“Pamtiću to hvala do kraja života” Crnogorci SPASILI DELFINA nakon njihovih poziva u pomoć

0
500
epa08382370 A Dolphin swims in the Bosphorus after the Bosphorus sea traffic slows down due to Coronavirus COVID-19 measures during a curfew in Istanbul, Turkey, 24 April 2020. The Turkish Ministry of the Interior has announced a curfew due to Coronavirus COVID-19 measures in Istanbul and 30 other metropolitan cities between 23-26 April. Turkey suspended all international flights and all inter-city travels are subject to local authorities' permission as part of measures to prevent the spread of the pandemic COVID-19 disease caused by the SARS-CoV-2 coronavirus. EPA-EFE/ERDEM SAHIN

Tehnička ekipa Instituta za biologiju mora Crne Gore juče je iz mreže spasila mladunče delfina i to nakon što je njegov otac “došao da potraži pomoć”.

Rukovodilac Akvarijuma Boka u Institutu za biologiju mora Mirko Đurović kazao je da je riječ o dobrim delfinima (tursiops truncatus), koji su često viđeni u zalivu. Dodao je da je sasvim uobičajeno da delfini traže pomoć ljudi.

– To najviše zavisi od posmatrača, koji treba da primijeti neobično ponašanje delfina. To većinom mogu samo ljudi sa mora i iskusniji ribari – objasnio je.

Domar u Institutu Vijeko Barić, kako prenosi Radio Tivat, prvi je zapazio neobično ponašanje odraslog para delfina.

– Moje radne prostorije se nalaze odmah uz more. Primijetio sam da su delfini došli uz kraj. Vidim – kačaju, motaju se dva delfina, jedan odlazi i dolazi. Zapravo jedan stoji, a drugi zaranja i izranja pored njega. Shvatio sam da se jedan od delfina zapleo u mrežu – kaže on.

Dirljiva scena

Ubrzo su mu u pomoć pritekli vrtlar i kapetan istraživačkog broda, pa su isplovili da vide o čemu je riječ.

Zanimljivo je, kako prenosi Radio Tivat, da su delfini doplivali baš u smjeru Instituta. Pomoć su potražili na pravom mjestu, ekipa Instituta je odmah reagovala.

– Povukli smo mrežu i uspjeli osloboditi mladunče, koje nije bilo povrijeđeno – kaže Barić.

Ističe kako su na kraju svjedočili dirljivoj sceni.

– Kad smo ga oslobodili, roditelji su ga bukvalno uzeli u zagrljaj, a otac nam je uputio krik koji se ne usudim ponoviti, jer bih ga pokvario svojim glasom. Pamtiću to hvala do kraja života – priča on.

Izvodili su neki svoj ples za nas još dugo, sigurno dva minuta, onda nas još jednom pozdravili i otplivali svojim putem – podijelio je utiske Barić.

PODIJELI