Predstavljamo Lanu Zec, svestranu djevojčicu iz Štrbaca koja trenira odbojku, bavi se folklorom i glumom, a u svojoj školi proglašena je i za učenicu koja je pročitala najviše knjiga. Ona je svoja, posebna i izlazi van okvira koje joj društvo nameće.
Priredila: Jovana TOŠIĆ
Razvijanje ljubavi prema čitanju je proces sa kojim treba početi još u najranijem djetinjstvu, a potom ga svakodnevno njegovati i razvijati. Ovaj proces nastavlja se i sa polaskom u školu i već na samom početku školovanja dijete će imati pozitivan stav prema knjizi.
Lana Zec pohađa Osnovnu školu ’’Branko Ćopić’’, Područno odjeljenje u Štrpcima, završila je osmi razred kao odličan đak. Lana i na raspustu ne ispušta knjigu iz ruke, ona joj je vjerni pratilac i drug. U svojoj školi proglašena je za najnačitaniju učenicu, prvak je iz recitovanja za svoj uzrast u opštini i regiji, a na Republičkom takmičenju u recitovanju poezije osvojila je treće mjesto.
Sa Lanom smo posjetili Narodnu biblioteku u Prnjavoru, jer Lana je tu na domaćem terenu, među knjigama i ljubiteljima pisane riječi. Kaže da od ranog djetinjstva voli da čita, a za to su posebno zaslužni njeni roditelji, majka Aleksandra i otac Igor.
-Roditelji su insistirali da se sve lektire čitaju. Nakon pročitane knjige, sa njima sam razgovarala o pročitanom djelu, a i dan- danas je tako. Više na repertoaru nisu samo knjige sa spiska za lektiru, kaže Lana i dodaje da se ljubav prema čitanju nosi iz kuće i nadograđuje u školi.
Lana je svjesna da većina njene generacije, nažalost, ne čita dovoljno.
-Mislim da je najveći problem što djeca ne shvataju ništa ozbiljno, a društvene mreže kao da nas još više podjetinje. Primijetila sam i u školi da na čitanju jedino insistiraju nastavnici srpskog jezika i književnosti i bibliotekari. Problem je kada se stvori odnos da je knjiga nešto formalno, nešto što moraš pročitati za ocjenu. Mnogi zaboravljaju da se vidici otvaraju sa svakom novom pročitanom knjigom. Problem je i kada se nameću žanrovi, a lektire, često, nisu prilagođenje interesovanju moje generacije, ističe Lana.
Ne voli da pravi podjelu među piscima na omiljene i manje omiljene, voli sve žanrove, ali, ipak, pjesnik koji se izdvaja je Laza Kostić.
– Iako možda nije primjeren za moj uzrast, pronašla sam neku poveznicu sa njegovim pjesmama. Omiljena mi je ’’Santa Maria della Salute’’. To je pjesma kojoj se uvijek vraćam, sa osmijehom kaže Lana i naglašava da je ta pjesma bila njen prvi izbor za takmičenje u recitovanju.
-Zbog ograničenog trajanja recitacije nisam mogla izvesti pjesmu koju sam već znala i voljela, ali mi je nastavnica Branka Šćepović pomogla da pronađem pjesmu koja odgovara uslovima takmičenja, ali i mom uzrastu. Izabrale smo pjesmu Žaka Prevera ’’Da se načini portret jedne ptice’’ koja je pisana u slobodnom stihu i zahtjeva dosta vježbe i razumijevanja. Nema rime, takta i energije, ali se meni jako dopala na prvo čitanje. Nastavnica Branka je bila oduševljena mojim izvođenjem i mislim da je ona znala i prije mene da možda i imamo pobjedničku kombinaciju. I bila je u pravu. Uživala sam u izvođenju te pjesme, u vježbanju dikcije, akcentovanja, tona i prvi put na nekom takmičenju nisam imala tremu, ističe Lana.
Njeno izvođenje je sve više napredovalo, a pobjedom na regionalnom takmičenju plasirala se na republičko, gdje je svojoj školi i opštini donijela treće mjesto.
– Volim reći da smo nastavnica Branka i ja osvojile treće mjesto, jer to je zaista bio timski rad, i ja sam neizmjerno zahvalna na njenom strpljenju i svemu što je učinila za mene, kaže Lana.
Učešćem na takmičenju iz recitacije Lana je shvatila da u sebi ima ljubav i afinitete prema glumi, tako da je od februara član Dramske scene Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ’’Prosvjeta’’.
Nedavno je na ’’daskama koje život znače’’ imala i vatreno krštenje glumeći u predstavi ’’Prvi dejt’’ u režiji Brankice Radonjić.
Predstava “Prvi dejt” nosi poseban značaj i kao jubilarna, 50.premijera, a nastala je u okviru projekta “Pubertet u meni, ja u pubertetu”.
Lana kaže da su utisci nakon premijere pomiješani, ali pozitivni.
– Publika je bila oduševljena, dobila sam i divne poklone, ali sam ja, ipak, posvećivala pažnju i greškama. To su greške koje publika i ne primijeti, ali mi glumci znamo. Ne kaže se bez razloga da se na greškama uči, a ova predstava i uspješna premijera su dokaz da se rad isplati, posebno timski, objašnjava Lana.
Lana se nada da će u vremenu pred sobom otkrivati nove pisce, čitati razna djela. Čitanjem se gradi ličnost i postaje osoba koja se ne plaši izdvajati od mase. Kroz čitanje razvija se kritičko mišljenje, širi vokabular. Njen moto je biti poseban, drugačiji, i ne zaboraviti biti svoj. Poručuje mladima da rade ono što vole čak i ako nisu po mjeri društva. Jer po mjeri društva si sada, sutra možda, nećeš biti.
Naš zavičaj-Jovana Tošić
FOTO:Jovana Tošić
PREPORUKA
Knjiga koju sam nedavno pročitala je ’’Dnevnik Ane Frank’’ i mislim da je djeca mog uzrasta trebaju pročitati, ali i odrasli, ako već nisu. Nije neobično da mi se dopala knjiga jer ju je pisala djevojčica mojih godina. Život nesretne Jevrejke izaziva snažnu empatiju i čitalac je sve vrijeme u romanu, uz Anu, i snažno navija za njen spas. Činjenica je da nije u pitanju avanturistički roman, već stvaran život, život djeteta koje je udisalo vazduh koji ja sada udišem, ali je to disanje bilo teže. Disala je sa žutom zvijezdom na leđima, a znamo kakav je to teret bio četrdesetih godina prošlog vijeka.
/prnjavorlive.info/
