Dječaka Uroša Živkovića, širokog osmijeha i razdraganog lica, ni De Gručijev sindrom nije omeo da se bavi zanimljivim poslom pravljenja poslastica, a uprkos poteškoćama u razvoju, pronašao je način da iskaže svoje emocije i kreativnost.
Ovaj desetogodišnjak živi u Potočanima kod Prnjavora, a sve to ne bi uspio bez pomoći svoje majke Tatjane.
Ni to što od 2016. živi u svijetu tišine ne remeti ga u napredovanju. Pohađa redovnu školu, ide u školicu sporta, učestvovao je na raznim radionicama, a uz sve to je prošle godine proglašen za najmlađeg preduzetnika u Srpskoj. Međutim, njegova majka Tatjana kaže da Uki najviše voli da provodi vrijeme u radnji, gdje nastaju razne delicije od čokolade.
– U radnji je puno šarenila i njega to oduševljava, a najviše voli da ukrašava mafine. Ja ih ispečem, on to ne zna da radi jer je još mali, ali zato dobije šlag i ostale stvari da ih ukrašava. U tome uživa – kazala je za “Glas Srpske” Tatjana Živković koja je kroz osmijeh dodala da Uki pojede pola ukrasa dok uljepšava poslastice.
Uroš je dosta kasno prohodao i sa nekih 18 mjeseci napravio prve puzeće korake, a njegovo omiljeno mjesto je bila upravo kuhinja, gdje je tada volio da boravi.
– Trebalo je da radimo neke vježbice i sasvim slučajno smo došli na ideju sa jednim doktorom da osmislimo nešto da to bude upravo u kuhinji. I potpuno nenadano iz radne terapije otišli smo u biznis da pravimo čokoladu. Po uzoru na festival čokolade koji smo vidjeli u Opatiji, lani je zvanično nastala i “Ukijeva čokoladna bajka” – kazala je Živkovićeva te dodala da su, tek kada su krenuli u biznis sa čokoladom, shvatili da je to, u stvari, jedan svijet nauke.
Prije tri godine izašao je i prvi “Ukijev kuvar” koji je bio, kako objašnjava majka Tatjana, još jedan način da ga približe javnosti, ali ne samo njega nego i svu djecu sa poteškoćama u razvoju.
– Koliko ima kompanija koje vode ljudi koji i nisu kvalifikovani za to, pa zašto onda i naš Uroš ne bi mogao da ima svoju kompaniju – kazala je Živkovićeva. Firma je osnovana isključivo zbog Uroša, priča majka, a do njegovog punoljetstva otac će biti vlasnik.
– Sav novac koji zaradimo ostaje na njegovom računu i čuvamo ga za njega – ispričala je Živkovićeva.
Samostalni rad i socijalizacija su veoma bitni za svako dijete pa tako i za Uroša, a drugari iz školice ga obožavaju.
– Jednom prilikom sam rekla da bismo mi svi trebali da učimo od Uroša. On je uvijek srećan, za razliku od nas. Srećno i nasmijano dijete koje obožava da jede čokoladu – ističe Uroševa majka.
“Ukijeva čokoladna bajka” sarađuje sa mnogim trgovinama i kompanijama, među kojima je i “Krajiška kuća” u Banjaluci.
– Imamo veoma dobru komunikaciju i kad god smo naručili robu, uvijek je stigla u rekordnom vremenu. Kupci su oduševljeni Uroševim čokoladnim čarolijama i rado se vraćaju po njih – kazali su u banjalučkoj “Krajiškoj kući”.
Festivali
Neizostavno je spomenuti i da Uroš i njegova mama učestvuju na festivalu čokolade i vina koji se održava u Banjaluci. Ove godine oni su čak i organizatori ovog predivnog festivala, a Uroš je njihovo zaštitno lice za 2021. godinu. Cilj im je da motivišu i druge firme da angažuju djecu sa poteškoćama u razvoju kako bi i ona dobila svoj medijski prostor.
/Glas Srpske/ Jana Kezić /
