Sitni i lični interesi ubili su sport, poručuje Slađana Golić, osvajačica srebrne medalje sa Ljetnih olimpijskih igara 1988. godine u Seulu s reprezentacijom nekadašnje SFR Jugoslavije.
Slavna Banjalučanka priznaje da su je u petak naveče na Olimpijskom stadionu “Asim Ferhatović Hase – Koševo” savladale emocije. Nosila je olimpijsku baklju za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, a 35 godina kasnije baklju je, rame uz rame sa brojnim drugim vrhunskim sportistima, nosila i na ceremoniji svečanog otvaranja Evropskog omladinskog olimpijskog festivala EYOF 2019. Sarajevo i Istočno Sarajevo.
“S puno emocija pričam na tu temu. Bila sam i na dočeku plamena mira za EYOF 2019, kada je došao u Banjaluku, i to mi je prvo oživjelo uspomene na 1984. godinu, ali i moje igračke dane. Onda sam pozvana od organizatora na ceremoniju otvaranja EYOF-a na ‘Koševu’. Nakon toliko godina stajala sam rame uz rame sa svojim nekadašnjim saigračicama, prijateljima sportistima, olimpijcima… Bilo je zaista emotivno”, kazala je Golićeva.
Iako u kolekciji ima i srebro sa Svjetskog prvenstva i dvije titule viceprvakinje Evrope, te zlato i bronzu sa univerzijada, kaže da ništa ne može zamijeniti olimpijsko odličje.
“To je san svakog sportiste. Olimpijada je neopisiv osjećaj. Boraviti u Olimpijskom selu, biti s najvećim zvijezdama tog vremena na jednom mjestu i na kraju se popeti na pobjedničko postolje, to je smisao života svakog sportiste”, dodaje Golićeva.
Smatra da je mnogo faktora dovelo sport danas, naročito u Bosni i Hercegovini, na marginu. Vladajuće institucije na koje se većina poziva kada je riječ o izostanku dobrih rezultata, kaže, nisu jedini krivac.
“Naravno da država treba stati uz svoje sportiste. Međutim, pono je faktora koji utiče na krajnji rezultat. Za medalju treba puno odricanja. U moje vrijeme mi nismo imele ništa. Ni dečka, ni noćni život, ni izlaske… Živjele smo za sport i uspjeh. Roditelji su ti koji prvi treba da podrže svoju djecu. Zatim ljudi u klubovima i savezima moraju, prije sevga, prepoznati i zaštititi talentovane igrače i sportiste. Žao mi je što lični interesi često ubijaju sport. Nekada smo u klubovima svi živjeli za uspjeh i rezultat, od domara do sportiste, a danas to nije tako”, smatra Golićeva.
Novac je problem, ali se uz kvalitetan rad to može premostiti.
“Talentovana djeca nam ostaju kod kuće jer njihovi roditelji nemaju mogućnost da plate treninge. Plaćani su termini i članarine i ranije. Tako je i sada, ali treba napraviti selekciju onih najboljih i osloboditi ih plaćanja i ulagati u njih. Talenat se lako prepozna, a mi to ne radimo, nego ih puštamo da odlaze širom svijeta”, zaključila je Golićeva.
