Milošević je ispričao kroz šta je sve prošao kao dijete, kao i koje su to tragedije koje su obilježile njegov život.
– Kad sam imao 27 godina, majka mi je preminula od raka. Juna 2011. djeda mi je ubio oca, a 2013. mlađi brat Andrija poginuo u saobraćajnoj nesreći. Teško je izdržati nagomilane tragedije. Bol izazvan pomenutim događajima nikad ne prestaje. Niti se smanjuje. Zauvijek će biti u meni, s tim da sam morao da naučim kako da se nosim s problemima. Šta mi drugo preostaje? Da nestanem? Da ne pokušam da dostignem svoje ideale? Nema smisla – poslije dubokog uzdaha izrekao je Milošević za poljski Sportski pregled i dodao:
– Religiozan sam od malena. Roditelji su me učili da Bog uređuje svijet, a poslije onoga što se desilo mojim najmilijima još više vjerujem u Svevišnjeg.
Autor intervjua se upitao da li je poslije gubitka najdražih na tako svirep način posumnjao u vjeru, Boga?
– Ko smo mi da sumnjamo? Svako od nas je sićušan u odnosu na Boga. Život je ionako komplikovan da nemamo pravo da ga pojednostavimo. Zato, nema smisla postavljati sebi pitanje – zašto?
Kao dok je bio napadač, precizan je u odgovoru na svako pitanje. Tako i ono, šta mu je najviše pomoglo u životu?
– Snovi! Kao Partizanov trener, imam jedan, neću ga otkriti. Ukoliko ne postavite ciljeve u životu, ništa nećete postići. Zar nemate i vi snove? Ako nemate – u velikom ste problemu.
