Profil Srbina koji živi u Njemačkoj

0
196

Godišnje se iz Srbije u Njemačku u prosjeku iseli 30. 000 ljudi. Oni koji rade mjesečno zarađuju između 1. 500 i 4. 000 evra, uglavnom iznajmljuju stan, donekle znaju njemački jezik i nemaju namjeru da se vrate u Srbiju.

U najkraćem, ovo je priča o Srbima koji žive u Njemačkoj, ekonomski najsnažnijoj evropskoj zemlji, a kojih je, prema zvaničnim podacima, svake godine sve više.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Njemačke, u 2015. godini u Njemačku je otišlo 24.616 Srba, a godinu dana kasnije 33.000. Ovaj broj znatno je veći ukoliko se zna da veliki broj građana u Srbiji ima hrvatski pasoš i da u Njemačku odlaze iz Hrvatske, odakle se godišnje u Njemačku iseli oko 50.000 ljudi. Procjene su da je put Njemačke od 2000. godine iz Srbije otišlo više od 200.000 građana.

Činjenice i život pokazuju da su Srbi u Njemačkoj pronašli svoje mjesto u industrijski moćnim pokrajinama – Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, Bavarskoj, Baden-Virtembergu, Hesenu, Berlinu, Hamburgu. Poznato je i da Srbi važe za dobro integrisane građane Njemačke.

Njihova djeca redovno idu u školu, ne žive od socijalne pomoći, svako dijete prima dječji dodatak od 300 evra mjesečno… Svoju egzistenciju temelje na radu i to najčešće u manjim firmama u oblasti ugostiteljstva i proizvodnji, ali i u zdravstvu, metalnoj industriji, građevinarstvu, poljoprivredi, uslugama čišćenja…Za većinu ovih poslova ne treba im znanje jezika, mada je poželjno, dok je u zdravstvu obavezno.

Po pravilu, važi da što su bolje kvalifikacije i što bolje govore njemački jezik, to im je jednostavnije da dođu do posla i dugoročno ostanu. Ipak, većina radnika iz Srbije u Njemačkoj radi one manje plaćene poslove, za koje se traži samo diploma srednje škole i površno znanje jezika.

Tako je svaki treći zaposlen u proizvodnji, poljoprivredi i građevini, svaki četvrti u hotelijerstvu, svaki peti u metalnoj industriji. Njihove plate su od 1.400 evra, koliko iznosi minimalac u Njemačkoj, do oko 4.000 evra, koliko zarađuju profesionalni vozači.

Rade i studenti. Tomislav Đurić (26) živi u Trizdorfu kod Nirnberga, studira biznis menadžment i radi u fabrici na pakovanju kozmetičke ambalaže. Kako je rekao, pošto je student, može da radi najviše 120 dana u godini, zarađuje 9,5 evra po satu i to je u Njemačkoj minimalac. Takve poslove, tvrdi, zbog niske zarade može da dobije svako.

Među Srbima najviše zarađuju vozači, kako profesionalni koji voze kamione tako i oni u gradskom prevozu koji zarađuju do 3.700 evra mjesečno za četiri radna dana u sedmici. Uslov je da imaju diplomu koja se dobija poslije šest mjeseci škole. Dobro zarađuju i medicinske sestre koje iz Srbije sve više odlaze u Njemačku za platu od oko 2.300 evra. Nešto manje su plaćeni poslovi u poljoprivredi, građevinarstvu, ugostiteljstvu.

Građani Srbije mogu raditi u Njemačkoj samo ako imaju dozvolu boravka i dozvolu za rad. Radna mjesta mogu da potraže na brojnim specijalizovanim internet portalima. U Srbiji postoji i nekoliko agencija koje se bave nalaženjem posla u Njemačkoj. Jedan od čestih načina dolaska do posla i dalje je ipak preko poznanika koji već žive u ovoj evropskoj zemlji.

O vraćanju u domovinu najveći broj Srba u Njemačkoj ne razmišlja. Iako većina njih po odlasku priča i planira da preko granice ostane neko kraće vrijeme potrebno da zaradi novac i da se potom vrati u svoju zemlju, malo ko od njih to i uradi. Razlozi su realni – mnogo veća zarada za isti rad nego u Srbiji, lagodniji život i kako tvrde, manje stresa, jurnjave, strahova za egzistenciju i pitanja kako porodici obezbijediti bar osnovna sredstva za život. I na kraju – stopa nezaposlenih mladih u Srbiji je 31,2 odsto a u Njemačkoj 3,4 odsto.

Da Njemačka više nije ono što je bila, pokazuje to što je prošlogodišnji privredni rast u ovoj zemlji od 1,5 odsto bio najslabiji u posljednjih pet godina. Razlozi su usporavanje rasta u svjetskoj privredi, posebno u Kini, zatim očekivanje da bi Velika Bitanija mogla da napusti EU kao i trgovinski ratovi koje vodi Amerika. Na pitanje šta bi oslabljen zamajac rasta mogao da znači za plate zaposlenih u Njemačkoj u narednim godinama, Vladimir Gligorov, saradnik Bečkog ekonomskog instituta, objašnjava za Blic da će na plate uticati više to što u Njemačkoj sada postoji puna zaposlenost.

– To znači da nema mnogo prostora za korekciju plata. Takođe, njemačkoj privredi će nedostajati radnika, posebno ukoliko se bude postepeno preorijentisala sa industrije na usluge, što je dugoročni trend. S druge strane, danas stvari stoje bolje nego prije deset godina. Njemačka je prošla znatno bolje od drugih evropskih zemalja kroz krizu, prije svega zbog jakog izvoznog sektora. Tako su plate povećane i došlo je do pune zaposlenosti. Sada je pitanje koliko će njemačka privredna politika i tržište rada biti sposobni da se prilagode na promijenjena kretanja u svjetskoj i evropskoj privredi. To je političko pitanje i nije jednostavno – ocenio je Gligorov za Blic.

Generalni sekretar Saveta za regionalnu saradnju Majlinda Bregu izjavila je da će zemljama Balkana, uz sadašnje stope rasta, biti potrebno 50 godina da stignu trenutni njemački standard. Bregu je ukazala da zemlje regiona proteklih godina bilježe napredak, ali da se još suočavaju sa važnim izazovima ekonomske politike, kao i nesigurnostima u odnosima između ekonomija.

– Siromaštvo, nejednakost, odliv visokoobrazovne radne snage, rodna nejednakost, učešće mladih i zapošljavanje – i dalje su razlozi za zabrinutost u cijelom regionu – ocijenila je Bregu, piše Blic.

(Blic)

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here