U bolesničkoj postelji razmišljao sam o porodici koja je tamo negdje ispred bolničkih zidova strahovala za mene i ujedno mi bila najveća snaga, ali i o svemu onome što još nisam stigao da uradim, što sam možda mogao više i bolje. Bio sam korak do respiratora, ali sam ipak napravio korak nazad i ponovo stao na svoje noge.
Ispričao je to za “Glas Srpske” načelnik Klinike za plućne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) RS Mladen Duronjić koji je na svojoj koži osjetio svu nepredvidivost virusa korona koji već tri mjeseca hara Srpskom i uzima živote.
“Nemoguće je biti u grotlu vulkana i ne zaraziti se. Najlakše je pokupiti virus tamo gdje ga najviše ima. Razlika između pacijenata koji dolaze na druge klinike i na Kliniku za plućne bolesti je u tome što naši pacijenti uglavnom kašlju. I to je jedna od zamki ovog virusa”, ispričao je Duronjić dodavši da se najvjerovatnije zarazio na poslu uprkos svim mjerama zaštite.
Duronjić je od prvog dana borbe s virusom bio u prvom redu odbrane sa svojim kolegama ljekarima, a iz straha da virus ne donese kući, svojoj porodici, iznajmio je stan. Njegove slutnje su se obistinile prošlog mjeseca, a nisu ga zaobišli ni oni veoma rijetki simptomi poput crvenila očiju.
“Uslijedio je lagani suvi kašalj, koji može da se dogodi svima koji stalno nose masku. Simptom koji je meni bio jasan i upalio alarm jeste groznica, osjećaj hladnoće i temperatura koja je išla do 38 stepeni. Ostao sam u samoizolaciji. Prvi test na koronu je bio negativan, a nalazi gotovo potpuno uredni. Nakon toga izgubio sam apetit”, rekao je Duronjić dodavši da su se simptomi nizali jedan za drugim, od stomačnih tegoba, intenzivnijeg kašlja, glavobolje do opšte malaksalosti.
Drugi test je potvrdio prisustvo “kovida 19” i prvi čovjek Klinike za plućne bolesti već je bio u bolesničkoj postelji, a brigu o njemu preuzele su njegove kolege ljekari.
“Nivo kiseonika u krvi mi je bio veoma nizak. Bio sam na korak do respiratora, ali sam ipak napravio korak nazad i izvukao se. Iako sam preduzeo sve mjere i konstantno imao na umu da je riječ o zaraznoj bolesti, sve dok moj organizam nije otišao u ozbiljne probleme da ne mogu da stojim na nogama, mislio sam da će proći lako”, prisjetio se Duronjić.
Dodao je da je, uprkos tome što su ljekari u kovid bolnici obučeni u zaštitne skafandere i ne vidi im se lice ispod maski, po njihovim pokretima slutio da je njegovo zdravstveno stanje ozbiljno.
“Kao pacijent osjećao sam se veoma dobro u rukama mojih kolega. Vjerovao sam im beskrajno. Nije lako iz pozicije ljekara koji je cijeli radni vijek pružao pomoć doći u situaciju da tebi treba pomoć”, naglasio je Duronjić.
Istakao je da tokom tih 15 dana u ulozi pacijenta nijednog trenutka nije strahovao za svoje tijelo.
“Jednim dijelom sam svoju životnu misiju ispunio, ali je postojao strah da nisam sve završio, da posebno dragim ljudima, svojoj porodici i prijateljima još nisam pružio onoliko koliko sam želio, da možda nisam stigao da ispravim sve greške i da kažem: “Žao mi je”. Bog valjda svakome da onoliki teret koliki može podnijeti”, istakao je Duronjić.
Po izlasku iz klinike proveo je još dvije sedmice u samoizolaciji, a onda se vratio u zagrljaj najmilijima. Prvi susret sa porodicom ispunili su radost i srdačnost, kazao je Duronjić i dodao da, iako je bolest prošla, sjećanje na to teško vrijeme ostaje za cijeli život.
“Ova bolest je kod prethodno zdravih ljudi, u koje sam se i sam ubrajao, poput ljetnje oluje, tornado koji naiđe iznenada, napravi lom, a nakon toga dođe sunce”, rekao je Duronjić koji se ponovo vratio na mjesto gdje je njegova bitka i počela, rame uz rame sa kolegama ljekarima da, makar i polovinu radnog vremena, radi ono što zna najbolje, da liječi oboljele.
Za kraj priče o njegovoj ličnoj borbi sa koronom Duronjić kaže da je iskustvo ljekara ono najbolje što nam je epidemija ostavila.
“Mlade kolege ljekari su stasali i sazreli preko noći u ovoj borbi, a iskustvo koje smo ponijeli je neprocjenjivo. I u ovom slučaju potvrdila se ona narodna “svako zlo za neko dobro” ”, poručio je Duronjić.
Posljedice
Mladen Duronjić je ispričao da oporavljeni od virusa korona štetu koju je ta pošast napravila njihovom organizmu sabiraju nakon tri, šest i 12 mjeseci.
“Osim promjena na plućima koje su neminovne, virus ostavlja promjene i na jetri, bubrezima, mozgu. Ono što je najkritičnije jesu mali trombovi u krvotoku. I sam nosim jedan takav”, rekao je Duronjić.
