Tri godine nakon što su joj ljekari otkrili leukemiju i dali velike šanse za preživljavanje uz odgovarajuću terapiju, Sanela Memić-Vrcić preminula je u sarajevskoj bolnici. Od otkrivanja bolesti do posljednjeg dolaska u bolnicu, ova doktorica stomatologije je intenzivno komunicirala s grupom osoba čiji član joj je govorio da zanemari preporuke ljekara za liječenje u bolnici. Najmanje dvije osobe iz grupe ranije su osuđivane, između ostalog i za prevaru, a firma njenog najistaknutijeg člana za porez duguje više od milion maraka, piše Detektor.ba.
U tom periodu Sanela je sve češće komunicirala s Pavom Šarcem iz Tomislavgrada. Ona ga je oslovljavala kao “učitelja” čiji savjeti joj mogu pomoći da se izbori s leukemijom.
Za manje od pola godine gotovo svakodnevne komunikacije, Šarac je osjetio da se toliko zbližio sa Sanelom da je bio slobodan u poruci tražiti pozajmicu od 30.000 KM da kupi novi auto. To nije bio jedini put da je on u porukama govorio o novcu. Istraživanje BIRN-a BiH takođe je pokazalo da Sanela nije bila jedina osoba kojoj je Šarac nudio pomoć. Jedna od dvije osobe koje se spominju u porukama preminula je poput Sanele.
Šarčeve poruke njoj uključivale su savjete o liječenju. Jedan od njegovih uslova je bio da mu bude potpuno predana, da mu vjeruje i da se paralelno ne liječi kod ljekara, tvrdeći da joj oni nisu prijatelji.
Zbog takvih poruka i onoga čemu je svjedočila, Vanesa Beganović je novinarima BIRN-a Bosne i Hercegovine ustupila sadržaj poruka iz Sanelinog telefona. Prema njihovom sadržaju, Šarac je sa Sanelom najčešće komunicirao putem aplikacije WhatsApp kroz glasovne ili video poruke. U njenom telefonu veliki broj ovakvih poruka i videa je izbrisan iz komunikacije. BIRN BiH nije mogao potvrditi da li je poruke izbrisala Sanela ili Šarac, ali tekstualne poruke koje su ostale u telefonu otkrivaju važan dio događaja tokom odustajanja od liječenja i smrti od bolesti za koju je Sanela Vrcić imala znatne izglede za preživljavanje.
Nadriljekarstvo odnosno neovlašteno bavljenje liječenjem bez odgovarajuće stručne spreme koje završi smrću kažnjivo je u Federaciji sa do 12 godina zatvora.
Pavo Šarac odbio je govoriti za ovu priču. Na razgovor nije pristala niti većina drugih osoba na koje je on upućivao Sanelu – Adisa Porobić, Nada Mašić, Pavel Pavelka te Meliha Bazardžanović – od kojih niko nije na zvaničnom spisku ljekara. Šarac je izdržavao kaznu zatvora i firma u kojoj je suvlasnik ima milionski poreski dug, a Pavelka je ranije osuđivan zbog prevare.
Razgovori s njene dvije sestre, doktoricom koja ju je liječila i radnom kolegicom dopunjavaju priču o ulozi Pave Šarca u liječenju koje je završilo smrću.
Vanesa kaže da je odlučila podijeliti poruke iz Sanelinog mobitela i govoriti za ovu priču zbog svih koji bi se u budućnosti mogli naći u sličnoj situaciji kao njena sestra u komunikaciji s grupom koja ju je savjetovala.
“Meni je cilj ovog našeg razgovora da ih zaustavim, pa koliko god budemo mogli”, kaže ona.
Odgovaranje od terapije
Prisjeća se da je njenoj sestri leukemija dijagnosticirana krajem 2017. godine.
Doktorica iz Cazina Mirsada Murić kaže da je leukemija pronađena u ranoj fazi, još uvijek prerano za transplantaciju. Ona je preporučila da prati svoje nalaze i u pravom trenutku uradi transplantaciju koštane srži.
Murić ju je uputila na liječenje kod doktorice u Zagreb, koja joj je preporučila transplantaciju koštane srži za nekoliko mjeseci.
“Ona [joj] je garantirala da će to biti faktički 99 do 100 posto izlječenje, jer se uhvatila bolest u toj fazi u kojoj je bilo moguće izlječenje”, objašnjava doktorica Murić.
U novembru 2018. godine Sanela je dobila preporuku za transplantaciju.
“Doktorica Mirsada tad kaže: ‘Sanela, sad je vrijeme.’ U tom momentu se događaju dvije stvari – vrijeme je za transplantaciju i događa se Pavo Šarac i Adisa Porobić”, kaže Vanesa i dodaje kako je nalaz u Zagrebu pokazao akutnu leukemiju.
“Dvije tablete je bio plan terapije, dvije tablete da popije i bit će spremna za transplantaciju. Kada doktor da i 50 posto, to su velike šanse, ali 97 posto je već u glavi 100 posto šansa, sestra mi ostaje živa”, priča kroz suze Vanesa.
Prema sjećanju sestara, radne koleginice i arhivi poruka iz njenog mobitela, Sanela je u tome periodu prvo upoznala Adisu Porobić, kao pacijenticu koja ju je upoznala s Pavom Šarcem.
Adisa Porobić odbila je razgovarati za ovu priču.
Prema Vanesinom prepričavanju, ona se sjeća da joj je Šarac predstavljen kao guru koji liječi pacijente poput nje, ali samo ukoliko ti pacijenti imaju posebnu energiju koju on može osjetiti.
Poruke s njim su počele krajem 2018. godine. U njima joj on obećava promjenu života u potpunosti, kao i fizičko i psihičko “čišćenje”.
U porukama joj govori da je sve u njenoj glavi i mislima, te da nije bolesna kao što to nalazi i ljekari tvrde.
Kada je u januaru 2019. godine krenula u Zagreb da uradi nalaze prije nego što joj bude određena terapija, Šarac joj u porukama govori da je vidljivo bolje i umanjuje značaj terapije.
“Je*eš nalaze i terapiju”, piše on u poruci i u nastavku dopisivanja dodaje kako je “istina da naša terapija djeluje i u prošlosti”.
Njih dvoje su se, prema prepisci iz poruka, viđali skoro svake sedmice u Sarajevu, ali i u Tomislavgradu.
Uvođenje “saradnika”
U januaru 2019. godine, nakon dodatnog pogoršanja nalaza, Šarac nastavlja u porukama da ponavlja kako mora misliti pozitivno o zdravlju i da će tako i biti zdrava.
Šarac počinje upućivati na knjige za koje tvrdi da će joj pomoći da počne svijet gledati drugačije. Polako uvodi svoje saradnike u konsultacije o liječenju.
Tvrdi joj da u stanu u kojem živi postoji loša energija zbog koje je bolesna, dovodeći joj osobu koja to dokazuje viskom, pa se ona iseljava iz stana i odlazi u podstanare. U novom stanu, Šarac kroz poruke preporučuje instaliranje ploča koje štite od loše energije. U porukama preporučuje i osobu koja će to uraditi i objašnjava gdje i kada da je s mužem sačeka u Sarajevu.
Sanelin suprug Edo Vrcić nije želio govoriti za ovu priču.
Tokom 2019. godine Sanela prestaje odlaziti ljekarima i kontrolisati nalaze. Stanje joj se pogoršava, a sestre je mole da se nastavi liječiti i uradi transplantaciju.
“Ja vjerujem da ti ljudi imaju tu moć manipulacije da uvjere bolesne ljude da su dobro (…) i da taj hematom stvarno drugačije vide, jer je njoj Nada, homeopatkinja, rekla da je hematom odlična stvar koja joj se može dogoditi i da kroz hematom izlazi leukemija. Možda je ona zaista vidjela taj hematom kao izlječenje, možda su joj zaista toliko oprali mozak, toliko isprali mozak, da je zaista tako vidjela kako joj kažu”, priča Vanesa.
Prevarant u timu
U februaru 2019. godine Šarac preporučuje Saneli da ode kod Nade Mašić, homeopatkinje iz Sarajeva. Ona joj saopštava da ima dobru energiju, ali loš imunitet, i propisuje svoju terapiju, koju Šarac odobrava. Do tada je Šarac u porukama preporučivao samo minerale i Alcin od Pavela Pavelke. Prema porukama, Mašić preporučuje da prestane koristiti Pavelkinu terapiju jer smatra da joj nešto od toga pogoršava imunitet.
Prema porukama razmijenjenim sa Šarcem, nakon toga nastavlja redovno posjećivati Nadu, koja joj na pojavu hematoma saopštava da je to čišćenje organizma, da joj je imunitet jači i da se leukemija povlači.
Nada Mašić nije odgovarala na pozive novinara BIRN-a BiH, niti na poruku.
Na adresi koju je Šarac ranije poslao Saneli, novinarima BIRN-a BiH su njen suprug i kćerka Nade Mašić kazali kako ona nije u prilici da razgovara zbog zdravstvenih problema i kako čekaju prevoz do ljekara.
Dio tima ubrzo postaje i Meliha Bazardžanović iz Tuzle, koju Šarac predstavlja kao svoju učenicu i poručuje da joj vjeruje. Ona uz Šarca ostaje tokom cijelog procesa liječenja, pružajući svoje usluge.
Prema porukama koje su razmjenjivali Šarac i Sanela, Meliha joj je rekla da modrice i hematome posmatra kao šminku na svom tijelu.
Bazardžanović nije odgovarala na pozive i poruke. Njenog supruga, doktora Mustafu Bazardžanovića, novinari su kontaktirali preko klinike u Tuzli u kojoj je zaposlen. On je rekao da je upoznat sa slučajem i da je njegova supruga samo dva puta popila kafu sa Sanelom, na prijateljskoj osnovi.
“Za gospodina Šarca isto znam, međutim ja to ne bih u to svrstavao, ja odlično znam šta je nadriljekarstvo. Oni su bili nekakvi prijatelji, dugogodišnji, mislim da je to bila nekakva, neki oblik psihološke pomoći. To je ono što vam ja znam i to vam mogu tvrditi”, kazao je Bazardžanović, potvrdivši da će proslijediti poruku supruzi kako bi odgovorila na poruke i pozive.
Ona naknadno nije odgovorila na zahtjev za razgovor, a novinare koji su je kontaktirali preko Facebook profila blokirala je.
Još jedna od osoba koje se spominju u porukama jeste Pavel Pavelka, prodavač vulkanskih minerala, ranije osuđivan za prevaru. On je Saneli prodavao razne preparate za imunitet, kreme, prah i druge.
Novinarima BIRN-a BiH je kazao da on ne liječi nikoga i da samo prodaje preparate odobrene od ministarstva zdravstva, te da je Sanela zajedno sa ostatkom porodice to kupovala.
“Ja razumijem gdje vi želite da vučete, moram vam reći da ja apsolutno nemam ništa s liječenjem niti načinom liječenja Pave Šarca niti tome slično”, kaže Pavelka ne želeći objasniti kakav je to način liječenja.
On je rekao da je bila dobro dok je pila njegove minerale.
“Kad je prestala jedno vrijeme, onda je otišla u bolnicu i ona je preminula u bolnici, koliko ja znam. Međutim, meni je žao zbog toga, ali to nema veze s mojim mineralima, koji su ispravni. Pijem ja i dan-danas i unazad 20 godina i tako dalje, i ne idem doktoru, eto da skratim priču”, kaže on.
Na pitanje kako to pomaže “izvana” sa Pavom, Nadom i Adisom, rekao je da mu nije jasno i da se ne bavi tom vrstom liječenja. U porukama s mobitela Šarac joj je govorio da njih četvoro njoj pomažu izvana.
Adisa Porobić bila je prvo pacijentica u stomatološkoj ordinaciji, a kasnije i član tima koji se spominje u porukama. Vlasnica ordinacije u Sarajevu u kojoj je Sanela radila, Azra Kulenović je potvrdila da je Adisa bila njena pacijentica, ali da je prestala dolaziti kada se Sanelino stanje pogoršalo i kada je preminula, iako su očekivali njen dolazak.
Ona je bila Sanelin mentor kroz cijeli proces “liječenja”, a između ostalog, ona joj je pravila natalnu kartu i čitala horoskop.
Prema porukama u koje su novinari BIRN-a BiH imali uvid, Adisa je bila “posrednica” koja je dovodila “pacijente” Pavi Šarcu i drugim saradnicima.
U razgovoru s Pavom i Adisom, Sanela je, na njihove preporuke, na modrice koje je dobijala po tijelu zapisivala brojeve, jer su joj kazali da će joj pomoći.
Adisa je novinarima tokom poziva rekla da se ne osjeća odgovornom niti prozvanom i da nije u prilici razgovarati, dodavši da će “eventualno” ona nazvati nazad. Ona nikada nije pozvala novinare BIRN-a BiH.
Saradnici koje je preporučivao Šarac za svoje su usluge, prema porukama, tražili novac. U razgovorima koji su dostupni novinarima BIRN-a, nisu navedeni iznosi koje je davala Šarcu, izuzev jednog iznosa. U aprilu 2019. godine, manje od pola godine od kada su počeli komunicirati, on je tražio pozajmicu kako bi kupio auto.
Vanesa smatra da njena sestra nije dala pozajmicu, nego platila Šarcu uslugu od 30.000 KM.
Sestra Belma Memić kaže kako se iznenadila kada je od Sanele saznala da je dala toliki novac osobi koja nije ljekar u bolnici.
“Ali s obzirom na sve ovo do sada što sam čula, što sam pročitala, ja vjerujem da je to puno više. Ne bi on imao onako kuću dobru da je to samo 30.000, nažalost. On živi od tih ljudi takvih, očajnika, jer on liječi samo bogate ljude, on ne liječi siromašne i ljude koji imaju prosječnu platu, ti ljudi njemu nisu interesantni”, kaže Vanesa.
Prema zvaničnom online registru kompanija, na ime Pave Šarca, sa istom adresom u Tomislavgradu koja se navodi u porukama, registrovano je više kompanija – “Brišnik”, “Briget”, “Mik” za proizvodnju građevinskih okova Kupres, te “Indra-eko”.
Prema uvidu u poslovne knjige ovih kompanija, njihova ukupna vrijednost je milionska, ali prema podacima Poreske uprave Federacije, firma “Mik”, u kojoj je suvlasnik, ima poreski dug veći od milion maraka.
U maju 2021. godine novinari BIRN-a BiH nisu u kući pronašli Pavu, ali on je u telefonskom razgovoru pristao na susret u Livnu.
Ispred kafića koji je sam odabrao, novinare je čekao mršavi muškarac duge kose i brade.
Tokom ovog razgovora on je odbio zvanično razgovarati za ovu priču i zabranio bilo kakav način snimanja. U nezvaničnom razgovoru je govorio smireno, tiho, smješkajući se sve vrijeme, dok je novinare gledao direktno u oči, bez skretanja pogleda. Dugu kosu često je rukama sklanjao s lica. Do kraja razgovora njegov ton postao je grublji, oštriji i direktniji.
Tada je ostavio prostora za zvanični razgovor i rekao da će doći ubrzo u Sarajevo u kancelariju BIRN-a BiH, što nije učinio. Na ponovni poziv novinara BIRN-a BiH u avgustu, on je kazao da nije u mogućnosti razgovarati jer je u društvu, nakon čega se više nije javljao na pozive, niti odgovarao na poruke.
Iz zatvora u Zenici su BIRN-u BiH potvrdili da je Šarac osamdesetih godina izdržavao zatvorsku kaznu zbog verbalnog delikta.
Sumnjivi susreti
U julu 2020. godine Pavo Šarac je došao u zlatarsku radnju Ramiza Jusufovića na Baščaršiji u Sarajevu po privjesak za prijateljicu. U razgovoru je zlatar kazao da boluje od Parkinsonove bolesti, nakon čega se Šarac ponudio da ga liječi, predstavljajući se kao stručnjak, ispričao je za BIRN BiH Jusufović.
On je rekao da se tada i ponadao da mu možda može pomoći, zbog čega nije naplatio narukvicu Adisi Porobić, koja je došla da je preuzme sedam dana od Jusufovićevog susreta sa Šarcem.
U narednom kontaktu s njim, zlatar je ispričao da mu je bilo sumnjivo kada je Pavo počeo razgovarati o novcu.
“Pošto je on meni naglasio da sam ja finansijski obezbijeđen, a nema uvid u moje finansijsko stanje, ja sam ga iste sekunde eliminisao”, kazao je Jusufović.
O susretu njega i Adise sa zlatarom, Šarac je pisao i u porukama. U njima se Adisa naziva posrednikom, a Šarac objašnjava kako nema znanja o Parkinsonovoj bolesti.
U porukama Šarac objašnjava da ga je upozorio da nije lako s njim raditi i da će mu objasniti da o bolestima ne zna puno, ali o zdravlju zna, te da će mu promijeniti perspektivu gledanja.
U jednoj od poruka spominje se još jedna osoba s kojom je on komunicirao i davao joj savjete. Novinari BIRN-a BiH su od porodice saznali da je ova osoba takođe preminula, ali dva člana porodice nisu pristala zvanično govoriti za ovu priču o uzrocima i načinu smrti, niti su pristali da se javno objavi ime.
Žrtve manipulatora
Momenat u kojem se pacijentima saopštavaju dijagnoze bolesti od koje boluju jeste najranjiviji trenutak s kojim se čovjek suočava, objašnjava psihologinja Dželila Mulić-Čorbo. Zdravstveni sistem u BiH ne posvećuje dovoljno psihološke podrške pacijentima suočenima sa smrtonosnim bolestima, što često može biti razlog za odlazak kod nadriljekara, dodaje ona.
“To je, u stvari, toliko ranjiv prostor, nikad se tako osoba ne osjeća ranjivom kao u tom trenutku. Sve što se događa poslije toga jeste ustvari nešto što je jako važno”, kaže Mulić-Čorbo dok objašnjava kako nadriljekarima ranjiva faza pacijenta “otvara prostor u njihove živote” gdje im mogu davati “odgovore na njihove potrebe”.
Nijedna oboljela osoba nije imuna na ranjivost jer ne zna kako će se njihov organizam ponašati u trenutku kada im se saopšti takva vijest i koliko će vjere imati u nadriljekarstvo.
“Možemo svi biti žrtve manipulatora, samo je pitanje kad će manipulator iskoristiti naš ranjivi prostor, i kada iskoristi to, to vam je to i svi smo podložni tome”, kaže ona.
Povjerenje prema iznenadnim i neočekivanim ljekarima im omogućava da tu osobu udalji od bliskih ljudi uz gotovo bezgranično povjerenje, objašnjava Mulić-Čorbo.
Azru Kulenović uznemirilo je i opteretilo jer nije mogla pomoći radnoj kolegici i prijateljici s kojom je do tada zajedno pokušavala naći odgovarajuće načine medicinskog liječenja.
“Ona je došla iz Zagreba i meni rekla: ‘Ja neću ići da se liječim.’ Rekla je da bi to nju ubilo i da ona to ne može izdržati i zatvorila priču o tome. Nije dala raspravljati o tome”, prisjeća se Azra.
Ona kaže kako nakon toga – na svako njeno insistiranje da uradi nalaze, pitanje kako se osjeća i kakve su joj modrice po tijelu – ne bi odgovarala, nego bi odmahnula rukom.
Grupa osoba koje se spominju u porukama između Šarca i Sanele kao učesnici u njenom liječenju, nije željela govoriti za ovu priču. BIRN BiH je od ljekarskih komora u BiH tražio potvrdu da li je neko iz grupe član, ali se u svim odgovorima koji su dostavljeni navodi kako nemaju evidenciju s njihovim imenima. BIRN nije mogao dobiti na uvid da li oni posjeduju medicinsko obrazovanje ili licence. Slični podaci nisu dostupni na internetu, kao ni podaci o njihovim biografijama.
“Ono što definitivno znam – kada upišete ime i prezime tog čovjeka i ako ga nigdje ne nađete i ako ga nigdje nema, znači bježite od njega, vrlo je jednostavno”, smatra Mulić-Čorbo.
Prema Krivičnom zakonu Federacije, ko se, nemajući propisanu stručnu spremu, neovlašteno bavi liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću, kazniće se kaznom zatvora do jedne godine i novčanom kaznom. Ako je tim liječenjem prouzrokovana smrt jedne ili više osoba, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do 12 godina.
“Nisu to samo prevare, to su krivična djela i to su organizovane kriminalne organizacije. Mi moramo imati kontrolu nad tim, a mi je u ovom trenutku, nažalost, zaista nemamo”, kaže Mulić-Čorbo.
Prema odgovorima kantonalnih tužilaštava, nadriljekarstvo se rijetko procesuira u BiH. U nezvaničnim razgovorima vođenim tokom zahtijevanja podataka o optužnicama, BIRN-u BiH je objašnjeno da je dokazivanje nadriljekarstva zahtjevno za tužioce pa je i broj ovakvih slučajeva mali.
Ignorisanje poruka
Nakon kratkog poboljšanja, od polovine 2020. godine Sanelino stanje se znatno pogoršava, na što se žali Šarcu. U tom periodu, broj njegovih poruka je manji, i prema njihovom sadržaju, on rjeđe dolazi u Sarajevo, zbog čega ga ona moli da se javlja.
U avgustu se žali na zdravstvene poteškoće, ali joj Šarac govori da se hladi mokrim oblogom i pije dosta tekućine.
Kada je, nakon bolova i temperature, smještena na odjel hematologije u sarajevskoj bolnici sa vrlo lošom krvnom slikom, Šarac u porukama nastavlja da je ubjeđuje kako joj on i ostatak tima pružaju podršku izvana i da će brzo izaći vani i biti bolje.
Na njeno pitanje da li joj se leukemija vratila, on je ubjeđuje da će “opet biti dobra”. U jednoj od poruka on govori da je bolnica neprijateljsko okruženje i da joj doktori ne mogu biti prijatelji.
Krajem septembra 2020. godine, kada je bila u bolnici, Šarac analizira njeno zdravstveno stanje i poručuje da su Adisa, Pavel, Meliha i on došli do zaključka da ona ne dozvoljava pristup sebi.
Uprkos njenim molbama da je nazove i da razgovaraju, broj poruka je u arhivi na telefonu manji nego prije.
Ona u porukama dva posljednja dana septembra 2020. godine traži od njega da se čuju. Prema sadržaju iz telefona, to su posljednje poruke sa Šarcem. Sanela je nekoliko dana kasnije preminula u bolnici, nakon 40 dana liječenja.
Poruke možete pročitati OVDJE.
