Jedno od najzanimljivijih naselja u Tunisu, a vjerovatno i najpoznatije berbersko naselje je Matmata.

U nepristupačnim i ne tako pitomim dolinama regije Djebel Dahar na jugu Tunisa, ljudi već vijekovima žive u podzemnim kućama koje ih štite od vrelih ljetnjih temperatura i vjetrova tokom zimskih mjeseci.

Međutim, posljednjih decenija sve je manje ruralnog stanovništva, a samim tim i stanovnika ovih specifičnih naseobina.

“Roditelji su mi preminuli, ćerke su se udale, a ja sam ostala ovdje sama”, kaže Latifa Ben Jahia (83), koja živi u petosobnoj pećini.

Neobične kuće su koncentrisane oko berberskog naselja Matmata koje se nalazi 365 kilometara južno od Tunisa.

Berberi iz plemena Matmata su najstarije pleme na svijetu i prvi stanovnici Afrike koji su se pred napadima Arapa povlačili u planine, bježeći od nasilne islamizacije. Područje u kojem su pronašli utočište i iskopali svoje prve podzemne kuće nazvano je Matmata.

Većina porodica se iselila iz ovih podzemnih naseobina tokom 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka kada je tokom modernizacije izgrađeno mnoštvo modernih sela i gradova.

Oni koji su odlučili da nastave život ispod vrele površine zemlje, danas uglavnom žive od uzgajanja maslina i turizma.

(nationalgeographic.rs)

Grad Omaui u Novom Zelandu želi da protjera mačke jer uništavaju autohtone životinjske vrste, od kojih su se neke našle na ivici izmuranja.

Lokalna uprava predložila je da sve mačke u ovom malom gradu budu sterilisane, čipovane i registrovane. Nijedna mačka ne bi bila zamijenjena nakon što ugine.

Predsjednik lokalnog fonda za zaštitu prirode DŽon Kolins rekao je da bi uklanjanje mačaka omogućilo ostalim životinjskim vrstama da se neometano razvijaju.

“Mi ne mrzimo mačke, ali želimo da naša prirodna okolina bude puna divljih životinja”, rekao je Kolins, a prenosi DPA.

Divlji svijet ubrzano nestaje širom zemlje, a naročito su ugrožene ptice.

Mačke, koje su donijeli doseljenici iz Evrope, pokazale su se kao veoma efikasni lovci ptica, guštera i insekata u Novom Zelandu.

Ministar za zaštitu prirode Judžin Sage nedavno je preporučila stanovnicima glavnog grada Velingtona da više ne drže mačke kao kućne ljubimce, da bi najpoznatija novozelandska ptica kivi mogla da se vrati u urbana područja.

(Srna)

Milka je slovensko ime, tačnije južnoslovensko, potiče od divne riječi mio, mila. Postoji više i ženskih i muških imena izvedenih od pridjeva mio, ali to nam je poznato. Da li slovensko žensko ime ima ikakve veze sa nazivom popularne čokolade? Odgovor je ne!

Postoji i u jevrejskom jeziku, u Bibliji varijanta ovog imena Milka, Malka u značenju kraljica. Ipak to definitivno nije put, na kome ćemo pronaći odgovor i koji ima veze sa našom čokoladam. Odgovor ćemo potražiti u istorijatu ovog brenda.

Istorija Milka čokolade

Još davne 1825. godine, poslastičar iz švajcarskog gradića Neuenburg ili francuski Neuchatel osnovao je fabriku za proizvodnju konditorskih proizvoda. Posao je krenuo dobro, table čokolade su se lijepo prodavale. U to vrijeme je čokolada imala drugačiji ukus nego ova današnja. Naime, nije se upotrebljavalo mlijeko u procesu proizvodnje čokolade, kakao je bio osnovna supstanca. Godine 1901. je uvedena tehnološka inovacija, u proizvodnju je uvedeno mlijeko kao obavezni sastojak. Novi proizvod je registrovan. Krave daju mlijeko, posebno su čuvene alpske krave, pa je krava postala zaštitni znak novog uz specifičnu ljubičastu boju pakovanja.

Sada imamo sve podatke. Odgovor na pitanje kako je Milka čololada dobila ime glasi:

Na njemačkom:

Ako spojimo ove dvije riječi i uzmemo samo početna slova, dobijemo sljedeće:

Milch + Kakao = Milka

(cdm.me)