Radio intervu, 30.novembar 2017. Za portal prnjavorlive.info. Pripremio Marijan Popadić
U emisiji Radio Prnjavora „Razgovor s povodom“ izdanje za 30.novembar, razgovarali smo o temama iz agrara, a gost u studiju radija bio je Vladimir Usorac, predsjednik udruženja poljoprivrednih proizvođača i mljekara Republike Srpske. Sa Usorcem je razgovarao Brane Radulović.
Radulović: Jesenja sjetva privedena je kraju, a vremenski uslovi su bili prilično povoljni. Kakvo je stanje na terenu?
Usorac: Mogu da kažem da smo poslije četiri sušne, dvije poplavne godine i jedne,recimo, normalne godine, imali dobar drugi dio jesenje sjetve izuzetno povoljan jer je zemljište veoma lako za obradu i zemlja se pripremala bez nekih većih problema, a sjetva odavno nije bila ljepša. Mi poljoprivrednici, koji imamo stoku, bili smo primorani da zasijemo veće količine jesenjih, ozimih kultura, grahorica i pšenice, tritikala, zobi, da bi u aprilu imali što više zelene mase i hrane i da se nadomjesti hrana koja je fnedostajala u ovoj godini da ne bi trpili u proizvodnji mlijeka i mesa.
Radulović Uglavnom, sa naših oranica stižu povoljne vijesti?
Usorac: Pored svih problema sa kojima se susreću poljoprivredni proizvođači, situacija je dosta dobra. Ali, nažalost, sve je manji broj ljudi koji se opredjeljuje za život na selu, jer mi u Bosni i Hercegovini imamo 300 praznih sela, od čega 87 sa manje od 10 stanovnika, što govori da se sela napuštaju i da su nam oranice sve zapuštenije. Zato onaj mali broj ljudi koji je ostao na selu mora ozbiljno da radi da bi proizveli hrane i za sebe i za druge. Mi se nemožemo mjeriti sa jednom Argentinom, u kojoj, kada letite sat vremena avionom, vidite stalno stada goveda. Ovo je najbolji primjer za ilustraciju o kom broju goveda se recimo radi samo u toj zemlji. Zato dolazi jeftino meso iz Argentine, iz Brazila itd, a mi ovdje moramo da se uklapamo u evropske tokove.
Radulović: Koliko je planirano da se zasije oranica ozimim kulturama na republičkom nivou?
Usorac: Poslije suše, niko se nije usuđivao planirati koliko će biti zasijano. Da nisu pale kiše, ne bi se moglo sijati jer je zemlja bila suva. Srećom, kiše su popravile stanje. Inače u RS se sije strnih kultura oko 40.000 hektara,a procjena je da je ove godine zasijano u jesen čitavih 60.000 hektara. Da je posijano puno vidjelo se da je već 20.oktobra nestalo sjemena i da se nije moglo doći do sjemena zobi tritikala, pšenice, i sve što je uvezeno već je bilo prodano. Ali i ovaj je nedostatak namiren i vidi se da je dosta posijano i pripremljeno za proljetnu sjetvu.
Radulović: Ratari su i ove jeseni imali pravo na regresiranu naftu.Koliko to olakšava poljoprivrednicima posao?
Usorac: Poslije nekih problematičnih vremena, ova godina je bila dobra što se tiče Vlade RS i Ministarstva poljoprivrede. Isplatili su nam dugove, avgustovska premija za mlijeko je plaćena, biće nam sada isplaćena i za septembar i oktobar, do nove godine, a dva mjeseca se uvijek prenose u sledeću godinu jer ne budu obračunata. Ta redovnost plaćanja uz naftu koja nam je data i plus dodatnu naftu od 20 litara pomogli su da se posije što više. To je vrlo bitno, jer bi u suprotnom mljekarski sektor potpuno pao, svinjogojstvo je palo, teško je i u živinarstvu, ali mislim da je govedarstvo na dobrom putu da se oporavi od prošlogodišnje suše jer je dovoljno zasijano ozimim kulturama koje će stići već početkom maja.
Radulović: Pregovarali ste sa Vladom i resornim ministarstvom u cilju obezbjeđenja što više sredstava u budžetu koja su predviđena za poljoprivredu. Koliko ste u tome uspjeli?
Usorac: Zakonom je predviđeno 6% od ukupnog budžeta. Mi nismo dobili 6 % nego 60 miliona, ali moram reći da je na taj iznos dodato deset miliona za prošlu godinu, a imamo obećanje da ćemo i ove godine dobiti još deset miliona. Ipak, to nije dovoljno. Što je najvažnije, predsjednica Vlade RS, Željka Cvijanović, smatra da sredstva nisu dovoljna za razvojni tok poljoprivrede, znajući koliko se dobija u drugim državama u Evropi, Hrvatskoj ili nekom drugom mjestu. Ono što je ipak najbitinije jeste redovnost plaćanja i nadamo se da će ona biti zadržana i u narednom periodu. Mi smo na dnu ljestvice po bilo kakvim podticajima, jer ako uzmete da su u cijeloj BiH, podsticaji oko 150 miliona, a u Makedoniji su 300 miliona evra, a znamo da je BiH daleko veća u poljoprivredi od Makedonije. Da ne pričamo o Hrvatskoj koja ima oko dvije milijarde bez fondova EU. I mi treba njima da budemo konkurentni?
Radulović: Da li mladi odlaze iz sela i postoji li model kojim bi se ta praksa prekinula?
Usorac: Mladi bježe iz sela, moramo naći model da ih vratimo, da ponovo stvorimo zdrave seoske porodice. Mladi ne žele da žive na selu, a to je problem cijele Evrope, radije će živjeti na socijalnoj pomoći i biti u stanu nego da se bavi stočarstvom i da radi na farmi. To su tužne priče i kod nas. Ako uzmete opštinu Prnjavor, recimo Šereg Ilovu, moje selo, od 126 kuća, 27 je prazno i neće niko da ih kupi. Mi moramo uraditi nešto da vratimo ljude na selo, a ja sam tražio jedan sastanak kod predsjednice Vlade, na kome ćemo se baviti samo demografijom i selom. Postoji rješenje, ako oni koji obnašaju vlast za to budu imali sluha. Reći ću ovim putem da je moje mišljenje da za svako dijete rođeno na selu, majka treba dobiti 100 KM mjesečno, za dvoje djece 200 KM, pa recimo da majka koja ima petoro i više djece ne treba da radi nego da ta djeca budu vaspitavana da imaju radne navike i da se školuju na selu. Tim majkama trebalo bi dati penziju od 1000 KM. a jedini uslov bio bi da žive na selu. Primjera radi, mi imamo u RS preko milion automobila. Ako bi uzeli po kategorijama, i na svako auto uveli ekološki porez, na najnižu kategoriju 100 KM, pa na više, eto nam novac za djecu na selu. A djeca, zdravo odgojena, sa stečenim izraženim radnim navikama jedini su spas i za selo i za državu. Iz sela su uvijek došli dobri domaćini, dobri radnici u preduzećima. Nemožete očekivati od djeteta koje cijeli dan igra igrice, da bude kreativno jer takva djeca nemaju potrebe da razmišljaju. Mi moramo podstaknuti djecu da misle.
Radulović: Porodica Babić iz Štrbaca pozitivan je primjer mladih koji ostaju na selu.Takvih primjera ima još i u drugim selima naše opštine
Usorac: Prnjavorska opština po tome je specifična. Ima primjera koji bude nadu, ali ipak ih je malo. Pored Babića, imamo Popoviće, Jokiće, Vidiće, Živaniće i druge uspješne farmere i poljoprivredom. Ali s druge strane imamo puno farmi koje su zatvorene. Prnjavor može u mnogim stvarima da posluži za primjer. Mi vodimo skoro sva udruženja na području RS, stalno smo aktivni i dajemo svoj doprinos svako u svojoj oblasti. Postoji jedan fenomen. Odoše nam kadrovi, odoše nam mladi. Ti mladi koji su otišli u Švajcarsku, Njemačku itd, ne rade posao za koji su išli na fakultet. Jedan inžinjer tamo muze krave, što ovdje nikada ne bi radio, tamo čiste ulice, što ovdje ne bi radio. Nađite mi jednoga čovjeka koji je odavde otišao i da tamo rade u nekoj instituciji, banci, birou kao inženjer, to ne postoji. Zašto se u selima kod nas ne prave fabrike? Zašto se nismo opredijelili da se grade kuće na selu ljudima koji su bili bez smještaja, umjesto što smo ih povukli u stanove. E to je greška i smatram da smo neracionalno trošili novac.
Nama je ovdje veoma teško proizvoditi mlijeko, jer proizvoditi mlijeko znači biti oficir. To znači da 24 sata moraš biti u mantilu i čizmama i uvijek spreman za uzbunu jer u štali punoj stoke uvijek imate posla. Vi ste tamo 24 sata ili bolje rečeno 28 sati, jer ona četiri morate ukrasti iz narednog dana. Zato veliki broj ljudi napušta ovu proizvodnju. Mi smo 1996. godine imali 17.600 proizvođača mlijeka da bi sada pali na 4.300. Izgubili smo preko 13.000 proizvođača mlijeka. Ovo se nije moglo izbjeći jer se radilo uglavnom o sitnim proizvođačima.
Radulović: Šta naši poljoprivrednici mogu izvoziti izvan granica BiH?
Usorac: Mi smo prošle godine potpisali adaptirani SSP. Ovog momenta možemo izvoziti mlijeko, ribu i dobijene su dozvole za izvoz pilećeg mesa. Mlijeko ide u Hrvatsku, Crnu Goru, Makedoniju,Albaniju, Kosovo i Srbiju. Što se tiče cijena mlijeka, problem EU i Rusije i odrazio se najviše na mljekarski sektor. Mlijeko je bilo palo u EU na 20 eurocenti, odnosno 40 pfeninga. I mi ovdje imamo tu cijenu a sada je najviša cijena mlijeka u BiH 59 pfeninga. Prema tome to je izuzetno niska cijena mlijeka. Sada je cijena na evropskom tržištu ponovo 37 eurocenti u EU, ali u BiH to ide veoma sporo. Radi cijene su mnogi odustali od proizvodnje mlijeka jer je to rudarski posao. Mi ćemo imati 1.800 sela koja će ostati prazna, a evo primjera radi, Srbija već ima preko 2000 praznih sela. Mi se trebamo posvetiti tome da nam djeca ostaju na selu jer djeca i zdravo selo nas jedino može spasiti od propadanja. A iza seljaka mora da stoji država. Naša proizvodnja se na godišnjem nivou kontroliše i do pedeset puta, dok ono što se izvozi, niko ne kontroliše. Ne bi se smjelo dešavati kao što sada imate priliku vidjeti da uvozno mlijeko stoji na paletama na sred marketa. Moramo znati da cijenimo domaće proizvode jer se niko od tih zemalja ne libi uvoziti naše proizvode jer dobijaju kvalitet, a onda nama za veće pare prodaju lošu robu.