Praznik Mladenci, narodni običaj kojim se slavi dolazak proljeća

0
1152

Mladenci prema hrišćanskom kalendaru dolaze 22. marta na dan Svetih četrdeset mučenika sevastiljskih koji nemaju veze sa ovim narodnim običajem. Mladenci su maskirane pokladne povorke koje često predstavljaju svatove i po tome su dobili naziv, dok po crkvenom kalendaru to je dan posvećen mučenju četrdeset vojnika koji su odbili da se odreknu hrišćanstva.

“U vreme proljećnih poklada, pred uskršnji post, u nekim krajevima bile su u običaju maskirane povorke koje ponekad predstavljaju svatove. Nekad se u ovim svatovima uz nevjestu, koju predstavlja muškarac u ženskim haljinama, javlja djever, a nekad se maskirani momci zovu đedovi, dok je onaj u ženskim haljinama đedova baba.”

“Srpski mitološki rečnik”

Proljeće i topliji dani period su kada ponovo počinju da se održavaju vjenčanja. Sličan Mladencima je slovenački praznik Osvatina, nasljeđen iz doba pre primanja hrišćanstva. I ovde u nazivu praznika vidimo vezu sa mladencima, svatovima i vjenčanjem.

Mladenci su se nekada slavili na dan proljećne ravnodnevnice koja može biti 19, 20. ili 21. marta. To se nije uklapalo u crkveni kalendar pa su Mladenci postali nepokretan praznik koji se obilježava 22. marta.

Narodni običaj paljenja vatre uveče na Mladence ide u prilog proslavljanju ovog praznika na proljećnu ravnodnevnicu. Vatra i Sunce su povezani, paljenjem vatre pomažemo Suncu da ojača i pobjedi tamu, pomažemo danu da postane duži od noći.

Sličan običaj imamo i na Badnje veče kada palimo vatre da bi pomogli rođenje mladog Sunca Božića-Svarožića. 22. marta simbolika paljenja vatre gubi smisao jer je Sunce tada već pobedilo mrak i dani su postali duži od noći.

“Spaljivanje bunjišta i preskakanje vatre je ostatak iz mnogobožačkog vremena. U martu, upravo oko proljećne ravnodnevnice, nastaje život i rad u preporođenoj prirodi, pa se u narodu smatralo da je potrebno vatrom uništiti svu staru, prošlogodišnju nečistoću i bolesti. Tom prilikom pazilo se na kretanje dima i gatalo: ako ide pravo uvis, onda to predskazuje domaći napredak. ”
(Kulišić, Š. Pantelić, N. Petrović, P.Ž. Srpski mitološki rečnik. Beograd: Nolit, 1970.)

Praznik Mladenci je povezan sa Bjelim pokladama i predstavlja njihov završetak. Paljenje lutke od slame simboliše smrt Morane (zime) i rođenje Vesne boginje proljeća (na ruskom “vesna” je proljeće, na poljskom proleće je “viosni” …).

Pepeo od spaljene lutke u nekim krajevima se zakopovao u zemlju – oranicu ili pod snjeg (ukoliko se nije otopio). Smatralo se da će obezbjediti bolje prinose, odnosno, veću plodnost. Danas su mnogi naši stari praznici izgubili simboliku, a zbog promjena datuma održavanja neki su se međusobno pomješali. Takav je slučaj i sa Mladencima.

Za Mladence su vezani i običaji teranja zmija, negde čak Mladence nazivaju “zmijskim danima”. Zmija je, opet, u vezi sa kultom predaka kako misle mnogi autori:

“U zmiji je inkarnirana duša umrlih predaka. Zmija odgovara htoničnom – starijem i praslovenskom mitološkom supstratu … ”
(Petrović, S. Srpska mitologija – Sistem srpske mitologije. Niš: Prosveta, 1997.)

“… Magijsko-mitološka funkcija” zmije poljarke “, odnosno” čuvarkuće “, koja kao duh čovekovog pretka obezbeđuje članu porodice napredak i štiti ga od zlih demona.”
(Elijade, M. Istorija verovanja i religijskih ideja. Beograd: Prosveta, 1991.)

Ovde postaje još jasnije zašto su Mladenci na dan prolećne ravnodnevnice, a ne posilje nje. Zmije počinju da se pojavljuju krajem mjeseca marta najavljujući kraj zimskog perioda i početak letnjeg / proljećnog. Zima, tamno, htonsko vreme kada je povećana smrtnost ljudi i životinja konačno se završava. Zmija, kao htonsko biće, ne može biti u vezi sa Jarilovim solarnim periodom koji nastupa dan posle proljećne ravnodnevnice. Dan kada se teraju zmije je posljednji dan Bjelih poklada, odnosno, rasturnjak – duše umrlih (u zmijskom obliku) gostile su se, jele i pile i poslednjeg dana moraju da se rasturaju.

Na Mladence se peku kolači – mladenčići koji, takođe imaju veze sa svjetom umrlih što vidi iz opisa narodnog običaja s kraja 19. vjeka:

“Žene toga jutra mjese kolače mladenčiće. To su kolači od presnog pšeničnog tjesta. Mladenčići se mjese u obliku pravougaonika, a još češće u obliku elipse. Svaki se kolač šara cjevkom, kojom se tka. Te se šare sastoje u tome, što se ozgo, na kolaču, cjevka utiskuje te napravi nekoliko kružića. Pravljenje ovih kružića ima dvojako značenje. Prvo, time žele da označe mrtvima, da su došli Mladenci, a drugo, da bi se patili jaganjci i da bi im bile prave noge kao cjevka.

… Ove mladenčiće neće niko okusiti u kući, dok se prvo od njih po susedstvu ne podjeli za dušu umrlih. Posto se podjeli, onda se jedu kako oni što su tu, u kući, umješeni, tako i oni, koji su u razmjenu dobiveni. ”
(Grbić, S.M. Srpski narodni običaji iz sreza boljevačkog. 1908.)

Mladenčići mogu biti i okrugli, a negdje se premazuju medom. Crkva nije mogla da iskorjeni stari narodni običaj pa mu je dala drugi smisao: pravi se 40 kolača zbog 40 hrišćanskih mučenika čiji se praznik poklapa sa Mladencima.

Razni običaji ljuljanja isto su u vezi sa ovim praznikom. Iako ljuljanje izgleda kao igra nekada je imalo drugačiji karakter. Ljuljanje ima za cilj da nas oslobodi htoničnih zlih demona, misli V.Čajkanović: “mi ćemo ih ljuljajući se, skinuti, stresti sa sebe”.

Ljudi su na Mladence ostajali budni do jutarnjih časova. Kada svane mladići i devojke išli su da beru vrbine grančice, najavljujući tako dolazak proleća, Jarilovog perioda koji počinje Vesninim danom.
Naš praznik Mladenci sličan je istočnoslovenskom prazniku Maslenica ali i slovenačkom prazniku Osvatina. Radi se verovatno o istim praznicima koji su počeli da se razlikuju u nazivu usled fizičke razdvojenosti naroda. Povezuje ih mnogo toga zajedničkog: slave se u mjesecu martu, pale se i preskaču vatre, prave se okrugli kolači sa medom ili palačinke, prave se slamene lutke, posipa se i zakopava pepeo itd.

Sa ovim praznikom je, vjerovatno, u vezi i staropersijski praznik proljeća poznat kao “maslo”, čiji opise nalazimo u persijskoj svetoj knjizi Avesta.

Sve slovenske rodnovjerne zajednice obeležavaju proljećnu ravnodnevnicu. To je jedan od četiri najbitnija rodnovjerna praznika.

Autor teksta URS “Staroslavci”

PODIJELI