Otišla voljena Milena Dravić

0
177

Prenose se vesti da je jedna četa vojnika u prvomajskoj paradi pala u nesvest kad su je ugledali, pisao je svojevremeno Dušan Makavejev u pjesmi posvećenoj Mileni Dravić. Kako ove, tako i stihove iz pjesme Arsena Dedića “Poći ćemo iznad grada, zavjesa od kiše pada, nema ovdje ničega za nas – Milena, Milena…”, nažalost juče zamijenila je vijest o smrti po mnogima najveće dive srpskog i jugoslovenskog glumišta.

Zavjesa je spuštena na šest decenija dugu karijeru neponovljive Milene Dravić. Kako su prenijeli srpski mediji, Dravićeva je poslije duge i teške bolesti preminula u Kliničko-bolničkom centru na Bežaniji, u rodnom Beogradu, koji je za nju bio centar svijeta i koji je odbijala da napusti u najtežim trenucima po njen narod.

Bolovala je posljednje dvije i po godine, kažu opet ti isti mediji, tačno onoliko koliko na ovom svijetu nema njenog supruga Dragana Nikolića. Damski, kako je samo ona to znala, i gospodski, kako je znao njen pokojni suprug, svojim zdravstvenim problemima odbijali su da opterećuju javnost. Takve vijesti su im naprosto smetale, stoga su one i dalje nezvanične. Ono što je zvanično jeste da je po njenoj smrti Skupština grada Beograda izdala saopštenje da će Milena Dravić u Aleji zaslužnih građana počivati uz svog decenijskog privatnog i profesionalnog partnera Dragana Nikolića, te da će datum komemoracije i sahrane biti naknadno utvrđen.

Iako bolesna, Milena Dravić je ove godine bila gošća tri festivala, u Puli, Herceg Novom i na Paliću. Dobitnica čak deset “Zlatnih arena” na Filmskom festivalu u Puli, u toj istoj areni u kojoj se ove godine poklonila pred više hiljada ljudi, Milena Dravić je do kraja života nosila oreol slave. I ne samo u Puli, slava ju je pratila gdje god je krenula. Jedna je od rijetkih, ako ne i jedina na ovim prostorima, o kojoj su pisane monografije za života, u čiju su čast otvarani legati i priređivane izložbe u trenutku dok još uvijek hoda zemljom. U amanet nam je ostavila 159 snimljenih filmskih i televizijskih rola, među kojima su i one za koje je nagrađivana na festivalima u Kanu i Veneciji. Bila je, takođe, vrsna pozorišna glumica, u mladosti se bavila i manekenstvom, a u zrelijem dobu i fotografijom. Kako pjesnik kaže, jer je bila i muza pjesnika, podjednako su je voljeli i ćevabdžije i milioneri, milicioneri i baštovani, reditelji i ugostitelji, producenti i prodavci čarapa, nobelovci i moleri. Pored Makavejeva i Dedića, pjesme joj je posvećivao i Ljubiša Bačić. Uz zasluge jer je profesiju glumca podigla na pijedestal, naročito su je poštovale kolege, koje su i danas putem medija i društvenih mreža prenosile žal zbog njenog odlaska.

“Njen šarm, srce, radost igre bili su neponovljivi. Njeni profesionalni dometi su sigurno među najznačajnijima u istoriji naše kinematografije, jer je mogla i umela da igra sve. Njena pojava je ostavila dubok pečat u našim sećanjima i bila je privilegija da delimo epohu s njom”, kazao je Milenin kolega Voja Brajović.

Među prvima preko društvenih mreža na vijest o smrti Milene Dravić oglasila se i Sloboda Mićalović.

“Kuda svi to žurite? Verujem na bolje i lepše mesto. Hvala na predivnim ulogama, hvala što ste velikodušno delili sa nama život, hvala na druženju, hvala što ste nam Gaga i ti pokazali kako ipak može da se bude Gospodin glumac i Gospođa glumica. Draga Milena, putuj sa anđelima”, napisala je Mićalovićeva.

Telegrami saučešća stigli su i od strane samog državnog vrha Srbije, ali i RS. Između ostalih, oglasili su se Aleksandar Vučić i Vladan Vukosavljević, predsjednik Srbije i ministar kulture i informisanja te zemlje, te Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.

“Milena Dravić je drugo ime za jednu veliku epohu domaćeg filma. Glumica jedinstvenog lirskog senzibiliteta u ranim ulogama, ali i zrelih karakternih dramskih i komičnih ostvarenja, osim na filmu, i na televiziji i u pozorištu. Osvajala je šarmom, ljupkošću i dobrotom. Bila je zvezda, ali uvek skromna i neposredna. Siguran sam da se vest o njenom odlasku u svim našim domovima, kod generacija njenih iskrenih privrženika, doživljava kao gubitak nekog bliskog”, stoji u telegramu Vukosavljevića.

I Dodik je u telegramu saučešća Udruženju dramskih umjetnika Srbije naveo da ga je duboko ražalostila tužna vijest o smrti filmske dive koja je tokom raskošne karijere obilježila čitavo jedno razdoblje jugoslovenskog i srpskog glumišta.

Naspram državnog vrha Srbije, za Milenom žale i oni koji su u godinama i decenijama iza nas protestovali protiv vlasti. Tako je putem društvenih mreža svoje sjećanje na Milenu Dravić podijelio i Miroslav Vujović, danas novinar satiričnog sajta Njuz.net, a nekada student i demonstrant protiv režima Slobodana Miloševića.

“Godine 1997. u Kolarčevoj ispred kordona, drugar i ja smo osnovali GSP (Gladni studentski pokret) i pozvali građane da nam donesu hranu. Jedne noći prišla mi je gospođa sa dve ogromne kese i tihim glasom rekla: ‘U jednoj su slane pite, u drugoj slatke, istrajte.’ To je bila Milena Dravić”, zapisao je Vujović, nesvjesno odgovarajući na retorsko pitanje iz pjesme Dušana Makavejeva: “Kako je moguće da su je podjednako voljeli bosanski rudari, partijarsi lično, hodže i kardinali?”

Šta je ono što je Milena Dravić ostavila srpskom filmu, najbliže je rekao Radoslav Zelenković, direktor Jugoslovenske kinoteke, koji je prije nekoliko mjeseci u kući koju vodi, zajedno sa glumicom otvorio legat Milene Dravić i Dragana Nikolića.

“Milena je bila autentična filmska zvezda. Podjednako je ubedljivo igrala u društveno angažovanim filmovima ‘crnog talasa’, u komercijalnim komedijama, ratnim spektaklima… Na veliko platno je uvek donosila nešto autentično, svoje, neponovljivo, zbog čega su je kolege i publika obožavali. Imala je harizmu i odmerenost karakterističnu za najveće zvezde u istoriji kinematografije. Njen angažman na televiziji i pozorištu samo je uokvirio izuzetnu umetničku karijeru”, kazao je Zelenović. Prilikom otvaranja pomenutog legata u maju ove godine brojnim zvanicama obratila se i Milena Dravić lično.

“Mene je nekako više pratila sreća što se tiče nagrada nego Dragana. Njega su puno puta mimoišli za neke zaista sjajne uloge. Ali zato njegov boravak u Parizu, trogodišnji rad u francuskom teatru i velike role koje je tamo odigrao pokrivaju nedobijanje nekih nagrada. Ponosna sam na njegov rad i na svoj rad i na sve ljude bez kojih ja ne bih postojala. Mislim i na publiku i na vas prisutne. Vi ste deo ovog legata, jer gde bih bila bez vas. Publika nas je zaista podržala, volela i pratila, dočekivala nas sa puno ljubavi i to je u stvari ona najveća nagrada”, istakla je tada ova velika glumica. Milena Dravić, važno je istaći i to, jedina je glumica iz bivše Jugoslavije čije je ime uvršteno u Larusovu Svjetsku enciklopediju filma, jedina srpska i jugoslovenska glumica koja se našla na naslovnoj strani “New York Timesa” i jedina sa ovih prostora koja je osvojila nagradu na najprestižnijem svjetskom festivalu u Kanu. Pred njom, kako je govorio Makavejev, kamera i objektiv samo mahali su repom – Milena se zove, zaključio bi on, to jedinstveno čudo.

(Nezavisne)

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here