Prije tri decenije preminuo pjesnik Vasko Popa: Razgranatom maštom preokrenuo poeziju

0
320

Očiju tvojih da nije/ Ne bi bilo neba/ U malom našem stanu/ Smeha tvoga da nema/ Zidovi ne bi nikad/ Iz očiju nestajali/ Ruku tvojih da nije/ Sunce ne bi nikad/ U snu našem prenoćilo.

Ovo su stihovi pjesme “Očiju tvojih da nije”, jedne od najljepših pjesama srpske poezije, čiji je tvorac Vasko Popa, a za koje se kazivalo da su posvećeni njegovoj supruzi Jovanki Singer.

Čovjek za kojeg se govorilo da koracima osvaja svijet, onaj koji je smatrao da bez ljubavi nema života kao što ga nema ni bez sunca, onaj koji je napisao “Koru”, “Vučju so”, Kuću nasred puta”, “Uspravnu zemlju”, “Živo meso”, jedini čije je cjelokupno djelo djelo objavljeno u Americi i Velikoj Britaniji, preminuo je na današnji dan prije 30 godina.

Veliki Horhe Luis Borhes, koji je poznavao Vaska Popu, prilikom jednog intervjua je kazao: “Svi pjesnici su jedan pjesnik! U trenutku kad jedno djelo biva prevedeno na svjetske jezike, i time dostupno svima nama, ono čitanjem na našem jeziku nasušnom postaje dio nas samih.” Tako je i sa djelom Vaska Pope, koji je najprevođeniji srpski pjesnik, a i sam je prevodio sa francuskog i time davao doprinos srpskoj književnosti i kulturi.

U Beču je Popa davne 1968. godine primio Državnu nagradu za evropsku književnost, a bio je i u najužem izboru za Nobelovu nagradu. Njegove izabrane pjesme su izlazile u Stokholmu, a švedski književnik Artur Lundkvist napisao je tada predgovor u kojem je istakao koegzistenciju istorijske drame srpske nacije i zemlje u kojoj stvara pjesnik čije su metafore ljudi, životinje, predmeti i ruine.

Njegova poezija odlikuje se kratkim stihovima, bez rime i interpunkcije, bliskim stihovima srpske narodne poezije. Kada su se takvi stihovi pojavili na srpskoj književnoj sceni, napravili su veliki preokret. Njegova nadrealistična i višeslojna poezija otkrivala je jezičku ikonografiju, ornamentiku folklora i mitologije. Ta čarobna poezija, ti stihovi koji su kazivali mnogo o “uspravnoj” zemlji iz koje je dolazio, ali i oni koji su predstavljali izvore ljubavi prema ženi, imala je najviše kritičkog i čitalačkog odjeka u svijetu. Zanimljivo je da je njegovo stvaralaštvo uticalo na mlade generacije, kako kod nas tako i u svijetu. U Americi su postojali klubovi tamošnjih pjesnika koji su bili oduševljeni Popinom poezijom, a neki od njih su pokušavali da postanu njegovi sljedbenici.

Prema mišljenjima kritičara, Vasko Popa se oslanjao na liriku srpskog pjesnika Momčila Nastasijevića, na iskonsko i arhetipsko, te na folklorni izraz i tradiciju srpske poezije. Nastojao je da spoji grotesku, fantastiku i dosjetku.

Čudnovate pjesničke slike Popa je stvarao spajanjem vidljivog i nevidljivog, fizičkog i duhovnog. Njegova apstraktna poezija je plod životnog iskustva i razgranate mašte koja je slobodnim stihom stvarala zasebne pjesničke strukture.

Bogata leksika njegove poezije, u koju je mnogo riječi i sintagmi preneseno iz narodne pripovjedačke tradicije, novi sjaj je donijela u književnost sintaksom stiha, bez interpunkcije, kojom je Popa ostvario mozaik neobičnih i dinamičnih pjesničkih slika. U njegovim pjesmama preovladava tema smrti, o čemu svjedoče te često spominjane kosti i kosturnice.

Iako je pjevao o teškim, životnim temama, savremenici su govorili da je Popa bio skroman čovjek, sa izrazitim smislom za humor. U to su se svakodnevno uvjeravali oni koji su s pjesnikom sjedili u beogradskim kafanama “Madera” i “Mažestik”.

Popino traganje za humorom srpskoj književnosti je darovalo knjigu “Urnebesnik”, jer se humor, “ozloglašeni palikuća”, “nastanio u samom žarištu poezije”. Popa je tvrdio da se sa pravim humorom niko ne može izboriti, osim samog humora. Naglašavao je razliku između duhovitosti i humora. Smatrao je da ne treba da objašnjava svoju poetiku, jer djelo treba da govori o sebi i u ime svog autora.

“Ljubav na prvi pogled”

Ti si moj početak

koji me pokrenuo

Sveo sam se

na tvoju osovinu

/Glas Srpske/

PODIJELI