Godišnjica oslobađanja Prnjavora u Prvom svjetskom ratu

0

Tema oslobođenja Prnjavora u Prvom svjetskom ratu u najvećem procentu malo je istražena i malo poznata našim sugrađanima i javnosti, te se može zaključiti da je ovo jedan dosta nepoznat dio iz prošlosti Prnjavora. Ipak, istorijski izvori do kojih se može doći i iz kojih možemo dobiti određena saznanja kada je ovaj događaj u pitanju, ali i ono što je slijedilo poslije njega, daju nam za pravo da ga posmatramo kao svijetao, častan i uzvišen. Sarajevski atentat 28. juna 1914. godine uvešće nas u oslobođenje, ali do njega smo došli borbom i ogromnim stradanjem našeg etnosa.

Odmah po atentatu Austrougarska preduzima rigorozne mjere prije svega prema Srbima u Monarhiji, u Bosni i Hercegovini i samim tim i u tadašnjem Prnjavorskom srezu. Opštom mobilizacijom, koju su vrlo brzo poslije atentata preduzeli, bilo je obuhvaćeno i srpsko muško stanovništvo Prnjavora i njegove okoline, ali i stanovništvo drugih narodnosti. Većina ih je odmah upućivana na vojnu obuku u Beč, Linc, Peštu i druga mjesta, a Prnjavorci su u najvećoj mjeri upućivani u Linc. Nakon što su prošli obuku, slati su na frontove prema Srbiji, Galiciji odnosno Rusiji i Italiji. Upravo u tome su mnogi vidjeli svoju šansu da prebjegnu na stranu Srbije i Rusije, da se predaju, da formiraju i stupe u dobrovoljačke odrede. Učestvujući u ratnim operacijama, Prnjavorci su se kasnije kao i mnogi dugi predavali ili prebjegli na stranu Srbije ili Rusije, a postoje podaci o Prnjavorcima koji su se borili i na Soči, na Italijanskom frontu.
Uskoro će doći do formiranja dobrovoljačkih odreda, najprije u Nišu nakon avgusta 1915. godine, a potom, nakon januara 1916. godine, u Odesi se formira Prva srpska dobrovoljačka divizija koja je u svom sastavu imala dvije brigade. Uskoro će brigade biti upućene na Solunski front i to preko tri pravca. Preko Dobrudže gdje će učestvovati i u borbama. Na tom frontu poginuće najmanje dvojica Prnjavoraca za koje postoje podaci. Prva brigada dobrovoljačke divizije je preko Rusije, Sjevernog mora, Norveške, Engleske, Francuske i Sredozemnog mora stigla u Grčku, a druga je imala daleko teži i duži put. Preko Rusije uputili su se na istok, domogli se Vladivostoka i Korejskog poluostrva, prošli su Japansko i Kinesko more, zatim Singapur, prošli su Cejlon i Indijski okean, Crveno more, Suecki kanal i stigli u Solun sredinom marta 1918. godine.

Kada pominjemo solunske dobrovoljce i uopšte dobrovoljce sa prostora nekadašnjeg Prnjavorskog sreza koji su se borili u oslobodilačkim ratovima 1912 – 1918. godine, možemo biti ponosni i reći da je preko 160 dobrovoljaca, za koje postoje konkretni podaci, učestvovalo u pomenutim ratovima. Ti podaci ne odnose se samo na ime i prezime već i na podatke gdje su se borili, kojem odredu ili vojnoj formaciji su pripadali, koji su čin nosili, da li su odlikovani i kojim ordenom, da li su bili ranjeni, gdje su poginuli, gdje su nestali, gdje su sahranjeni. Takođe, mnogi su poginuli, bili ranjeni ili vrijeme proveli po mnogobrojnim logorima u Rusiji, Italiji, Srbiji itd.

Najviše dobrovoljaca imamo iz sela Štrpci, Potočani, Ilova, Vijačani, Mravica, Kremna, Galjipovci, Drenova, Kokori, Hrvaćani, Otpočivaljka, Orašje, Smrtići, Crkvena, Prosjek, Mračaj, Mlinci, Usrpovci i iz samog Prnjavora. Takođe, tu su i dobrovoljci iz sela koja su nekad ulazila u sastav Prnjavorskog sreza, a koja danas nisu u sastavu opštine Prnjavor. To su sela Nožičko, Kriškovci, Martinac, Prijebljezi, Drugovići, Koljani. Takođe, jedan dio je dolazio iz tadašnjeg Bosanskog Svinjara odnosno današnjeg Srpca. Na ova mjesta koja danas nisu u sastavu opštine Prnjavor, otpada oko 30 boraca. Posebno treba naglasiti da spisak dobrovoljaca nije potpun i da se dalje trebati raditi na prikupljnju podataka.

Svakako je vrijedno napomenuti da je nekoliko stanovnika Prnjavora i okoline sahranjeno na Zejtinliku u Solunu, da imamo borce sa područija opštine Prnjavor odlikovane ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima. Mnogi borci su se poslije rata, na poziv kralja, javljali kako bi dobili zemlju i obveznice. Najviše ih je zemlju dobilo u Pančevačkom ritu, u Srpskoj Crnji, u drugim dijelovima Banata, zatim kod Banjaluke i u drugim mjestima. Većina njih nikada nije ušla u svoj posjed, a Drugi svjetski rat je donio promjenu društveno – političkog sistema kada su ovi borci u potpunosti stavljeni na marginu državnog života i interesa. Zakonom o likvidaciji agrarne reforme koju je Srbija donijela 1947. godine, dobijena zemlja im je oduzimana.

Prnjavor je oslobođen prije 105 godine, na Aranđelovdan 21. novembra 1918. godine kada je srpska vojska ušla u Prnjavor. Dana 27. novembra 1918. godine na tzv. Brašnenoj pijaci u Prnjavoru (danas Trg srpskih boraca) održan je narodni zbor na kojem je donesena Rezolucija o priključenju prnjavorskog sreza Srbiji. Takvu odluku donijelo je još 27 srezova u Bosni i Hercegovini.

U prnjavorskoj Crkvi Svetog Velikomučenika Georgija 1928. godine održano je blagodarenje povodom desetogodišnjice proboja Solunskog fronta.

U Prnjavoru postoji Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912 – 1918, njihovih potomaka i poštovalaca, čiji je osnovni zadatak njegovanje i održavanje kulture sjećanja na ovaj slavni period srpske istorije, te prikupljanje daljih podataka o dobrovoljcima oslobodilačkih ratova 1912 – 1918. godina sa područja Prnjavora.

Kao udruženje koje se bavi očuvanjem uspomene na značaj Velikog rata u srpskoj istoriji i njegovog doprinosa i lociranja, te postavljanja u kontekst oslobodilačkih ratova koje je naš narod vijekovima vodio, Udruženje poseban akcenat stavlja na doprinos naše lokalne zajednice i na učešće njenih stanovnika, naših slavnih predaka, u tom događaju. Iz tog razloga Udruženje je smatralo za svoju posebnu dužnost, pokrenuti projekat proučavanja tog vremena i događaja sa aspekta i pozicije naše lokalne zajednice. U vezi sa tim ovo Udruženje je pokrenulo projekat pod nazivom “Istorija Prnjavora u Velikom ratu” koji je podržao i Grad Prnjavor.

Istraživanje jedne teme zahtjeva kontaktiranje i istraživanje arhivskih ustanova, konsultovanje i uvid u izvore i literaturu preko kojih se posredno ili neposredno može doći do istorijski zaključaka i činjenica. Projektni tim je u proteklom periodu svoja istraživanja bazirao uglavnom na arhivskoj građi Arhiva Republike Srpske, te na pribavljanju drugih izvora i literature iz kojih bi se moglo doći do konretnih informacija iz kojih bi se kasnije, istorijskom metodologijom, dobila jasna slika o učešću stanovnika tadašnjeg prnjavorskog sreza u Velikom ratu. Krajnji cilj Udruženja je izrada monografije na pomenutu temu.

Danas će u Crkvi Svetog Velikomučenika Georgija u Prnjavoru, biti služena liturgija na kojoj će se održati parastos i pomen za poginule, a ispred Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912 – 1918, njihovih potomaka i poštovalaca i Zavičajnog muzeja Prnjavor na televiziji K3 biće održana kratka emisija o Prnjavoru u Prvom svjetskom ratu i njegovom oslobođenju.

Slava i vječna zahvalnost borcima palim u dobrovoljačkim ratovima od 1912. do 1918. godine.

* na fotografijama:
– Prnjavor toga vremena.
– Na brašnenoj pijaci u Prnjavoru (danas prostor Trga srpskih boraca) 27. novembra 1918. godine donesena je odluka o prisajedinjenju Prnjavorskog sreza Kraljevini Srbiji. Pečat Odbora Narodnog vijeća u Prnjavoru.

Milan Marinković za “Glas”: Stojakovića upornost odvela do NBA prstena

0
Samo istinski ljubitelji košarke sjećaju se da je Milan Marinković prije 30 godina bio šampion Savezne Republike Jugoslavije sa Crvenom zvezdom.
U čuvenom finalu plej-ofa te 1993. godine nadigrali su Partizan, koji je godinu ranije bio šampion Evrope, a akteri tih mečeva teško će zaboraviti atmosferu iz dvorane. Rođen je u Prnjavoru 1968. godine, igrao na poziciji niskog krila i prvo košarkaško iskustvo van grada imao je u slovenačkom Mariboru.

– Kako će biti sa 18 godina. Iz male sredine sam krenuo i došao u Maribor, dok sam košarku počeo da treniram relativno kasno i izvukao sam 18 godina karijere kao profesionalac – naveo je Marinković za “Glas Srpske”.

Potom je 1991. godine prešao u Crvenu zvezdu, gdje je ostao dvije sezone, a svlačionicu dijelio sa Dragoljubom Vidačićem, Nebojšom Ilićem, Sašom Obradovićem, Miletom Lisicom, Rastkom Cvetkovićem, Aleksandrom Trifunovićem… Finale 1992. izgubili su od “crno-bijelih” koje je vodio Željko Obradović, dok su ih dobili godinu kasnije.

– Trebalo je da igramo Ligu šampiona, što bi bila ekstra stvar za nas, ali bilo je to vrijeme sankcija i ostali smo uskraćeni za taj nastup kao i svi ostali sportisti. Poslije osvajanja titule nisam ostao u klubu, jer nije bilo para pa su skoro svi igrači otišli po drugim državama, jer smo bili u rasulu. To je bilo neko neviđeno iskustvo. Igrački i navijački naboj bio je isto kao i sada, ništa se nije promijenilo, mada je možda tada bilo malo jače. Atmosfera u dvorani se može opisati kao “ludilo”, jer ništa ne čuješ na terenu, ni saigrače ni trenera, već samo igraš. Petardi i topovskih udara bilo je koliko hoćeš, jer je ipak rat trajao pa si se osjećao kao na prvoj liniji fronta, dok smo mi ratovali na terenu. Ako izgubiš od Partizana, nisi smio na ulicu zbog svojih navijača, a ako pobijediš, onda ne smiješ zbog Partizanovih, tako da je bilo baš izazovno igrati – istakao je Marinković.

Tada su se na scenu probijali mladi lavovi Dejan Tomašević i Predrag Stojaković, a posebno u sjećanju mu je ostao momak koji je kasnije stigao do NBA prstena.

– To su momci koji su kasnije napravili velike karijere na evropskoj i svjetskoj sceni, ali su i oni igrači kao i ja ili bilo ko drugi. Stojaković je tada počinjao, bio je ogroman talenat i otišao je u Grčku, jer nije bilo para u Zvezdi. On se izdvajao po upornosti na treningu. Recimo dolazimo u restoran na ručak, a on uzme stolice i postavi ih po Kališu te dribla oko njih. Završimo s ručkom, odemo na svoje strane i vratimo se na večeru, a on i dalje trenira među tim istim stolicama koje je uzeo iz restorana. Toliku upornost nisam video i to ga je odvelo do NBA prstena – naglasio je Marinković.

Nakon toga stigao je u BFC Beočin, koji je tih godina bio osvježenje lige i 1996. bio je vicešampion nakon poraza od Partizana (2:3), iako je vodio sa 2:0 u finalu plej-ofa.

– To mi je bio najljepši dio karijere. Svi smo bili isto plaćeni, bez obzira na učinak i minutažu. Bili su tu Milenko Topić i Vladimir Kuzmanović, kao i čuveni trener Miroslav Muta Nikolić. Svaki trening sa njim bio prezanimljiv i zaista je teško izdvojiti bilo šta, jer ima mnogo toga. Muta ima neki njuh za košarku kao malo ko drugi. Jedne prilike Muta drži skauting pred utakmicu. Kaže meni: “Bosanac, ti čuvaš njihovog najboljeg igrača” i dodaje “Mile, on ide samo ulevo”. Gledamo dalje snimak, a momak ide udesno pa zakuca, a Muta mi kaže “Mile, on ide i udesno”. Dalje gledamo snimak, momak pogađa dvije trojke pa pitam Mutu šta da mu radim? Kako da ga čuvam? Kaže mi Muta: “Snađi se ti si Bosanac” – rekao je Marinković.

Iz Beočina je otišao u Grčku, gdje se vrlo kratko zadržao, a potom i Austriju, da bi u sezoni 2002-03. nastupao za Igokeu, a kasnije i za Sokolac.

– Mnogo stvari nije štimalo u Grčkoj pa sam se vratio nakon mjeseca dana, dok je u Austriji bilo odlično i tu sam uživao igrajući. Potom je došla i epizoda u Igokei, a onda sam razmišljao o trenerskom poslu. Odlučio sam se na to, jer ne mogu bez košarke – naveo je Marinković.

Smatra da je trenerski posao hljeb sa sedam kora.

– Jedno vrijeme sam radio u Prnjavoru i banjalučkom Radivoj Koraću, ali je ovdje teško naći dobro organizovane klubove kojih ima samo pet-šest u Republici Srpskoj, dok je sve ostalo samo puko snalaženje bez plana i programa. Stoga sam se prije pet godina opredijelio za individualni rad sa igračima kod nas i u inostranstvu. Imao sam ponuda da budem trener negdje vani, ali sam odustao od toga, jer želim da me djeca zapamte dok odrastaju i da budem stalno sa njima – rekao je Marinković.

Ponovo u Derventi

Marinković je po treći put u karijeri preuzeo ekipu Dervente i čeka ga težak posao da izbori opstanak, jer nemaju trijumfa u prvih šest kola Prve lige Republike Srpske.

– Znam sve momke pa sam zbog toga i prihvatio poziv. Potrebno je da dignemo tim na psihološkom planu dok imamo i dosta povrijeđenih igrača. Uz to potrebno je da uozbiljimo treninge. Nikola Nedinić je to dobro postrojio, ali treba više treninga za ovaj rang takmičenja te da igrači malo više vode brige o svojim tijelima. Idemo dan po dan da steknemo neko novo iskustvo i izborimo opstanak – rekao je Marinković.

glas srpske

RADIO PRNJAVOR: Servisne informacije za 20.11.2023.g.

0

STANICA POLICIJE: U protekla 24 časa nije evidentiran niti jedan događaj koji bi bio u domenu rada ove službe.

TERITORIJALNA VATROGASNA JEDNICA: Bez intervencija.

DOM ZDRAVLJA-HITNA POMOĆ: 72 pregleda.

ELEKTRO-PRNJAVOR: Zbog radova na niskonaponskoj mreži za danas je najavljeno nekoliko planskih isključenja struje i to:

  • 09,00-12,00 Srpovci 1
  • 13,00-14,00 Paramije
  • 09,00-12,00 Kojih Han Mlin
  • 12,00-14,00 Potočani

prnjavorlive.info

Sigurna igra i trijumf Ljubića

0

U 16. kolu Prve lige RS fudbaleri Veleža poraženi su juče u Prnjavoru od domaćeg Ljubića rezultatom 2:0.

Nevesinjci nisu uspjeli da nametnu svoj stil igre, a kada su ostali sa igračem manje poraz je bio neizbježan.

Domaći su poveli u posljednjim trenucima prvog dijela susreta, a već nakon deset minuta igre u drugom poluvremenu direktan crveni karton dobio je golman Zurovac zbog prekršaja izvan šesnaesterca.

Ljubić je pobjedu potvrdio u 86. minutu. U posljednjoj utakmici jesenjeg dijela prvenstva Velež će u Nevesinju dočekati Slobodu iz Mrkonjić Grada.

Ljubić – Velež 2:0 (1:0)

Prnjavor. Stadion: . Gledalaca: 80. Sudije: Vanja Ajder (Banja Luka) [Glavni], Bojan Eremić (Prijedor) [Pomoćnik], Gojko Crnobrnja (Banja Luka) [Pomoćnik], Strijelci: Aleksandar Žižak 45′, Miloš Mišić 86′, [Ljubić (Prnjavor)]; Žuti kartoni: Duško Subić 33′, Nemanja Vidović 40′, Miljan Stupar 43′, Dragan Jugović 82′, Nikola Babić 70′, [Ljubić (Prnjavor)]; Goran Prodanović 33′, Zlatko Anđelović 72′, Harun Abaza 82′, [Velež (Nevesinje)]; Isključenja: Miloš Zurovac 55′ [Velež (Nevesinje)];

Ljubić: Aleksa Stupar (G) , Stefan Radaković , Miloš Mišić , Jovan Milanović (89. Marko Jevtić), Aleksandar Žižak (K) , Dragan Jugović , Duško Subić (89. Boris Žižak), Stefan Grahovac , Nikola Babić (73. Dejan Banjac), Miljan Stupar , Nemanja Vidović

Velež: Miloš Zurovac (G) (K) , Zoran Botić (46. Đorđe Kljakić), Harun Abaza , Miljan Petković , Miloš Sekulović , Zlatko Anđelović , Goran Prodanović , Darko Repović , Srđan Drašković , Elzio Lohan Alves Lucio , Sergej Prodanović

SportDC

Strip veče u Prnjavoru poslastica za ljubitelje devete umjetnosti: Predstavljena izdanja ‘’Stripovjetke’’ i ‘’Gluvo doba’’ (FOTO)

0

U Narodnoj bibloteci u Prnjavoru održano je ”Strip veče” na kojem su ljubitelji devete umjetnosti imali priliku da se upoznaju sa nekim novim izdanjima stripova. Tako su u organizaciji Udruženja”Deveta dimenzija” publici prikazana dva značajna djela ”Gluvo doba” i ‘’Stripovjetke’’ objavljena od strane organizacije koja se okuplja autore i obožavaoce stripa u Republici Srpskoj.

Prvi naslov predstavlja adaptaciju istoimenog romana autora Ninoslava Mitrovića dok je novo izdanje ”Stripovjetki” oživjelo priče Branka Ćopića a vidjeti hronološki niz slika praćenih određenom radnjom i pojavama oslikanih kroz vještu crtačku ruku bio je veoma zanimljiv za one koji vole i književnost ali i strip.

Član Udruženja ‘’Deveta dimenzija’’ Zdravko Knežević navodi kako sve ovo ima za cilj da se i književnost i strip spoje u jednu cjelinu a koja treba da probudi interesovanje kod publike posebno one dječijeg uzrasta.

‘’Dužnost strip autora je da devetu umjetnost prilagode književnošću i da na taj način svojim ostvarenjima nađu put do srca publike. Mi smo već imali priliku da kreiramo Stripovjetke i da u njima budu teme po motivima Petra Kočića a sada to radimo i sa Brankom Ćopićem. Mislim da je jako važno da Ćopića predočimo djeci jer mislim da mnogi školarci ne poznaju svu terminologiju i dešavanja iz njegovih pisanih djela i da uz put zavole i strip. Danas je strip nekako na marginama kulture ne samo u Republici Srpskoj nego i u regionu. Kada vežemo naše stripove za djela poznatih pisaca to svakako ima obostranu korist. ‘’,rekao je Knežević.

Predsjednik Udruženja ‘’Deveta dimenzija’’ Zoran Pejić kaže kako je nakon što su oživljena djela Petra Kočića početni uspjeh stvorili ideje za nove naslove.

Objašnjava da se nakon kontakta sa piscem Ninoslavom Mitrovićem krenulo sa pravljenjem scenarija za svih devet priča koje se nalaze u romanu ‘’Gluvo doba’’ gdje je trebalo oživiti djelo u kojem su opisane paranormalne pojave bazirane na temi horora.

‘’Strip prati radnju knjige a sama knjiga je doživila dva izdanja nakon toga. Na projektu izrade stripa, radili smo neke četiri godine tako da je svih devet priča iscrtano. Naslovnu stranu knjige je uradio naš poznati autor Dejan Šijuk a domaći strip crtači su radili na projektu crtanja i oživljavanja priča. Drago nam je da je jedno ovako djelo pored Ćopićevih, Kočićevih i Šantićevih djela adaptirano i predstavljeno u strip formi. Nadamo se da ćemo do kraja naredne godine uspjeti oživjeti i djela našeg pisca i nobelovce Ive Andrića i na to bi bili veoma ponosni ‘’,rekao je Pejić.

Prnjavor je već godinama poznat kao mjesto na kojem Deveta dimenzija pokušava pronaći ljubitelje ali i buduće kreatore za stvaranje stripa a sve to realizuje se kroz školu stripa.

Pejić objašnjava kako se na taj način razvijaju ne samo ljubav prema stripu nego i motoričke sposobnosti već i mašta kod djece. Dodaje i kako su radionice koje se organizuju besplatne te da uvijek pokažu da među djecom ima mnogo talenata.

‘’ Svi njihovi radovi koje kreiraju kroš školu sripa ali i nakon toga se objavljuju u strip magazine ‘’Parabelum’’ te na taj način ti mladići i djevojke dobijaju priliku da se čuje za njihov rad. Mnogi od njih su zaista posvećeni radu i vole strip. Današnja djeca kao ljubitelji i kreatori stripa se razlikuju od nekih prijašnjih generacija. Iako znaju za Alana Forda, Zagora, Teksa Vilera, Dilan Doga i ostale i rado ih čitaju ali ne toliko kao neke ranije generacije. U današnje vrijeme mange i anime su veoma popularne kod mladih i oni zaista prate ta izdanja’’,navodi Pejić.

Nemaju crne slutnje po pitanju nestanka stripa sa scene a elektronski mediji kako kažu garantuju opstanak devete umjetnosti a navode i primjete da se već mogu pojedini naslovi bilo da su novi ili stari, već naći na internetu.

Kao udruženje konstantno rastu te im se svakodnevno pridružuju novi ljubitelji devete umjetnosti a ove godine dobili su im se pridružila i dva nova člana koja su već radila na oživljavanju pripovjetki Branka Ćopića. Po pitanju djece, ističu da ta grupa broji oko 300 članova a svi oni su većinom veoma aktivni. Podsjećaju i da je članostvo besplatno te da svako ko u stripu pronalazi impresuju i želi da psotane član Devete dimenzije, može popuniti besplatni formular putem sajta.

TV K3

Republički praznik i neradni dan – 21. novembar

0

Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH – 21. novembar republički je praznik i neradni dan, u skladu sa Zakonom o praznicima Republike Srpske, saopšteno je iz Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske.

U dane praznika Republike ne rade republički organi i organizacije, organi jedinice lokalne samouprave, preduzeća, ustanove i druge organizacije i lica koja profesionalno obavljaju uslužne i proizvodne djelatnosti.

Navedenim Zakonom je propisano da će načelnik opštine, odnosno gradonačelnik odrediti koja su preduzeća, ustanove i druge organizacije sa područja jedinice lokalne samouprave dužni da rade, radi zadovoljenja neophodnih potreba građana, u dane praznika Republike i u kom obimu, saopšteno je iz Ministarstva.

RADIO PRNJAVOR: Servisne informacija za 17.novembar 2023.g.

0

STANICA POLICIJE: U protekla 24 časa dogodile su se dvije saobraćjne nezgode, jedna u Gornjim Palačkovcima, učestvovali su putničko vozilo i srneća divljač i druga u gradu, nije bilo povrijeđenih sve je prošlo uz materijalnu štetu.
TERITORIJALNA VATROGASNA JEDNICA: Bez intervencija.
DOM ZDRAVLJA-HITNA POMOĆ: 64 pregleda.
ELEKTRO-PRNJAVOR: Zbog radova na niskonaponskoj mreži za danas su najavljena dva planska isključenja struje i to:
– 09,00-13,00 trafo Galići
– 09,00-14,00 trafo Đuraši

prnjavorlive.info

Republički praznik i neradni dan – 21. novembar

0

Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH – 21. novembar republički je praznik i neradni dan, u skladu sa Zakonom o praznicima Republike Srpske, saopšteno je iz Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske.

U dane praznika Republike ne rade republički organi i organizacije, organi jedinice lokalne samouprave, preduzeća, ustanove i druge organizacije i lica koja profesionalno obavljaju uslužne i proizvodne djelatnosti.

Navedenim Zakonom je propisano da će načelnik opštine, odnosno gradonačelnik odrediti koja su preduzeća, ustanove i druge organizacije sa područja jedinice lokalne samouprave dužni da rade, radi zadovoljenja neophodnih potreba građana, u dane praznika Republike i u kom obimu, saopšteno je iz Ministarstva.