Osim da zadrže stalne i privuku nove mušterije, vlasnici tridesetak dobojskih pekara svakodnevno se bore da sačuvaju svoje majstore, bez kojih nema kvalitetnog hljeba, ali i drugih proizvoda.

“Školovanog pekara nema, ima samo priučeni. U svim pekarama možda možeš naći da ima pet školovanih pekara, čisto sumnjam da ih ima više. Neće niko ni da uči, bez obzira šta mu ponudiš”, kaže Gordana Mitrović, vlasnica pekare, te nam se žali da je ovog ljeta ostala bez dva pekara.

Teško je, dodaje Mitrovićeva, zadržati ne samo pekara, nego bilo kojeg radnika.

“Radnici bježe od pekare kao đavo od krsta zato što je to težak, noćni rad. Prije se ‘krao’ zanat, a danas niko nije zainteresovan za ovaj posao”, priča vlasnik lokalne dobojske pekare koji je insistirao na anonimnosti.

Nekad je uz tehnologa u pekaru uvijek dolazio i majstor pekarskog zanata, kaže Darko Rakita, tehnolog u “Dobojki”, koja već 64 godine isporučuje pekarske proizvode svojim sugrađanima.

“Gotovo da ni nema više ni u jednoj školi ovog kadra za školovanje. Što se tiče konobara, kuvara i poslastičara – to ima, međutim pekara vrlo rijetko. Možda u Banjaluci da ima neko odjeljenje i to vrlo malo. Riješen je problem sirovine i tehnološki problem, znači mašina i opreme. Međutim, problem je samo radna snaga, to je taj treći faktor”, navodi Rakita, koji dvije decenije radi u pekari.

S obzirom na to da na tržištu nema dovoljno kadra, gazde nastoje da sačuvaju svoje majstore.

“Mi imamo dva pekara i uspjeli smo da ih sačuvamo. Jedan kod nas radi 25 godina, a drugi 15. Stariji pekar je iz rata izašao kao vojnik i kod nas je učio zanat. Morao je, nije imao izbora: dijete poginulog borca i bez zaposlenja. Njih dvojicu čuvamo i uspjeli smo”, kazao je vlasnik pekare.

Mitrovićeva priča da kod nje u pekari jedan pekar radi skoro 10 godina.

“To je čovjek koji nema potkoljenicu i sposobniji je, mislim, od svih pekara u gradu”, smatra ona.

U pekarstvu vlada velika konkurencija pa je tema o nedostatku pekara na tržištu postala veoma osjetljiva. O tome vlasnici malih, porodičnih radnji, ali i pekoteka nerado govore, kao i o tome kakav hljeb i peciva jedemo.

“Trebalo bi malo da se edukuje i stanovništvo u vezi sa procesom proizvodnje i načinom izrade, te sirovinama koje se koriste. Sve što piše na onim etiketama trebalo bi dobro provjeriti i pročitati”, poručuje tehnolog Darko Rakita.

(Nezavisne)

Najčešće nepravilnosti koje je za devet mjeseci ove godine utvrdila Republička urbanističko-građevinska i ekološka inspekcija odnosile su se na nedostatak stalno zaposlenih građevinskih inženjera i kvalifikovanih građevinskih radnika na kontolisanim mjestima, potvrđeno je za “Nezavisne” u Inspektoratu RS.

“Po nalogu Inspekcije, subjekti kontrole su naknadno zaposlili četiri diplomirana inženjera raznih struka i 56 kvalifikovanih radnika”, istakli su u Inspektoratu.

Prema njihovim riječima, utvrđene nepravilnosti su se odnosile i na nedostatak odgovarajuće prostorno-planske, urbanističko-tehničke i druge dokumentacije na nivou jedinica lokalne samouprave te na tekuća ispitivanja strateških materijala, betona i asfalta i posjedovanje atestne dokumentacije za isti.

Za devet mjeseci ove godine Inspekcija je u oblasti urbanizma i građenja izvršila 467 kontrola, od čega je 96 bilo sa utvrđenim propustima u radu.

“Između ostalog, u 17 slučajeva inspektori su zabranili obavljanje djelatnosti zbog neispunjavanja uslova za rad propisanih određenom licencom”, pojasnili su.

Mile Petrović, sekretar Udruženja građevinarstva i industrije građevinskog materijala u Privrednoj komori RS, kazao je da je činjenica da je sve manji broj kvalifikovanih radnika koji na adekvatan način mogu odgovoriti radnim zadacima u oblasti građevinarstva. Naveo je da je sve manje i mladih koje ova vrsta posla zanima da bi mogli preuzeti znanje od starijih iskusnih radnika, a koji su pred zalaskom radne karijere.

Kazao je da će privredna društva iz oblasti građevinarstva u RS u narednoj, kao i prethodnoj građevinskoj sezoni imati ogromnih problema u pogledu nedostatka stručne i kvalifikovane radne snage. Upozorio je da domaća preduzeća imaju ogroman problem s nedostatkom stručne radne snage, te da je teško očekivati da će se iz domaćih resursa stanje u narednom periodu popraviti, iako, kako kaže, u sektoru građevinarstva stalno dolazi do povećanja zarada radnicima.

Istakao je da je nedostatak radnika evidentan u svim fazama u procesu izgradnje građevinskog objekta, pa tako nedostaje kranista, zidari, tesara, armirača, fasadera, keramičara, molera, montera elektroenergetskih postrojenja i drugih.

Dodao je da najveća opasnost u budućem periodu jeste problem odlaska stručnjaka svih zanimanja u oblasti građevinarstva u zemlje EU.

“Jedan od načina prevazilaženja ovog problema je prekvalifikacijom radnika nepotrebnih tržištu rada za zanimanja koja su potrebna privredi – dakle programima osposobljavanja odraslih”, smatra Petrović.

Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS, navela je da je evidentan nedostatak radne snage u građevinarstvu.

“Logično je da će ako u jednoj firmi jedan čovjek radi posao koji bi trebalo da rade trojica taj posao da trpi i da će da se dešavaju stvari koje se ne bi inače dešavale i logično je da jedan za trojicu ne može vući”, naglasila je Vrabičićeva.

(Nezavisne)

Osnovni sud u Banjaluci donio je presudu kojom je ministar bezbjednosti Dragan Mektić klevetao predsjednika Ujedinjene Srpske i šefa Srpskog kluba poslanika u Predstavničkom domu PS BiH Nenada Stevandića.

Kako se navodi u presudi Mektić je dužan da na ime odštete isplati Stevandiću iznos od 2.500 maraka sa zateznom kamatom, te da isplati sudske troškove u iznosu od 1.126,58 KM sa zateznom kamatom.

Mektić je dužan da sve navedene troškove isplati u roku od 30 dana od dana prijema presude.

Podsjećamo, Stevandić je Mektića tužio za klevetu zbog tvrdnji koje je iznio u emisiji “Ukrštenica” na televiziji RTRS 29. januara prošle godine.

Mektić je tada rekao da je “Stevandić sa crvenom beretkom i crvenim kombijem maltretirao Srbe po Banjaluci.

“Ma, nisam ga prijavio. Evo MUP-a nek’ istražuje, a on mene ako nije istina nek tuži. Ja ću mu dovesti ljude koje je maltretirao, trpao u kombije i odvodio u neku baraku, maltretirao i tukao. On je ratovao u Banjaluci, ovdje pred Bosnom. Šta treba prijaviti? Da je ubijen inspektor Sušnica sad, je li to treba prijaviti?. Ja govorim nek’ MUP ispita nekakvu, da vidi kakva je veza. Neću, to se radi po službenoj dužnosti. Ne možete vi ubiti čovjeka pa reći: ‘De podnesite prijavu da neko istražuje’. Jest, maltretirao je ljude ovdje sa crvenim kombijem, crvenom beretkom, pričaju javno pa ja znam, meni su ljudi prilazili u Banjaluci, čak sam nekidan sreo čovjeka, ovdje gdje penzioneri igraju šah, ja ću javno na televiziju doći reći da me strp'o u taj kombi i odveo”, rekao je tada Mektić.

U obrazloženju presude se navodi da se radi o lažnim i klevetničkim izjavama tuženog, koje su potpuno netačne, kojima on tužioca trećim licima koja su gledala ovu emisiju, pa i šire, predstavlja kao ubicu, jer istog savjesno i namjerno dovodi u vezu sa ubistvom izvjesnog inspektora Šušnice.

“Pored toga tuženi je iznio i niz izuzetno teških neistina kojima tužioca predstavlja kao lice koje je maltretiralo, odvodilo i tuklo Srbe u Banjoj Luci, a koji uporište nemaju ni u jednom dokazu. Zbog predmetnih neistina i uvreda, tužilac je trpio duševne bolove, narušena mu je čast i ugled njega kao i njegove porodice. Tužilac je porodičan čovjek, ugledan građanin zajednice u kojoj živi i radi, i isti u društvu uživa ugled istaknutog doktora specijaliste otorinolarinologije. Pored toga, tužilac je potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i dugogodišnji politički radnik visokih moralnih i ljudskih kvaliteta, Ovakvim iznošenjem notornih neistina i uvreda na račun tužioca, tuženi je direktno doveo u zabludu građane Republike Srpske, BiH i šire, a što mu je u konačnici vjerovatno i bio cilj”, navodi se.

Predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić potvrdio je da je Osnovni sud u Banjaluci donio presudu kojom je utvrđeno da je Mektić bez ikakvih dokaza i činjenica zasnovanih na odlukama nadležnih institucija iznosio brojne neistine i uvrede na njegov račun.

Stevandić je dodao da je presuda donesena nakon glavne rasprave kojoj su prethodila višestruka odgađanja i odugovlačenja postupka od Mektića, saopšteno je iz Ujedinjene Srpske.

“Moja porodica, ja, prijatelji, saradnici, institucija u kojoj radim i politička organizacija kojoj pripadam, pretrpjeli smo i još osjećamo posljedice diskreditacije i targetiranja koje su proizvele ovako plasirane laži, klevete i uvrede”, naveo je Stevandić.

On je izrazio nadu da će ova presuda u budućnosti doprinijeti korektnijoj komunikaciji među suprotstavljenim stranama u javnosti i dovesti do izbjegavanja uvreda i svjesno plasiranih laži s ciljem da se bilo ko diskredituje ili ponizi.

“U suprotnom, važno je da se zna da nadležni organi neće dopustiti nekažnjeno ugrožavanje ugleda, časti, ličnog i porodičnog mira i integriteta bilo koje osobe koja se nađe na meti svjesno plasiranih laži, kleveta i uvreda”, zaključio je Stevandić.

(Nezavisne)

Djeci sa teškoćama u govoru na području grada na raspolaganju je samo jedan logoped, i to u Domu zdravlja, dok nijedna banjalučka osnovna škola nema stručnjaka za tu oblast.

Predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola Miroslav Popržen rekao je “Glasu Srpske” da je neophodno da se broj logopeda poveća u školama jer sve više roditelja traži pomoć, a najveće gužve nastaju prilikom upisa u novu školsku godinu.

– Jedini logoped u osnovnim školama bio je zaposlen u OŠ “Georgi Stojkov Rakovski”, ali je i on otišao na drugo radno mjesto. I u OŠ “Aleksa Šantić” ranije je radio defektolog. U ostalim školama na području grada nema nijednog stručnjaka za ovu oblast – kazao je Popržen.

On je istakao da posao logopeda u školama sada pokušavaju da riješe učitelji koji rade sa djecom, snalazeći se kako znaju i umiju.

– Riječ je o deficitarnom kadru. Na banjalučkom Univerzitetu ne školuju se defektolozi, ne postoji čak ni smjer za logopede. Bilo bi dobro da se na Filozofskom fakultetu otvori katedra za tu oblast – naglasio je Popržen.

On kaže da bi se problem nedostatka logopeda u školama mogao riješiti po sistemu “jedan logoped na tri škole”, ukoliko ne postoji mogućnost da svaka škola dobije stručnjaka.

Biljana M, majka djevojčice kojoj je neophodna pomoć logopeda, kazala je da još nije dobila termin za pregled u Domu zdravlja.

– Moja djevojčica ima poteškoće u izgovoru slova “r” i “l”. Voljela bih da to riješimo što prije da joj ne stvara probleme prilikom odrastanja, ali veoma je teško doći do logopeda jer su velike gužve. Jedino rješenje je da potražim pomoć u privatnoj ambulanti – rekla je Biljana.

Načelnica Centra za mentalno zdravlje Tamara Balaban naglasila je da jedan logoped u Domu zdravlja nije dovoljan za svu djecu kojoj treba stručna pomoć.

– U zavisnosti od uzrasta i problema, čeka se u prosjeku od sedam do 21 dan. Trebalo bi da djeca dolaze na jedan ili dva tretmana sedmično, a u nekim slučajevima jednom ili dva puta mjesečno – istakla je Balabanova i dodala da na preglede najčešće dolaze djeca uzrasta od pet i šest godina.

Naglasila je da bi bilo najbolje da roditelji dovedu dijete na pregled čim primijete da mu kasni razvoj govora.

– Dijete se već oko druge godine uključuje u tretman jer je kasnije teže popraviti stanje – rekla je Balabanova

Ministarstvo

Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS istakli su da je u stručnim službama osnovnih škola Republike Srpske u školskoj 2018/2019. godini, pored obaveznog pedagoga, u 21 školi bio angažovan defektolog.

– U 125 osnovnih škola zaposlen je psiholog, u 12 logoped, a devet škola ima socijalnog radnika – rekli su iz ministarstva.

(Glas Srpske)