pomake u tom pravcu. Bitno je navesti da se ovdje ne radi samo o terapiji tuberkuloze, već o čitavoj vrsti tehnologije koju pokušavamo da bolje razumijemo i koristimo, s obzirom da je poprilično nov pojam. Čak i na Falling Walls konferenciji, među ekspertima iz raznih oblasti nauke, pa čak i nobelovaca iz istih, koncepti o kojima sam pričao su dosta nepoznati ili su ljudi nedovoljno upućeni”, kaže Kovačić i dodaje:
“Time, se, naravno, otvorila prilika i da postanemo pioniri jedne čitave oblasti koja će, nadam se, postati apsolutni metod liječenja širokog spektra bolesti. Ako ovaj lijek bude funkcionisao kako predviđamo, tuberkuloza bi, nadam se, zaista postala bolest prošlosti; nešto što definitivno danas nije. Zapravo, stanje tuberkuloze u svijetu je alarmantno, te potrebno joj je stati ukraj što prije. U ovoj borbi upravo želimo da doprinesemo na najproduktivniji mogući način, što, kao i u mnogim naučnim oblastima današnjice, iziskuje inovativni pristup”.
Na pitanje otkud interes za lijek kojim bi se liječila tuberkuloza, a ne za neku drugu bolest, Kovačić odgovara:
“Mycobacterium tuberculosis, bacil koji uzrokuje tuberkulozu kod ljudi, je sa nama evoluirao te postao nevjerovatno smrtonostan i efikasan patogen. Ironično je, ali bacil tuberkuloze je nekada bio patogen prisutan u tlu, a sada je bakterija koja je zarazila trećinu populacije, sa takvom učinkovitošću da je to strahovito. Razlozi tome su kompleksni i višestruki, zbog čega su terapije i prevencije tako neefikasne. Sa naučne strane, mehanizmi i procesi zbog kojih ova bakterija uspijeva da bude među prvih 10 uzroka smrti u svijetu je apsolutno fascinantna, dok sa sociološke strane, razlog zašto imamo toliko neiskorištenog znanja o tuberkulozi jeste pohlepa”, objašnjava Kovačić i dodaje:
“Pohlepa nas je dovela do stanja opće propasti po pitanju mnogih zaraznih bolesti, no sada priroda uzvraća udarac čovječanstvu putem bolesti kao što je tuberkuloza; rezistentne oblike ove bolesti smo upravo stvorili – mi! Ta misterioznost iza same bakterije i bolesti koju ta bakterija uzrokuje, me je najviše zaintrigirala, no i želja da pozitivno doprinesem u pronalasku rješenja koji će označavati njen poraz. Naravno, to nije jedina bolest na koju sam fokusiran – trenutno radim i na Alzheimerovoj bolesti, no tuberkuloza mi je glavni fokus”.
Najveću podršku mu, kako kaže, pružaju profesori sa njegovog Odsjeka na Univerzitetu, a posebno oni koji se bave mikrobiologijom ili tematikom zaraznih bolesti.
“Tu su kada god je potrebna konsultacija ili provjera neke ideje ili koncepta kojeg imam. Pružaju mi podršku i u razvoju tehničkih vještina, što je neophodno jednom naučniku u njegovom radu. Najveći podršku na projektima koji nisu vezani za tuberkulozu mi pruža profesor Andrej Gajić, od kojeg sam mnogo toga već naučio”, govori Kovačić.
On kaže da radi na projektu vezanom za Alchajmerovu bolest.
“Radim još na projektu vezan za Alchajmerovu bolest, gdje testiramo da li će određene komponente biti u mogućnosti da uzrokuju patološke promjene karakteristične za to oboljenje. Ono što mi je posebno drago i uzbudljivo jeste što studija podrazumijeva eksperimentiranje na laboratorijskim životinjama, zahvaljujući kojim možemo dobiti mnogo korisnije rezultate”, ističe Kovačić.
Planovi za budućnost
Pored akademskih obaveza koje uspijeva da obavlja paralelno sa svim ostalim radom, i podjednako intenzivno, Kovačić želi da ovaj projekat dovede bliže ka glavnom cilju.
“U profesionalnom smislu, glavni cilj mi je zapravo svoj život posvetiti medicini kao naučnik-ljekar, jer smatram da je to način na koji se može doći do stvaranja istinskih rješenja na zdravstvene probleme s kojima se ljudi susreću. Na žalost, nakon svog bachelor studija planiram svoje obrazovanje nastaviti ‘vani’, a uz to svoje istraživanje povesti sa sobom. Ipak ovdje je veoma teško mnogo toga raditi, kako zbog same nezrelosti države po pitanju nauke, tako zbog manjka eksperata na ovim prostorima za mnoge stvari kojima se planiram posvetiti u nauci”, zaključuje na kraju Dženan Kovačić.