Budućnost ovog svijeta su djeca, a tradicija i običaji najbolje se čuvaju ako ih prenosimo mlađim naraštajima, i baš iz te želje i s tim ciljem prije četiri godine počela je da radi pravoslavna radionica “Naša budućnost”, koja djeluje pri Hramu na Smederevu u Velikoj Ilovi kod Prnjavora.
Riječi su to vođe ove radionice, protonamjesnika Sretena Živkovića, koji je u razgovoru za “Nezavisne novine” istakao da je sama definicija hrišćanske vjere zajednica i zajedničko djelovanje svih koji su okupljeni oko Hrista i u njegovo ime.
“Sada ulazimo u petu godinu otkako okupljamo djecu i omladinu kod hrama u Ilovi. Sam smisao radionice je da djecu naučimo običajima pravoslavne vjere i praktičnim detaljima. To je, u jednu ruku, praktični čas vjeronauke van škole”, objašnjava sveštenik Sreten.
Prema njegovim riječima, sve je nastalo spontano, iz ljubavi i želje da se pravoslavni običaji i vjera kroz radionice, druženje, ručni rad, vez i pjesmu prenesu mladima, koji će dalje, gdje god ih put odvede, nositi te običaje u srcu i znati ih prenijeti svojoj djeci i budućim naraštajima.
“Moja supruga Jelena velika mi je podrška u čitavoj ovoj priči oko radionice, a na neki način je njena ideja da ova priča vidi svjetlost dana i postane zvanična. Misija naše crkve je da propovijedamo i poučavamo naš narod, tako da, pored redovnih parohijskih aktivnosti i obaveza, teško da bih bez njene pomoći sve stizao. Mi smo se i upoznali za pjevnicom, u hramu, pošto ona ima muzičko obrazovanje i uvijek je voljela da pjeva duhovne pjesme”, prisjeća se otac Sreten.
Dodaje da imaju veliku podršku parohijana, ali i ostalih sugrađana, a, kako kaže, svojim radom i nastupima prešli su granice grada Prnjavora.
“Aktivni smo i na društvenim mrežama, naš rad prate i ljudi u inostranstvu koji imaju priliku da i na taj način vide i podrže naše radinosti. Imamo pozitivne povratne informacije, svi su oduševljeni, a dolaze nam dječica i iz susjednih mjesta koja se uključuju u rad, pa smo pri radionici osnovali i pjevačku grupu. Uvijek se trudimo da radionice prilagodimo predstojećim praznicima, pa sad pred Božić radimo ukrase, izvodimo božićne pjesme, a za Vaskrs je neizostavno farbanje jaja. Supruga okupi djecu, pošto imamo lijep prostor kod crkve, veliku salu gdje se svi okupimo, svako donese nešto od kuće, nešto i mi pripremimo, a onda uz ručni rad pjevaju duhovne pjesme i to je nešto zaista posebno”, priča sveštenik Sreten.
Napominje da su on i popadija Jelena i sami roditelji troje djece, djevojčice i dva dječaka, koji pomažu pri radionicama, iako najmlađi član ima samo četiri godine.
“Nastojimo i sami da budemo primjer ostalima kao sveštenička porodica. Sve je i počelo kroz rad i igru sa djecom. Kada smo prelistali evidenciju koju vodimo, održali smo oko 200 radionica u nekom kratkom vremenskom periodu. Broj polaznika varira, mijenja se, nekada ih je 20, 30, nekada 50. Imali smo i mnogobrojne nastupe, snimali smo i spot za pjesmu pod nazivom ‘Naša Ilova’, koja je ujedno i himna pravoslavne radionice, čiji tekst je napisala Rada Janjušić. Nakon svih tih aktivnosti i brojnih gostovanja, odlučili smo i da registrujemo udruženje, kako bi sve bilo u zakonskom okviru, a to dobro dođe i djeci kada javno nastupaju, pa smo od novembra upisani u registar udruženja kod Osnovnog suda u Banjaluci, imamo i svoj pečat, a zvanični naziv naše radionice je Udruženje građana ‘Naša budućnost’”, objašnjava sveštenik.
Kako kaže, u pripremi je i nova pjesma “Svoji na svome”, za koju već imaju napisan tekst, a u pripremi je i muzička kompozicija.
“Roditelji naše dječice su nam velika podrška, jer su prepoznali koliko djeca stiču samopouzdanje, razvijaju kreativnost i imaju poštovanje prema običajima i vjeri. I oni se nesebično daju i pomažu nam i materijalno, jer to je često potrebno zbog kreativnih sadržaja na radionicama. Kroz smijeh i igru uče se pravljenju slavskog kolača, žita, starom načinu veza, pravljenju svijeća, melema, a imali smo i predavanja o pjesmi, srpskom jeziku, bezbjednosti u saobraćaju, koja su držali stručni ljudi iz svojih oblasti”, priča otac Sreten.
Napominje da imaju i podršku gradonačelnika Darka Tomaša i Željka Simića, predsjednika Skupštine grada, koji se često odazovu donacijama i prepoznali su rad i značaj radionice “Naša budućnost”.
“Naš rad mogu doći i vidjeti i ljudi van granica Prnjavora i oni to zaista i rade, imamo donatore iz raznih krajeva i ja sam im svima zahvalan, jer se samo tako radionica i finansira. Drago mi je da je iskren rad i trud prepoznat, a hvala Bogu, sve nas povežu i društvene mreže, mediji, pa se ova priča i ljubav šire. Društvene mreže, kada se na pozitivan način iskoriste, sjajna su stvar, jer naši prijatelji koje je život odveo van granica Prnjavora ne moraju fizički biti prisutni da bi pratili i podržali naš rad. Treba nam više pozitivnih priča, jer mi kada vidimo neke tuđe običaje, često se oduševimo, ali nismo ni svjesni koliku ljepotu nosi naša vjera hrišćanska”, zaključio je otac Sreten.
nezavisne.com/J.Tošić
