Čitave jedinice poražene vojske terorističke kvazi-države koriste migrantski talas kako bi se dokopale Evrope i izbjegle odgovornost za počinjene zločine.

Ovi za koje se traži “poseban tretman“ vjerovatno nisu obični komandiri već visoki oficiri koje Amerikanci nastoje držati pod kontrolom tuđim rukama.

Koliko su službe bezbjednosti BiH u tome uspješne vidjelo se na primjeru Edina Gačića, kojeg su, nakon opsežne potrage zbog višestrukog ubistva, uspjeli locirati i likvidirati.

Deradikalizaciju i resocijalizaciju ove strukture po povratku u zemlju više niko ne spominje, iako je imenovani ministar zbog te nauke svojevremeno potegao čak u Saudijsku Arabiju i pun hvale govorio o onome šta je vidio i čuo u zemlji, rasadniku vehabizma i finansijeru iste te Islamske države. Ali, Saudijcima se sve prašta pa i svirepo ubistvo poznatog novinara Džamala Kašogija.

Treba se samo prisjetiti koliko je ruskih diplomata protjerano zbog nikad dokazanih optužbi za trovanje Aleksandra Litvinjenka. Očigledan zločin, na čijem rasvjetljavanju je najviše Turska insistirala, Saudijsci su pokajnički priznali i na tome se sve završilo.

Deportacija terorističkih glavešina samo je kap u prepunoj bh čaši.

Problemi s migrantima, koji prave sve više incidenata pa i krivičnih djela, sve su brojniji. Policija koja čuva granicu često se libi zbog složene administrativne procedure da prikaže nelagodnosti koje doživljava (pljuvanje, provokacije, gađanje kamenicama).

EU, svjesna da je kreatorima migrantske krize cilj upravo ona, migrantima je zatvorila sva vrata. Hrvatska je dobila pojačanje u ljudstvu – timovi Evropske granične i obalske straže (Fronteks) zajedno sa hrvatkim policajcima štite granicu EU od najezde migranata. Policija Hrvatske opremljena je najnovijim radarima za kontrolu granice, tako da su migrantima šanse za ilegalan ulazak svedene na najmanju moguću mjeru.

Tako se i stvorio “Bihaćki džep“. Zbog hiljada migranata koji stvaraju sve više problema lokalnom stanovništvu, Bišćani su odžali nekoliko protesta kojima nastoje izvršiti pritisak na vlasti u Sarajevu, kako bi se uključile u rješavanje nagomilanih problema.

Migranti svakodnevno prodiru u BiH iz Srbije i Crne Gore, broj policajaca je nedovoljan da bi ih vratili s granice. One koji uspiju ilegalno ući u BiH, policija privodi do prve kancelarije Službe za poslove sa strancima, gdje popune formular, odnosno zahtjev za azil, nakon čega su slobodni i nastavljaju svoju maršutu.

Uzimaju im se otisci prstiju, ali podaci koje navedu se ne provjeravaju. Migrant se može predstaviti kako želi. Dokumente sa sobom ili ne nose, ili ih kriju.

Nakon “evidentiranja“ migranti se usmjeravaju, najčešće od policije, dalje – iz Bijeljine prema Tuzli, iz Tuzle u Sarajevo ili Bihać, iz Bihaća u Sarajevo, iz Sarajeva u Bihać. S obzirom da ih sa hrvatske granice odlučno vraćaju, Bosna i Hercegovina za migrante postaje svojevrsna “tampon zona“. U navedenim okolnostima sve ih je više koji namjeravaju da ostanu u BiH.

Migranti i jesu dio inženjeringa kojim se žele uspostaviti marionetske vlade na Balkanu, Crnomorskom bazenu, Zakavkazju. Izolovanu finansijsku elitu, nadahnutu globalizmom, ne interesuje što Evropa, ako ne bude sposobna da upravlja rizičnim društvima, više nikada neće biti ono što je bila.

Da li će EU biti sposobna za organizaciju menadžmenta za odbranu?

Ako ne zaustavi migrantske talase, EU će se suočiti sa pobunama stanovništva. Čemu se BiH može nadati?

Ko god u Sarajevu misli da su mu migranti iz Pakistana i Avganistana bliži od Srba i Hrvata, imaće dovoljno vremena da se suoči sa zabludom.

Soroš i drugi “filantropi” žele izvršiti uticaj na kulturne identitete i napraviti konglomerat teritorija i naroda. Uz pomoć mrežnih medija, nevladinih organizacija, i političkih poslušnika, kroz rekonstrukciju društava žele stvoriti svoj, virtuelni Balkan.

Soroš nije jedini koji želi pad Rima, što je postao figurativan naziv za EU. S nesmanjenom žestinom isto žele i igrači okupljeni oko Rotšilda i Rokfelerovih.

Zahvaljujući “igrama” Zapada, na Bliskom istoku razorene su države, narodi podijeljeni u plemena i sekte, uništena su društva i način života. “Izvoz demokratije” od Orijenta nije napravio zapadno društvo, ali bi izvoz migranata od Zapada mogao napraviti Orijent.

Dok se 70 000 migranata kroz Grčku kreće prema BiH, tako bar kaže ministar Mektić, ne treba zaboraviti činjenicu da ih je na teritoriji Turske još 2,7 miliona, što je veliko opterećenje za turske poreske obveznike. Od obećane tri, EU je Turskoj platila tek 1,7 milijardi dolara.

Imigracija je dio biopolitike, kao komponente mrežnog, odnosno bezgraničnog rata. Trend migracija se širi. Uzroci su ratovi, klimatske promjene. Migranti su postali oružje.

Kako su operacije NATO glavni okidač za migrantske talase, nije teško odgonetnuti glavnu metu.

Rusija je napredovala tehnološki, naročito u namjenskoj proizvodnji. Rusko oružje jeste superiorno, ali ni Rusija kao ni EU još nemaju adekvatno rješenje za mrežne ratove.

U EU sve više raste otpor prema vladavini dolara i već se može govoriti o početku valutnog rata. Ispoljen je čvrst stav u vezi Sjevernog toka 2 i Turskog toka.

NATO, koristeći migrantsku krizu, nastoji inkorporirati Srbiju i Republiku Srpsku.

U svrhu svrgavanja aktuelne vlasti i nametanja marionetske, za Banja Luku su ponovo u pripremi protesti. Stanivukoviću kao i Dragičeviću, po savjetu mentora iznenada je “proradio” strah da ih policija želi likvidirati.

Dragičević i još nekoliko članova grupe su na obuci.

Primjetno je koliku je medijsku pažnju Stanivuković dobio u Sarajevu, dobiće je i u “CIA medijima” u Beogradu, a onda će protiv “korumpirane i zločinačke policije” ustati britanski Gardijan, Dejli mejl, i drugi britanski mediji. To će za London i američku “duboku državu” biti dokaz da zbog stabilnosti i bezbjednosti građana, BiH mora u NATO.

Zato je na sceni opstrukcija uspostavljanja Savjeta ministara.

Prethodno u Banja Luci ulica treba da iznjedri nekog ko će se poput Huana Gvaida u Venecueli proglasiti šefom države. A to sa ulicom u Republici Srpskoj baš ne ide.