Od smrti se ne može pobjeći: 6 istina o umiranju koje će vas naježiti

0
1535

Smrt je nešto što nas čeka sve, a iako je dio svakodnevice postoji mnogo toga o njoj što nam je neobjašnjivo i ne tiče se samo pitanja zagrobnog života.

Sam proces umiranja prate neki ponavljajući, pa i paranormalni fenomeni.

Nema bježanja od smrti

Po brojnim religijama, ali i narodnim vjerovanjima, čas smrti nam je zapisan u trenutku rođenja, a tome se ne može pobjeći ni uz kakav trud. Naprimjer, istražitelji paranormalnog veruju kako, ako pojedinac izbjegne smrt, ona će nastupiti i pod bizarnim uslovima. Kao dokaz se navode dokumentovani slučajevi spontanog samozapaljenja ljudi u kojima je smrt nastupila zapaljenjem tijela i izgaranjem bez očitog spoljnog uzroka.

Kao da spontano zapaljenje nije dovoljno bizarno samo po sebi, ono se dogodilo  nakon što su oni izbegli smrt pravovremenim odlaskom u bolnicu, spašavanjem ispred jurećeg automobila i slično. Tijelo se najčešće pretvori u pepeo, s time da ništa drugo od stvari koje ga okružuju ne izgori.

Naprimjer, Henri Tomas je ujutro izbegao građevinsku nesreću, a umro u naslonjaču ispred svog TV-a tako da mu je izgorelo cijelo tijelo osim lobanje i stopala u papučama, a sve ostale stvari u kući su bile netaknute vatrom.

Sudbina zapisana u srcu

Darivanje organa je human čin koji spašava brojne živote, ali i on se u nekim slučajevima povezao sa paranormalnim. Tako se 1995. Amerikanac Teri Kotle upucao u glavu pištoljem nakon niza depresivnih epizoda i lošeg raspoloženja. Kako je bio dobrovoljni davaoc organa, njegovo je srce brzinski izvađeno te presađeno u 57-godišnjeg muškarca, Soni Grahama.

On se nekoliko godina nakon transplantacije sreo sa Terijevom udovicom da joj zahvali pa su se počeli intenzivnije družiti, a Teri je rekao kako se zaljubio na prvi pogled. Vjenčali su se 2004., a nakon četiri godine braka njihov je odnos počeo ličiti na brak Terijeve udovice i pokojnika, a Soni je postao depresivan. Oduzeo je sebi život – takođe pucnjem u glavu.

Predosjećaju je životinje

Životinjski mozak, a još više njihovo šesto čulo, velika su nepoznanica za ljude. Najčešće se kao vidoviti navode psi i mačke, ali istražitelji paranormalnog objašnjavaju da su oni ljudima najbliži, pa samim tim ne uočavamo ponašanje drugih životinja. Poznati slučaj je onaj u staračkom domu u američkom Providensu i mačku Oskaru koji je nebrojeno puta tačno predvideo smrt stanovnika doma.

Mačak je, koji po svojoj prirodi nije bio naročito druželjubiv, dolazio je do ljudi koji bi uskoro umrli te se mazio uz njih. U manje od četiri sata nakon toga, stanovnik doma bi napustio ovaj svet. U nekim slučajevima u kojima su ljudi bili u komi, a doktori su ih već otpisali – Oskar nije prilazio. Naknadno, ti bi ljudi uspjeli da prežive i čudesno se oporave.

Smrt bližnjih se može osjetiti

Velik je broj slučajeva ljudi koji tvrde da su fizički osjetili kako je njima neko blizak napustio – ili će napustiti ovaj svijet. Upravo to se dogodilo Britanki Ani Kap, koja je sjedila za radnim stolom dok ju je presjekla intenzivna bol u prsima praćena kašljem i osjećajem da ne može udahnuti. U tom je trenutku intenzivno osjetila kako mora nazvati bolnicu u koju je zbog manjih znanstvenih problema smještena njena majka.

Još uvijek hvatajući dah, okrenula je broj i spojili su je sa sobom njene majke, a sestra joj se javila na telefon. Rekla  je kako njena majka već pola sata ima problema sa disanjem, a upravo su je hteli pozvati kako bi joj javili da joj majka umire. Prislonili su joj telefon na uvo, Ana joj je rekla da je voli, a nesrećnica je upravo tada posljednji put udahnula i nakon toga preminula. Ana je uvjerena kako je osjetila majčino umiranje kako bi se mogla sa njom oprostiti i još jednom joj reći kako je voli.

“Živne” se dan-dva prije smrti

Proces umiranja rijetko je brz – obično se tijelo nekoliko dana priprema na smrt, naročito ako je riječ o dugim i teškim bolestima. Crne i ljubičaste mrlje, sušenje usta, zatvor ili proliv te gubitak apetita fizički su simptomi odmah prije smrti, ali stručnjaci su uočili jednu neobičnu anomaliju kod velikog broja hroničnih bolesnika.

Naime, uprkos teškom stanju oni često dan do dva prije smrti naizgled “živnu” – um im postaje izoštreniji, bol se smanjuje, a članovi porodice obično pomisle kako je riječ o poboljšanju stanja. Ipak, to je samo privid, a naučnici još uvijek nemaju objašnjenje ovog fenomena. Neke od teorija su kako je to tzv. blagoslov viših sila koji služi za opraštanje od najmilijih.

Smrt je zarazna

Još jedan zanimljiv fenomen je svakako onaj umiranja u bolnicama. Naime, bolnice vode statističke podatke o broju smrti – a oni pokazuju kako pacijenti češće umiru vikendom i praznicima. Ali, postoji još jedan zanimljiv podatak – rijetke su pojedinačne smrti na odelenjima.

Tako se dani dijele na one u kojima se umire te je nekoliko smrtnih slučajeva, kao i oni u kojima niko nije umro.Nezavisne

 

PODIJELI