Iako novinarke u BiH u borbi za svoj položaj ostvaruju određene pomake, prema mišljenju naših sagovornica, žene u novinarstvu bi ipak trebalo da budu još aktivnije u nastojanju da ostvare svoja prava.
“Ne mislim da su novinarke pasivne u borbi za svoja prava ako se uzme u obzir da su većina lidera u profesionalnom organizovanju žene, ali, s druge strane, postoji priličan broj koleginica koje olako shvataju svoju profesiju i svoj položaj”, kazala je Milkica Milojević, novinarka “EuroBlica”.
Prema njenim riječima, to je naročito izraženo kod mlađih novinarki, koje medije i novinarstvo doživljavaju kao neku prolaznu fazu, kao neki izlog u kojem će ih neko vidjeti i zapaziti.
“Uglavnom medije shvataju kao mjesto gdje će se ‘bolje prodati’, kao profesionalke u nekim drugim oblastima, kao portparolke, PR menadžerke, savjetnice u političkim strankama, itd. Žene se u većem broju nego muškarci odlučuju da se na taj način istaknu jer muškarci rjeđe biraju takav put da započnu svoju karijeru”, navodi Milojevićeva.
Andrijana Pisarević, urednica portala SrpskaCafe.com, ističe da novinarke nisu pasivne u borbi za svoj položaj, nego su zatrpane poslom, zbog čega, kako kaže, stižu da obave sve osim toga da se bore za sebe.
“Breme svake žene je da uz poziv koji obavlja bude majka i supruga, domaćica, ona žena oko koje se zapravo vrti cijela porodica. Ne mazi nas život čime god se bavile, ali novinarke su sigurno dodatno opterećene i težinom profesije”, smatra Pisarevićeva.
Naglasila je da u mladosti novinarke tek uče, te stoga, ističe, prihvataju minimume i prave kompromise samo da bi zakotrljale karijeru.
“Kad dođe vrijeme da se osvijestimo shvatimo da smo između dvije dobre priče izgubile sebe i da smo se dobro potrošile boreći se za sve osim za sebe. Tek tada dolazi do preokreta i testa naše snage. Tek tada počinjemo da učimo o svojim pravima i saznajemo da nismo samo neko koga vlasnici medija i urednici nemilosrdno drže na minimalcu i platama u kovertama”, kazala je Pisarevićeva.
Ona je dodala da neke novinarke tek tada krenu u borbu za svoja prava, dok druge bježe u druge sektore, nadajući se boljem položaju i životu, a treće zauvijek ostanu u lošem društvu.
I sama se, kako pojašnjava, u borbi za bolji položaj suočavala sa raznim situacijama.
“Kada sam osnovala prvi sindikat u privatnoj medijskoj kući, sjećam se u kakvom je šoku bio moj tadašnji poslodavac. Osnovala sam mu sindikat pod njegovim krovom i još ga pozvala da nam se priključi i plati članarinu. Čak sam odbila i povećanje plate koje sam po zakonu tada imala u visini od 15 odsto zbog sindikalnog aktivizma i rekla mu da želim besplatno da ga nerviram”, navodi Pisarevićeva.
Da sam bila manje odlučna, kaže ona, i da sam manje znala o svojim pravima, možda bih i imala nekih problema, ali, ističe, desilo se suprotno postala je ravnopravan pregovarač kojeg nisu smjeli da preskoče.
“Prije toga sam se plašila otkaza, trpjela sam mobing neposrednog urednika. Kada sam im pokazala svoj stav, ustuknuli su. I nisam od tada više imala nikakvih problema, ali nisam ni popustila u borbi za svoja prava, niti prestala da učim o njima. Čini mi se da sada više niko ni ne pokušava da me ugrozi, zna da je pred njim tvrd orah kojem ne može ništa”, rekla je Pisarevićeva.
Maja Nikolić, novinarka Radija Slobodna Evropa, smatra da se novinarke uopšte ne bore za svoja prava.
“Novinarke se uopšte ne bore za svoja prava niti ukazuju na neke probleme u BiH sa kojima se suočavaju. Ipak, mislim da novinarke trebaju zaštitu, novinari općenito, ali novinarke posebno. Često se dešava i da nas na terenu posmatraju samo kao žene, a ne kao novinarke”, istakla je Nikolićeva te dodala da su brojne novinarke doživljavale i određene seksističke komentare.
Naglasila je da novinari uopšteno doživljavaju da ih posmatraju kao neprijatelje, a ne kako bi trebalo kao nekog ko je na usluzi javnosti.
Dodala je i da je iz Tuzle krenula dobra inicijativa, koja se odnosi na to da bi napad na novinare trebalo posmatrati kao napad na službeno lice.
Tekst je nastao u saradnji sa “BH novinarima” u okviru projekta “Jačanje mreže novinarki u Bosni i Hercegovini”
