Izdavačka kuće “Imprimatur”, nedavno je objavila novu knjigu banjalučke novinarke i književnice Radmile Karlaš, zbirku priča “Lutak”.
Autorka se bavi ljudima i silama, koje na njih utiču, “a koje ne moraju da budu od ovoga svijeta”.
Kako je ocijenio urednik Boris Maksimović, priče su ispričane izuzetno izbrušenim i pitkim jezikom, sa jasnim opisima, pa sve ono o čemu Ramila Karlaš piše “s lakoćom zamišljamo pred našim očima”.
-Njene priče se dešavaju u nekom nedefinisanom vremenu koje može biti ovo naše, ali isto tako može biti i pre pedeset ili sto godina, jer su njene priče lišena svega opterećujućeg. I to je nešto od čega vas ponekad prođe jeza, jer su te priče ponekad na granici fantastike, ali to nije ni epska, ni naučna, ni nekakva fantastika iz horor književnosti, već nešto što udara u samu srž naše kolektivne imaginacije i ne prestaje dok ne završimo sa čitanjem, a nekad i nakon toga – ocenjuje Maksimović i dodaje da je teško je opisati način na koji Radmila piše, jer je to nešto što se “ne sreće svakog dana”.
Sama autorka, u izjavi za EuroBlic, objašnjava da u čitanju svake knjige, pa i njenog “Lutka”, mnogo toga zavisi i od čitaoca.
-Svako čitanje je avantura. Od čitaoca zavisi da li će sve posmatrati sa bezbjedne distance, ili će se sunovratiti u dubinu priče – kaže Karlaševa.
Kojim će putem krenuti, svako od čitalaca treba sam da odluči, a od toga zavisi i ugao čitanja priča iz knjige “Lutak”.
Radmila Karlaš je novinarstvom počela da se bavi još kao djevojčica, u dvanaestoj godini, kao saradnica revija “Džuboks” i “Film”. Godinama je radila za BBC, “Glas Amerike”, nemački WDR (Keln), evropsku informativnu mrežu AIM, radio FERN i druge medije.
Bila je višegodišnja koordinatorka Amnesti internešnela za BiH, te članica mnogih domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija, kojima je u fokusu zaštita grašanskih sloboda i ljudskih prava.
Školovala se u Banjaluci i Zagrebu, gdje je završila Fakultet političkih nauka. Do sada je objavila dva romana, “Četvorolisna djetelina” i “Kad utihnu melezi”, te knjigu priča “Pogrešan peron”. Članica je Društva pisaca BiH.
Za svoj prvi roman je 2009. godine dobila treću nagradu Ministarstva prosvjete i kulture RS 2009. Štampana u tri izdanja, a recenzenti su bili Pero Zubac i Filip David.
Filip David je, čitajući prošlu Radminilu knjigu, “Pogrešan peron”, kazao da bi svaka u toj knjizi ispričana priča, mogla biti predložak za film.
Slovenački pisac i kritičar Jurij Hudolin je, opisujući Radmilin opus, naveo da se upravo priče u kojima ona poseže za izuzetno osjetljivim temama pokazuju da se radi o zreloj i formiranoj autoriki, koja može “suvereno izaći na kraj sa patetikom, jasnim i preciznim spisateljskim diskursom, što je i dokaz da je njena vještina majstorska”.
Bosanskohercegovački kniževnik Amir Brka je ocijenio da su Radmiline priče “svijet naseljen demonima, utvarama, senama, slutnjama”, ali da autorka“ uspijeva literarno oblikovati te prostore racionalno nedohvatljivog, jer su joj, očito je, prisno bliski, jer žive u njoj, kao što i ona živi s njima.”
Izdavačka kuća “Imprimatur”, koja je obajvila knjigu “Lutak” u posljednjih nekoliko mjeseci se istakla sa nekoliko zanimljivih izdanja savremenih autorki.
Tako su objavili izuzetno uspješan roman “U jarku” Slađane Nine Perković, književnice koja živi i radi na realciji Banjaluka – Pariz, te knjige pjesama dveju mladih poetesa, Emine Elezović i Mihaele Šumić.
