Poslije Miholjdana, prema narodnom vjerovanju, nastupa prava jesen, a ako se topli dani nastave, taj period zove se “miholjsko ljeto”.
Sveti Kirijak rođen je u Korintu krajem četvrtog vijeka i za života je smatran stubom hrišćanstva i uzorom monaških vrlina.
Čitajući Sveto pismo, vrlo rano je počeo da se divi ustrojstvu spasenja ljudskog roda, a želja za duhovnim životom odvela ga je u Jerusalim, gdje je stupio u manastir i dobio početna uputstva o monaškom životu.
Boravio je u više manastira, posvećen hrišćanskoj vjeri i boreći se protiv jeresi.
Predanje kaže da je bio krupan i snažan čovjek, iako je cijeli život proveo u strogom postu. Pred kraj života boravio je u monaškoj porodici Svetog Haritona, gdje su monasi jeli jedanput dnevno, i to po zalasku sunca.
Kirijaka su monasi poštovali kao iscjelitelja i utješitelja bolesnih i nevoljnih. Poživio je 109 godina i upokojio se 557. godine u pustinji, gdje je proveo starost i posljednje godine života.
Za razliku od mnogih drugih crkvenih praznika, kada se “zabranjuje ovo ili ono”, narod kaže da na današnji dan baš treba raditi – ali ne u kući.
Postoji i vjerovanje da se na Miholjdan ne treba vjenčavati. I ovo je vjerovanje takođe utemeljeno na tome da svatovi ne bi mogli da okupe goste jer su svi zauzeti drugim poslovima za pripremu za zimu.
