Prostorije Svetosavskog kluba u Prnjavoru, svakog utorka i četvrtka odzvanjaju zvucima koji oplemenjuju dušu čovjeka. Čuju se harmonični muški i ženski glasovi koji bude mir, prodiru u samu srž čovjeka, opominju ga da zastane, razmisli, bude zahvalan na svemu što ima.
Ta divna melodija ljudskih glasova potiče iz dirigentske palice jereja Radislava Nunića, koji je vođa Srpskog crkvenog pjevačkog društva ’’Sveti Georgije’’ osnovanog pri hramu Svetog velikumučenika Georgija u Prnjavoru. Jerej Nunić bio je naš sagovornik, od koga smo saznali više o crkvenom horu, počecima aktivnosti, prvoj audiciji, uslovima koji se moraju ispuniti da biste postali član, kao i šta je to cilj crkvenog pjevačkog društva i koje su obaveze članova hora.
– Počeci crkvenog hora bili su skromni, prva audicija održana je 26 novembra 2011. godine na praznik Svetog Jovana Zlatoustog. Sjećam se da je bilo veoma hladno, vani je padao snijeg, ali to nije spriječilo zainteresovane da dođu u velikom broju. Okupili smo u maloj prostoriji, nije bilo dovoljno mjesta za sve zainteresovane članove, ali je bila ispunjena toplotom i iskrenim emocijama. Sve je bilo veoma skromno, nismo imali ni instrument, ali taj ambijent i sami početak imao je svoju toplotu i za tu prvu audiciju sve članove hora vežu lijepe uspomene, kaže otac Nunić.
Upis novih članova tradicionalno se obavlja jednom godišnje, to je praksa koje je nastala iz potrebe, jer postoje periodi tokom godine kada članovi odlaze, posebno kada dođe jesenje doba, i studenti krenu na fakultete.
Ove godine audicija će biti održana krajem decembra, i trajaće čitav januar 2019.godine. To je period zimskog raspusta, kada omladina ima više vremena da se posveti vanškolskim aktivnostima i crkvenom horu.
– Uslov za učestvovanje na audiciji je postojanje muzičkog sluha. Godine nisu bitne. Mi nismo akademski hor, ne tražimo ljude koji su školovani muzičari i briljantni u pjevanju, nego odgovorne ljude, koji imaju ljubav prema tome što mi radimo, koji će to shvatiti ozbiljno i pratiti probe. Muzički sluh je osnova, a mi kasnije glasovne sposobnosti klasiramo po prirodi glasa. Sopran i alt za žene, tenor i bariton za muškarce. Kada se dođe na audiciju mi pjevača usmjerimo u njegovu grupu, i on nastavlja da prati program u rodu koji mu je Bogom dan, objašnjava Nunić.
Hor je registrovan kao pjevačko društvo, ali ima i šire obaveze od pjevanja u crkvi.
– Društvo ima cilj da njeguje srpsku pravoslavnu duhovnu muziku, da odgovara na bogosluženjima Pravoslavne crkve i da radi na duhovnom , umjetničkom i kulturnom uzdizanju kako svojih članova, tako i publike. Našom pjesmom pokušavamo da oplemenimo dušu čovjeka i ostavimo pozitivan uticaj na društvo, donesemo pozitivne smjernice u životu. Samim tim to je izazov kao i povod da, i pored pjevanja na liturgijama, uključimo se u muzičku scenu našeg društva i našeg mjesta gdje živimo, kaže Nunić i dodaje da Prnjavorčani posebno cijene i vole pjesme koje su nastale na temu narodnih melodija, što je prijatno osjećanje za sve članove hora, jer njeguju tradiciju srpskog naroda.
Na repertoaru hora pored crkvenih pjesama nalaze se i kompozicije domaćih kompozitora, Kornelija Stankovića, Stevana Mokranjca, Marka Tajčevića.
– Repertoar takođe obuhvata i niz svjetovnih kompozicija domaćih i stranih autora. Srpsko pjevačko crkveno društvo ’’Sveti Georgije’’ Prnjavor od 2017. godine je i organizator muzičke manifestacije pod nazivom ’’Prnjavorske horske svečanosti’’ gdje se okupljaju horovi i ljubitelji horskog pjevanja i drago mi je da su se građani Prnjavora oduševili i ovogodišnjim nastupima i sa nestrpljenjem čekaju iduću godinu, kaže otac Nunić.
Tokom sedam godina postojanja crkveni hor je imao brojne nastupe, na kojima je osvajao razna priznanja.
-Izdvojio bih učešće na festivalu “Majske svečanosti” 2016.godine u Bijeljini. Hor je na festivalu osvojio zlatnu medalju u kategoriji crkvenih horova, a to je bilo nešto što prije toga nikad nije zabilježeno u istoriji horskog pjevanja u Prnjavoru, objašnjava Nunić.
Razgovarali smo i sa nekoliko članova hora koji su nam objasnili kako je došlo do ljubavi prema pjevanju crkvenih pjesama.
Dajana Bašić, učenica je trećeg razreda prnjavorske Gimnazije i prije nekoliko mjeseci priključila se Srpskom pjevačkom crkvenom društvu ’’Sveti Georgije’’.
– Otac Radislav mi je predložio da se pridružim horu jer je znao da volim muziku i da se bavim pjevanjem. Nakon što sam pogledala jednu probu, svidjelo mi se pjevanje, ljudi, sama atmosfeta i odlučila sam se pridružiti horu. Pored lijepog pjevanja, mi se družimo i sklapamo nova prijateljstva, kaže Dajana.
Dejan Cvijanović je sticajem okolnosti saznao je da su horu potrebni muški glasovi. Na poziv prijatelja došao je na probu i od te prve probe prošle su tri godine od kada je redovan član.
– Ako čovjek ima volju i želju ništa nije teško, kada neko propusti probu niko mu ne zamjeri, probe nisu zahtjevne, mada sve zavisi koju kompoziciju vježbamo. Na mene je najveći utisak ostavio doživljaj i nastup u Bijeljini, ne samo zbog zlatne medalje, već čitav ambijent i posebna atmosfera. Svaki nastup i putovanje je posebno, objašnjava Dejan i kroz osmijeh kaže da poziva sve ljude da dođu na audiciju.
Ljubica Moravac je nastavnica muzičke kulture u Osnovnoj školi ”Nikola Tesla” u Prnjavoru i Osnovnoj školi ”Meša Selimović” u Lišnjoj i članica hora od 2013. godine. Ljubica pomaže ocu Radislavu pri izvođenju proba i diriguje kada otac služi liturgiju.
-Mnogi još nisu dovoljno upoznati sa crkvenom muzikom, mi to pokušavamo da promijenimo, i mislim da se vide rezultati našeg zalaganja. Pozvala bih sve koji imaju ljubav prema crkvi i duhovnoj muzici da nam se pridruže, ko god voli da pjeva, neka bar proba, vjerovatno će im se svidjeti, kao i svima nama koji smo u horu. Ako se nešto voli, uvijek se može naći vremena da se to i postigne, kaže Ljubica.
Afirmacija pravoslavlja, duhovne i tradicionalne muzike srpskog naroda sve veći je izazov u ovim modernim i izazovnim vremenima, ali uz predanost i rad crkvenog hora osjećaju se prvi plodovi i vraćanje mladih ljudi ka putu crkve i pravoslavlja.
– Crkva daje ritam i temo života svijetu, a ne obrnuto. Za naše podneblje još ima nade, a na nama sveštenicima je da pomognemo našoj omladini da izaberu ono što je dobro za njih. Crkva ne nameće obaveze, stege, smetnje životu, ne uskraćujemo ljude ljepote života. Često u modernim vremenima prva asocijacija na crkvu je obaveza, primoravanje, bilo na post, molitve, što nije istina. Isto važi i za pjevanje u crkvenom horu. Niko od 34 člana hora ne shvata pjevanje u horu kao neku obavezu ili moranje. To je sloboda, radost života, i tako treba da bude, tako treba da doživi čovjek život u crkvi. U jednoj slobodnoj zajednici, bez bilo kakve prislile, gdje se osjeća prijatno u zagrljaju Božijem, gdje mu je lijepo i jednostavno rečeno, gdje je okružen pozitivnim ljudima, kaže jerej Nunić.
Istorijat horskog pjevanja u Prnjavoru
Na osnovu rasploživih podataka, svečano horsko pjevanje u prnjavorskom hramu pominje se još krajem 19. vijeka. Prvo pjevačko društvo osnovano pri hramu Svetog velikumučenika Georgija nosilo je naziv “Nada”.
Drugi svjetski rat uticao je na sudbinu horskog pjevanja, koje je vremenom prestalo da se obavlja na bogosluženjima. Zalaganjem parohijskih sveštenika uz blagoslov Njegovog preosveštenstva episkopa banjalučkog Jefrema, a na inicijativu starješine hrama protojereja Duška Drinića, nakon više od pola vijeka obnovljen je rad mješovitog hora.
(Naš Zavičaj-Jovana Tošić)
