Trend masovnog odlaska mladih ljudi sa sela zahvatio je skoro sve regije u Srpskoj, u mnogim od njih životare samo stariji, dok prođe i po pola decenije dok se u nekoj kući začuje plač novorođenčeta.
Sagovornici Srpskainfo naglašavaju da je, u ovom pogledu, situacija još lošija nego prije osam godina, kada je u BiH bilo skoro 1.500 sela sa manje od 10 stanovnika.
S druge strane, mapa koju je izradio Miloš Popović, istraživač Instituta za bezbjednost i globalna pitanja (ISGA) Univerziteta u Lajdenu, pokazuje da u 804 naselja, koja ulaze u sastav više od 90 opština ili gradova u BiH, nema nijednog maloljetnika. Najlošija situacija je u opštini Višegrad, gdje 62 mjesta nemaju nijednog maloljetnika, potom slijede Trebinje (53), Rogatica (41), Goražde (38), Konjic (35), Rudo (33), Sokolac (32), Foča (31)…
Starci
Situacija nije ništa bolja ni u Posavini, a podaci pokazuju da se i semberska sela polako prazne.
U mnogim naseljima ovog tipa pretežno žive samo njihovi ostarjeli mještani, te udovci i udovice, što znači da će i u njihovim kućama veoma brzo ugasnuti ognjišta, i to za sva vremena.
Procjena je da bi se u RS, u narednih pet decenija, udio starog stanovništva mogao povećati sa trenutnih 21 na 35 odsto, a ostarjelog za više od 50 odsto.
Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja stočara RS, kaže da je zabrinjavajuće da sela ostaju pusta u gotovo svim regijama, pa čak i tamo gdje je plodna zemlja i gdje bi, uz malo sreće i pomoći, bilo ugodno živjeti.
– U mom selu Šereg, u Prnjavoru, poslije rata bilo je 126 kuća i oko 400 stanovnika, a sada isto toliko kuća i 140 stanovnika, s tim da su mnoge kuće prazne. U selu su 34 udovice i jedan udovac, što znači da će i njihove kuće, s obzirom na to da je riječ o starijim ljudima, uskoro ostati puste – ističe Usorac za Srpskainfo.
Škola
Prema njegovim riječima, škola u prnjavorskom selu Šibovska nekada je imala 800 đaka, a sad tek njih stotinak, i to iz nekoliko okolnih sela.
– Prođe i po pet godina dok se u selu ne rodi jedno dijete. Zato majkama koje imaju petoro djece i koje žive na selu treba dati mjesečno platu od 1.500 KM, a kad im djeca odrastu, penziju. Međutim, kod nas malo koga brine to što se gase seoska domaćinstva – naglašava Usorac.
Ističe da je praksa pokazala da se, ko jednom zatvori gazdinstvo, više nikada na njega ne vrati.
– I oni koji bi da ostanu, obrađuju zemlju i proizvode, ne mogu, jer ne mogu od toga da žive. Veliki proizvođači povećavaju proizvodnju, ali moraju da smanjuju cijenu da bi opstali, jer iz uvoza dolaze jeftiniji proizvodi. Kod nas, nažalost, država ne štiti domaću proizvodnju hrane, a samo unazad 25 godina broj proizvođača mlijeka je sa 17.600 pao na 2.600. Odlaskom ljudi sa sela, gubimo radnu snagu u poljoprivredi, a gradovi postaju prenaseljeni – upozorava Usorac.
Poljoprivreda
Demografi objašnjavaju da Srpska ima negativan predznak i kod prirodnog priraštaja i kod ukupnih migracija, te da je, kada se posmatra na nivou lokalnih zajednica, situacija još drastičnija za pojedina područja.
– Tako, na primjer, u Banjaluci imaju 54 naseljena mjesta. Dok grad raste i razvija se, većina naselja bilježi pad broja stanovnika, pojedina i drastično. U bilo kojoj od rubnih ili opština koje se nalaze u planinskom i istočnom dijelu RS, situacija je još gora. Odlazak ljudi sa sela je trend koji je uhvatio korijene i nisam optimista da će doći do njegovog zaustavljanja – naglašava za Srpskainfo demograf Aleksandar Čavić.
Dodaje da se mora vidjeti na koji način vezivati ljude za selo i da li je oblik ekstenzivne poljoprivredne proizvodnje pogodan za to.
– Jer, ako se ljudi ne bave poljoprivredom na velikim posjedima, ako nemaju organizovanu proizvodnju s najnovijim agrotehničkim mjerama, nemaju šansu da izdrže, da obezbijede egzistenciju za svoje porodice. U tom smislu, i broj stanovnika će se smanjivati – upozorava Čavić.
Osuđeni na propast
Ističe da je kod nas problem što se to dešava stihijski.
– Sela odumiru, a mi nemamo nikakvo upravljanje tim procesom, ne sprečava se da se čitav jedan prostor demografski isprazni. Kad dolazi do pada broja stanovnika i iseljavanja ljudi s jednog područja veoma je bitno da se to ne dešava stihijski, da tu postoji kakvo–takvo upravljanje i kakve-takve mjere da se to zaustavi, ako postoji perspektiva za život na nekom području. S druge strane, postoje i naseljena mjesta, posebno u neplodnim planinskim krajevima, koja objektivno nemaju šansu da opstanu u obliku u kojem su postojala – objašnjava Čavić.
Kaže da, s obzirom na pomenute podatke o broju naseljenih mjesta koja broje do 10 stanovnika ili ona bez maloljetnih ljudi, teško da može doći do nekog poboljšanja.
– Ovdje je riječ o značajnom broju naselja. Mi nemamo puno stanovnika i ne možemo sebi dozvoliti da izgubimo toliku površinu u demografskom smislu. Takođe, tamo gdje nema mladih ljudi nema ni rađanja i ta su mjesta osuđena na propast. Očekivati je da ona u narednom periodu potpuno odumru, što je posljedica odsustva planskog pristupa rješavanju ovog problema. Nemamo usvojenu populacionu politiku za najvažnije državno pitanje, a to je naš biološki opstanak – upozorava Čavić.
Podsticaj za ostanak
Po osnovu jednokratne pomoći za novorođeno dijete na registrovanim poljoprivrednim gazdinstvima u Srpskoj, unazad godinu dana isplaćeno je 74.500 KM za 149 beba.
U Ministarstvu poljoprivrede RS kažu za Srpskainfo da je riječ je o jednokratnoj pomoći u iznosu od 500 KM za novorođeno dijete, te da je i u ovoj godini planirana ista mjera, s ciljem podsticanja da mladi ostanu na selu i na zemlji, jer je njihov odliv veliki problem.
