Nećete vjerovati šta su uradili za svog drugara koji je teško povrijeđen!

0
2454

Nikola Petrović (26), Miloš Đukić (26) i Nikola Barjaktarović (22) iz Kragujevca donirali su svoju kožu drugu Stefanu Miniću, koji je zadobio opekotine na 38 odsto kože. Dok ljekari Miniću u KC Srbija pod totalnom anestezijom mijenjaju zavoje na tijelu, trojica junaka u Kragujevcu spremaju humanitarne koncerte da prikupe novac za dalje operacije.

Stefan Minić teško je povrijeđen šestog jula, kada je na plinskom rešou pokušao da skuha kafu. Čim je zapalio šibicu vatra je buknula, jer je vjerovatno plin neko vrijeme curio.

Stefan je urlajući od bola istrčao van kuće i pozvao pomoć. Zadobio je teške opekotine na licu, rukama, šakama, nogama, čak i stopalima. Sada je u KC Srbija gdje se ljekari bore za njega.

Dan nakon nesreće otac povrijeđenog Stefana, Goran Minić, pozvao je drhtavim glasom komšiju Nikolu Petrovića telefonom. Petrović kaže da taj dan neće nikada zaboraviti.

– Rekao mi je da je Stefanu hitno potrebna koža i pitao me je da budem davalac. Tiho je prozborio da su potrebna još dvojica donatora. Pozvao sam šefa na poslu, u Fijatovoj kooperantskoj firmi “Džonson kontrol”. Kada su čuli šta je u pitanju, dobio sam dozvolu odmah. Alarmirao sam Miloša i Nikolu. Svi živimo u naselju Stanovo, znamo se od djetinjstva. Njih dvojica su pozvali svoje šefove na poslu i poslije manje od sat vremna sva trojica smo bili spremni. Ljekari u Beogradu predočili su nam da će boljeti, da ćemo dugo biti teško pokretni. Zahvalili smo se na upozorenjima i ostali pri svome – priča Nikola Petrović.

Miloš Đukić kaže da su operacije trajale oko četiri sata. U isto vrijeme je koža skidana sa butina mladića i stavljana na tijelo povređenog Stefana. Na pitanje “da li je boljelo”, Miloš kaže da bi ga više boljelo da nije to učio.

– Nama su skidane trake kože sa butina. Krvarili smo dva dana, zavoji su nam mijenjani na sat, dva. Bili smo potpuno nepokretni, sa fiksiranim nogama. Do izlaska iz bolnice, 10 dana, primali smo injekcije protiv bolova – kaže Miloš, koji takođe radi u fabrici “Džonson kontrol”, gdje su pozdravili požrtvovanje svoga radnika.

Najmlađi junak ove priče, Nikola Barjaktarović (22) radi u Fijatu. Na bolovanju je. Ne boli ga ništa, bar tako kaže. Nema kada da boluje, ima preča posla.

– Stefan i ja igrali smo folklor zajedno. Mi smo sada u velikoj akciji prikupljanja novca za Stefanove operacije. Trebaju nam pare za vještačku kožu. Večeras je humanitarna žurka u bašti SKC-a, u četvrtak folklor na Prirodno matematičkom fakultetu. Mi tek počinjemo -kaže Barjaktarović.

Goran Minić, Stefanov otac, objašnjava da je uspio par puta da razgovara telefonom sa sinom dok mu sestre drže slušalicu kraj lica.

– Stefana nismo vidjeli od nesreće, kod njega ne može da se uđe. Kada priča tiho, mi venemo, kada je bolje mi živnemo. Tješi me što mog sina liječi vrhunski ljekar sa Klinike za opekotine i plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju, dr Biljana Ćertić. Sestra Ana nam je kao naša sestra. Za roditelje su ovakvi medicinari ono što nam pomaže da zaspimo – kaže otac povrijeđenog Stefana.

Mladićeva majka Mirjana tiho kaže da ljekari još uvijek ne smiju ništa da prognoziraju. Majčinsko srce kida činjenica da joj sina previjaju pod totalnom anestezijom svaki drugi dan.

Tokom sljedeće nedjelje Stefan će dobiti vještačku kožu koja stiže iz Amerike, da se pokrije jedna šaka. Ova koža za samo pet prstiju košta 128.000 dinara, kako kaže njegov brat Stanko. Stefanova majka je penzionerka, otac radi u “Zastava kamionima”, plata nije sigurna. Dok prijatelji organizuju humanitarne akcije, roditelji se nemo pitaju kako će naći novac za dalje. /telegraf.rs/

PODIJELI