Imate li osjećaj da vam treba malo stručne pomoći u cijelom snalaženju s roditeljstvom? Ako je odgovor na ovo pitanje da, treninzi za roditelje mogli bi biti za vas. Evo kako donijeti tu odluku.
Novi trend u svijetu roditeljstva su treninzi za roditelje. Isto kao i životni treneri prije njih, treneri za roditeljstvo nude svoju pomoć u savladavanju prepreka na početku roditeljstva, dok ste vjerovatno kao i većina roditelja zbunjeni i svega vas je strah. Bez obzira na pomodnost cijele priče, činjenica je da vam ovi “stručnjaci” nude individualnu pažnju i još jedan par ruku (koji u početku odlično dođe).
Naravno, postoji i dosta negativnih elemenata kod ovakve pomoći. Većina osoba koja nudi ovu uslugu nisu licencirani profesionalci, nego roditelji koji zapravo nude svoje iskustvo (ali uz to i sve dobre i loše strane onoga što su radili sa svojom djecom) i podršku u smirivanju djece, pomaganje pri hranjenju, aklimatizaciji na vrtić ili školu itd. Ali, u slučaju određenog problema, oni vam i neće baš biti od neke koristi budući da nemaju formalno znanje. Gdje je onda zapravo zlatna sredina? To odlučujete vi.
“Dobro roditeljstvo uglavnom ne dolazi samo po sebi, pogotovo ako ne želite odgajati djecu na način na koji su vas odgajali”, kaže Larissa Niec, dječji psiholog na Univerzitetu Central Michigan. Problem je u tome što danas postoje razna viđenja toga šta bi se trebalo smatrati dobrim roditeljstvom i lako je pogriješiti. Dobar trener vam ovdje može vrijediti zlata, ali morate računati i na to da ćete ga skupo platiti.
Nema ujednačene cijene sata (vjerovatno i zbog velike razlike u kvalitetu usluge), ali dobri treneri u SAD naplaćuju između 150 i 250 dolara.
Postoje i situacije u kojima će vam sigurno trebati pomoć profesionalaca pa je bespotrebno uopšte pokušavati nešto s trenerima. Ako vam dijete ima ozbiljne poremećaje u ponašanju (markiranje, agresivnost, depresija), teško da trener tu može pomoći. Čak može biti i kontraproduktivno jer su sva djeca posebna i pristup koji on ima u rješavanju nekog problema sa svojim djetetom kod vašeg može izazvati pogrešnu reakciju. Isto tako, roditelji koji vjeruju u koncept kažnjavanja djece teško da će se naći u ovakvom obliku pomoći budući da skoro svi treneri za roditeljstvo ističu nultu stopu tolerancije na kažnjavanje (bilo verbalno ili fizičko).
Rad s trenerom često je jeftiniji od seansi s terapeutima ili savjetnicima, ali ne mora uvijek biti tako. Mnogi domovi zdravlja nude besplatne treninge slične treninzima za roditeljstvo i pri tome koriste praksu koju je potvrdila klinička primjena. Isto tako, za novorođenčad možete računati i na pomoć patronažne sestre koja će vam (iako ne prečesto) u prvim nedjeljama dolaziti u stan i pokazati kako okupati dijete, pravilno ga previti i nahraniti itd. Ono što je problem kod ovih servisa je da je tu nemoguće govoriti o nekoj univerzalnosti jer ni učestalost dolaska ni kvaliteta pomoći nije ujednačena i zapravo se u mnogo slučajeva radi o osrednjoj usluzi koja vam neće biti dostupna kada je najpotrebnije.
“Statistike o ljudima koji dobijaju adekvatnu pomoć dosta su tužne”, kaže Niec i zaključuje: “Većina porodica kojoj stvarno treba pomoć ne dobija je.”
(Index.hr)
