Nikola Pilić je u utorak proslavio 80. rođendan. Rođeni Splićanin u svojoj karijeri je pet puta osvajao Dejvis Kup, i to sa tri različite reprezentacije: Njemačkom, Hrvatskom i Srbijom.

“Hajde na teren, napravi brejk!”, bilo je sve što je Nikola Pilić znao da kaže svojim igračima u pauzi. Minimalistička uputstva za sljedeći gem. Mnogi su se smijali stilu splitskog teniskog učitelja. Ali igrači, oni su u pravilu znali vrlo dobro šta treba da naprave.

Svoje najveće uspjehe Niki Pilić, kako ga nazivaju Nijemci, nanizao je u Dejvis Kupu.

“Ljubazni, ali rezervisani trener”, kako piše agencija “SID”, bio je šef najuspješnijeg njemačkog Dejvis Kup tima u istoriji.

Timovi u kojim su nastupale igračke veličine poput egomana Borisa Bekera ili introvertiranog Mihaela Stiča trijumfovale su u ovom takmičenju 1988., 1989. i 1993.

Upravo je Beker 1997. i “srušio” Pilića nakon 16 godina na čelu njemačke reprezentacije.

“Nikada nisam shvatio zašto je htio moj posao”, kazao je Pilić kasnije i dodao:

“Jedan tako ekstrovertan tip kao što je Beker uvijek želi da bude u prvom planu. Ali u Dejvis Kupu su u prvom planu samo igrači.”

Bekera je kritikovao često, nikada nije štedio svog bivšeg štićenika. Ali nikada nije bilo ni trunke sumnje koliko poštuje sportski talent trostrukog osvajača Vimbldona.

“Jedan igrač kao što je Boris Beker se rađa možda samo jednom u 500 godina.”

Pet puta su Pilićevi timovi pobjeđivali u prestižnom takmičenju, on je najtrofejniji trener Dejvis Kupa. S Nijemcima je slavio tri puta, jednom kao trener Hrvatske i jednom na čelu Srbije.

“Niki” je znao uspješno da radi i s takvim “posebnim” tipom kao što je “ekstrovertni egoman Beker”. Ili ozbiljni, hladni Mihael Stič. Ili eksplozivni Goran Ivanišević kojeg je znao i “ukrotiti”. Ili još jedan od najboljih tenisera svih vremena i Pilićevo “otkriće” – Novak Đoković.

“Dobro usklađivao karaktere”

U portretima koji se mogu pronaći u njemačkoj štampi, može se često pročitati kako je on “dobro usklađivao različite karaktere” – te da je od dva posve različita temperamenta (npr. Beker-Stič) znao da napravi odličan tim. Barem povremeno.

U Barseloni su 1992. Beker i Stič osvojili olimpijsko zlato u paru. Pilić je kasnije za list “Süddeutsche Zeitung” otkrio kako je u tim ljetnim danima na obali Mediterana morao da vodi puno pojedinačnih razgovora sa svojim zvijezdama i da je morao “puno da laže kako se ne bi pokvarilo raspoloženje dvojice tenisera”.

“Niki” pritom ne voli da bude u centru dešavanja, nikada to nije volio, u prvi plan je uvijek gurao igrače s kojima je radio. Čak je i njihove najveće “mušice” komentarisao u pravilu s osmijehom – i tako “kreirao sasvim poseban timski duh”, napisala je agencija “SID”.

Sa velike teniske pozornice se povukao prije nekoliko godina, danas trenira nekoliko mladih teniserki i tenisera u Hrvatskoj.

Priča iz minhenskog predgrađa

Upravo je i Novaka Đokovića “Niki” upoznao dok je današnji vladar teniskih terena bio dječak. Sreli su se u Pilićevoj teniskoj akademiji u Oberšlajmu, u predgrađu Minhena. Đoković je tamo ispekao zanat – sazrio u vrhunskog tenisera. I kasnije s Pilićem (koji tada nije zvanično bio šef ekipe) osvojio i Dejvis Kup 2010.

Upravo je Đoković 2007. “nagovorio” svog mentora da preuzme odgovornost u timu Srbije.

“Oko podne me je to pitao, a već naveče sam pristao”, otkrio je kasnije Splićanin s “pruskom disciplinom i mentalitetom”, kako su ga u Njemačkoj opisivali.

Mnogi u Hrvatskoj mu nikada nisu oprostili “srpsku epizodu” – iako je toj zemlji 2005. (reprezentaciju je predvodio Goran Ivanišević) podario jedan od najvećih sportskih uspjeha – prvi trijumf u Dejvis Kupu. Sportskog kosmopolita Pilića sve to nije opterećivalo:

“Ja sam sportista, ne političar. Ja ne poznajem granice”, rekao je.

(Deutsche Welle)