Emotikoni su prodrli duboko u digitalnu komunikaciju i kulturu današnjice, no prvi emotikoni bitno su se razlikovali od onih koji su nam danas poznati, prenosi CNN.
Kad je Shigetaka Kurita stvorio prvi emotikon 1999. godine, trebao je raditi sa mrežom od 12×12 piksela. Dakle, na raspolaganju je imao ukupno 144 tačkice ili 18 bajtova podataka, što znači da je njegovih 176 piktograma zauzimalo nešto više od tri kilobajta. Ta mala količina podataka sadržila je ogromnu količinu značenja.
“Iz dizajnerske perspektive, mislim da su izuzetni”, kaže Jesse Reed, suvlasnik izdavačke kuće Standards Manual koja će objaviti knjigu o prvim emotikonima. “Većina bi dizajnera smatrala nemogućim prenijeti 176 ideja – uključujući ljude, mjesta, osjećaje i pojmove – u simbole od 12 bita u roku od 5 sedmica.”
Riječ emotikon dolazi od japanskih riječi za sliku, pisanje i znak. Japanski “kanji” znakovi temelje se na kineskim ideogramima, što znači da je njihovo pismo izrazito slikovito.
“Iako i kanji znakovi i emotikoni predstavljaju ideograme, kanji znakovi mi nisu bili inspiracija za stvaranje emotikona. Inspiraciju sam pronašao u piktogramima, mangama i raznim drugim izvorima”, kaže Shigetaka Kurita.
Njegovi su emotikoni nastali iz posebnog razloga – kako bi se olakšala komunikacija u novonastalom sistemu mobilnog interneta koji je razvio japanski telekomunikacijski div NTT DoCoMo.
Sistem je nudio mogućnost slanja e-mailova, no postojalo je ograničenje od 250 znakova, zbog čega su emotikoni predstavljali izvrsno rješenje za prenošenje željene poruke u ograničenom prostoru.
Prvi emotikoni izgledali su mnogo kockastije od današnjih zato što je Kurita tada morao raditi sqa rezolucijom od 144 piksela. Danas se emotikoni izrađuju pomoću vektorske grafike, zbog čega im je rezolucija znatno veća.
Emotikoni su se dugo koristili gotovo isključivo u Japanu. Ostale japanske telekomunikacijske kompanije odmah su ih kopirale, ali simboli nisu bili standardizovani, što je značilo da se nisu mogli koristiti među različitim mrežama.
Emotikoni su tek 2010. godine uključeni u Unicode – standard koji upravlja kodiranjem teksta. Te su se godine 722 emotikona pojavila na iPhoneu i Androidu.
Na službenom Unicode popisu danas postoji 2789 emotikona koji su jako drugačiji od prvobitnih.
Ipak, pronalazač emotikona na njih i dalje gleda pozitivno: “Oni poboljšavaju digitalnu komunikaciju koja se uglavnom odvija preko mobitela. Ne mislim da su emotikoni štetni za ljudsku komunikaciju budući da ljudi ne komuniciraju samo digitalno.”
Najpopularniji emotikon na Twitteru je takozvano “lice koje plače od smijeha”, koje se od 2013. godine pojavilo u više od dvije milijarde tweetova. Kuritin najdraži emotikon je srce, i to zbog pozitivne poruke koju šalje.
Prvi su emotikoni 2016. godine postali dijelom Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku i time zauzeli svoje mjesto u istoriji dizajna.
(index.hr)