Da je zavičaj imenica koja nema zamjenicu svjedoči umjetnik Nikola Rokvić, sin doajena narodne muzike Marinka Rokvića, koji se svoga Bosanskog Petrovca i sela Kolunić nikada ne odriče.
“U Krajinu i u Bosanski Petrovac neprestano me vuku korijeni. To je zavičaj mog oca i moga djeda. Jednostavno Petrovac je dio mene”, rekao je Nikola Rokvić.
Nikola kaže da je sa sveštenikom razgovarao kako može pomoći lokalnom hramu.
“Sa sveštenikom Zdravkom koji službuje u hramu Preobraženja Gospodnjeg koji datira iz 1592. godine u Kolunuću razgovarao sam na koji način da pomognem. Dogovorili smo da je najpotrebnije da izgradimo put, asfaltiramo prilaz ka hramu. Na rodost svih nas projekat asfaltiranja puta priveli smo kraju”, priča Rokvić koji je za pomenute radove donirao 18.000 KM.
Kako on kaže, narod u Krajini je nakon Drugog svjetskog rata zaboravio svoju vjeru i korijene.
“Hvala Bogu, naš narod u Krajini vraća se svojoj pravoslavnoj vjeri. Ovaj put koji smo zajedno izgradili nije samo puki asfalt, već jedan smjer i putokaz ka našem postojanju”, kaže Rokvić.
Ne tako davno, Nikola Rokvić je poklonio koncert Bosanskom Petrovcu, koji mu je kaže probudio najljepša osjećanja.
“Bilo je jako emotivno. Prvi put sam pjevao u Petrovcu. Svi smo tu veče bili jedno. Ponosan sam na rodni grad mog oca Marinka u kojem žive dobri i čestiti ljudi”, kazuje Nikola i dodaje da su u Bosanskom Petrovcu dobri međuljudski odnosi i da se njeguju prave ljudske vrijednosti.
U razgovoru se dotakao i budućih planova koje ima sa svojim bratom Markom koji je takođe poznat u svijetu muzike.
“Obnovićemo rodnu kuću u Koluniću. Ali isto tako bićemo tu za naše komšije da kroz razne akcije na svim nivoima oživimo taj prelijepi kraj”, rekao je Nikola.
Iako danas Nikola i Marko Rokvić žive u Beogradu, Kolunić-malo selo u podnožju Oštrelja u Krajini je dio njegovih misli i srca.
Sa posebnim emocijama o zavičaju i nadom u glasu besjedi, dok se prisjeća djetinjstva i dolaska u Bosanski Petrovac, piše InfoPrijedor.
“Kolunić je za mene korijen, znam da bez korijena nema lijepog cvijeta. To je moje djetinjstvo i najljepše uspomene na neka prošla lijepa vremena”, poručio je Rokvić.
Neizmjernu zahvalnost porodici Rokvić izrazio je i prota Zdravko Bogojević koji službuje u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Koluniću.
“Kada Rokvići dođu u Kolunić okupe se brojni mještani, saberemo se i uvijek napravimo neku radnu akciju. Nikola ne odustaje od svoje djedovine i očevine. Njegova duša i energija koji donese ovdje u Krajinu je neizmjerna”, besjedi prota Bogojević.
U ovom Petrovačkom selu nalaze se i ostatci manastira Panađur iz 12. vijeka, koji svjedoči o vijekovnom postojanju Srba u ovom selu.
Danas u ovom selu živi svega 180 stanovnika.
