U Republici Srpskoj prošle godine je samo jedan odsto manje zatečenih radnika na crno u odnosu na 2017, podaci su Republičke Uprave za inspekcijske poslove.
U Inspektoratu RS kažu da su tokom 2018. godine inspektori, kontrolom 14.390 radnika, pronašli 392 radnika, ili tri odsto, koji nisu imali zaključen ugovor o radu i nisu bili prijavljeni na obavezne vidove osiguranja.
“Tokom 2017. godine kontrolisano je 14.219 radnika, od kojih 532, ili četiri odsto, nisu imala regulisan radnopravni odnos s poslodavcem”, kazali su u Inspektoratu RS.
U Poreskoj upravi RS kažu da inspektori ne idu striktno u kontrolu otkrivanja neprijavljenih radnika, već to rade u okviru redovnih kontrola i kontrola evidentiranja prometa preko fiskalnih kasa.
“U prvih devet mjeseci prošle godine otkrili smo 28 radnika koji nisu bili prijavljeni u jedinstveni sistem, a u istom periodu 2017. godine otkriveno je 95 radnika koji nisu bili prijavljeni u jedinstveni sistem”, kazali su u Poreskoj upravi RS.
U Republičkoj upravi za igre na sreću kažu da 2017. nisu imali evidentiran nijedan slučaj rada na crno, a prošle godine samo jedan.
Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata RS, kaže da postoje tri oblika rada na crno u RS, te da se podaci Inspektorata RS i situacija u stvarnosti ne poklapaju.
“Prvi oblik rada na crno je zapošljavanje u takozvanim privrednim subjektima koji niti su registrovani oni niti su registrovani zaposlenici, a takve ‘privredne subjekte’ ne kontroliše inspekcija”, pojašnjava Mišićeva.
Prema njenim riječima, drugi oblik rada na crno je kada registrovani privredni subjekti uz zakonski zaposlene radnike imaju jedan broj radnika koji nije prijavljen.
Ističe da radnici koji rade u takvim kompanijama neće priznati da rade na crno, jer ih sistem ne štiti i plaše se gubitka posla.
“Treći oblik je kada su radnici formalno prijavljeni, ali po nekoliko mjeseci ne dobijaju platu. Kada sve ovo uporedimo s redovnim kontrolama Inspektorata RS, očigledno je da nešto ne štima”, smatra Mišićeva.
Dodaje da je u BiH, po eksternim procjenama, trećina bruto društvenog proizvoda u sivoj zoni.
“Kada to sagledamo, onda ocjena Inspektorata RS ne ide u korak s tim. Po podacima Inspektorata ispada da nemamo problem, da skoro i nemamo rada na crno, a svi znamo da imamo”, kazala je Mišićeva.
Smatra da je rješenje tog problema u promjeni Zakona o inspekcijama, te da je bitna uloga poreskih inspektora, predsjednika Vlade i memoranduma koji je potpisan između Saveza sindikata RS i Unije poslodavaca RS.
“Treba drugačije postaviti Inspektorat RS, jer očigledno da nemaju ni dovoljno ingerencija, ni dovoljno kompetencija niti mogućnosti da inspektori djeluju baš onako kako trebaju”, rekla je Mišićeva.
Dragutin Škrebić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, kaže da rad na crno šteti podjednako i zaposlenicima i poslodavcima.
“Unija udruženja poslodavaca RS podržava svaku aktivnost u borbi protiv rada na crno. Rad na crno šteti i državi jer nije dobila poreze i doprinose za taj rad, a još više šteti urednim poslodavcima jer rade u prostoru nelojalne konkurencije”, objasnio je Škrebić.
Dodaje da RS ima dobru zakonsku regulativu, ali da se zakoni ne primjenjuju adekvatno.
“Nema smisla ponovo mijenjati zakone ako ih se nećemo pridržavati. Rad na crno se vjerovatno nikada neće u potpunosti istrijebiti, ali s postojećom zakonskom regulativom uz rad kontrolnih organa možemo ga svesti na neku razumnu mjeru”, kazao je Škrebić.
Kazne
Kazne za poslodavce u RS koji nisu na vrijeme prijavili svoje radnike kreću se od 5.000 do 20.000 KM, kazali su u Inspektoratu RS.
Dodali su da nisu predviđene kazne za radnike koji su uhvaćeni u radu na crno.
Godina Broj kontrola Broj radnika na crno
2018. 14.390 radnika 392
2017. 14.219 radnika 532
